Na današnji dan prije 70 godina 3.5.1945. u Rijeci započele su likvidacije viđenijih pripadnika riječke Autonomne stranke koji su se borili za samostalan status grada iza Drugog svjetskog rata. Za razliku od tadašnjeg riječkog gradonačelnika Riccarda Gigantea i njegovih suradnika koje su nove vlasti povezivale s fašističkim režimom pogubivši ih 4.svibnja 1945. bez suđenja u blizini Cerkvine na Kastvu, simpatizerima autonomista u gradu je bilo nemoguće prišiti takvu etiketu s obzirom da su i sami bili žrtve režima koji je bio na vlasti u gradu od fašističkog državnog udara 1922. godine do kraja Drugog svjetskog rata. Dio autonomista krajem rata kontaktira i surađuje s partizanima koji se nalaze u okolici nudeći im pomoć u oslobađanju grada od nacističko-fašističkog režima ali uz odbijajanje podrške aneksiji grada od strane Jugoslavije. U stalnim su kontaktima i s angloamerikancima nadajući se njihovoj intervenciji i podršci riječkoj nezavisnosti. U ožujku 1944. godine skupina pod nazivom ‘Liburnisti’ predlaže ponovno osnivanje Riječke države sastavljene od tri kantona s pripadajućim podopćinama: talijanskog u Rijeci, hrvatskog za Sušak te slovenskog za Bistricu.
Ukupno je nakon ulaska jedinica Jugoslavenske Armije u grad bez suđenja pobijeno 200-300 ljudi. Glavni čovjek Autonomista gradu dr. Mario Blasich zbog invalidnosti nije mogao biti izveden iz kuće pa je zadavljen jastukom. Sedmorica obučenih u partizanske uniforme upala su u stan te zaključali članove obitelji u kupaonicu, a nakon ubojstva pretražili su stan te otuđili i odnijeli stvari u vrijednosti 30.000 lira. Iste noći uhapšen je i strijeljan Giuseppe Sincich, bivši član Ustavotvorne skupštine Slobodne Države Rijeka. Nevio Skull je nestao pa nakon nekoliko dana nađen kako pluta kod posljednjeg mosta na Rječini s prostrijeljenim potiljkom, dok je Giovanni Rubinich ubijen pred kućnim pragom.
Za ubojstva riječkih autonomaša, konkretno ‘Giuseppea Sincicha koji se borio za samostalnost Rijeke’, u Italiji je optužen tadašnji pripadnik komunističke tajne policije OZNA (kasnije UDBA pa KOS) Oskar Piškulić ali je talijanski sud 2004. godine donio odluku prema kojoj ‘ne postoji talijanska jurisdikcija’ za suđenje hrvatskom državljaninu. Piškulić je umro u Rijeci 2010. godine.
Bravo, napokon malo istine!
Ovi ljudi zaslužuju spomenik i sjećanje na njihovu poštenu borbu za grad i njegove građane.
Odmah svi dišemo lakše kad bar netko u gradu ima hrabrosti otvoreno reći istinu!
Autonomisti R.I.P.