Prolog
Isti se događaj, samo gori, ponovio 2013. nakon 2004. Jednom se reagiralo na jedan način jednom na drugi. Jednom se koriste jedni argumenti jednom drugi.
Pravna je služba defektna. Zašto je plaćena? Zašto opstaje?
Prvi i zadnji čin
(Radnja se odvija u prostoriji Novog doba. Soba je prepuna zaslona, računala, platno koje nije razapeto, projektor. Sve odiše na suvremeno. Osjeća se miris najlona koji još omotava sva ta nova čuda.)
(Za vrijeme uvodnog dijela dijeli se kava s mlijekom. Već su neke šalice postavljene. Kao i čaše vode. Moguć je i katering mrkača na salatu.)
Na 16. sjednici Odbora za kulturu Gradskog vijća Grada Rijeke jedna od točki dnevnog reda bila je i Informacija o Izvješću o obavljenoj financijskoj reviziji u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka za 2013. Predsjednik Odbora Bojan Kurelić napomenuo je kako je ovo jedino nepovoljno mišljenje (svi prisutni uzdahnuše, razrogačiše oči, na licima se iscrta čuđenje) od svih javnih ustanova koje je donio Državni ured za reviziju, a kako se na jednoj od prethodnih sjednica Odbora dogovorilio kako će se konkretnije raspravljati upravo nakon donošenja revizije.
Pročelnik Odjela za kulturu nije našao za shodnim komentirati i izlagati Nalaz Državne revizije jer je svima u istom trenutku bio dostupan.
Predsjednik Kazališnog vijeća HNK Ivana pl. Zajca Elvio Baccarini je izjavio: „Činjenica koja je jako važna s obzirom na određene kvalifikacije koje su se pojavljivale u javnosti, srećom izolirane, ali ipak prisutne u javnosti, kvalifikacija tipa hobotnica u HNK Ivana pl. Zajca gdje se i Kazališno vijeće spominjalo, nešto što ovo izvješće vrlo jasno pokazuje, da ako je izraz hobotnica, izraz koja označava zločinačku udrugu za međusobni interes da Kazališno vijeće s time nema nikakve veze, jer je već sada više nego evidentno da nitko iz Kazališnog vijeća se nije ni lipom okoristio ničime. Prema tome, mislim da bi bilo civilizirno od osoba koje su takve izraze koristili čuti isprike, ali svako slijedi civilizacijsku razinu koja mu je primjerena pa neka tako i ostane, a zato ima i primjereni kredibilitete u javnosti. Dakle, prvo valja naglasiti Kazališno vijeće kao takvo nije uključeno ni u kakve radnje koje mogu zaključiti kvalifikacije kaznenoga djela ili čak prekršaja.“
(Na projekcijskom platnu može se pojaviti str. 20. Izvješća na kojemu je opisan postupak imenovanja ravnatelja Opere te zaključivanje dva ugovora o autorskom djelu s istim. Potom Zakon o kazalištu čl.47. i Statut HNK čl.36. u kojima se jasno naglašava kako to mora biti ugovor o radu. Potom stavci koji ukazuju na to kako Kazališno vijeće odlučuje o ravnateljima na prijedlog intendanta.)
„Drugo, što se tiče djelatnosti koje su ovdje obuhvaćene, valja isto tako specificirati i bilo bi dobro jednom zauvijek jednom otkloniti dvojbe i zapravo pogrešne stavove oko funkcija Kazališnog vijeća. Nešto što je izuzetno očito kad se čita Nalaz Državne revizije da Nalaz ne proziva Kazališno vijeće ni za što.“
(Na projekcijskom platnu ponovno isječak iz izvještaja u kojemu se vidi kako se nalaže obavljanje umjetničkih poslova izvan Kazališta uz prethodnu suglasnost intendanta. Potom se projiciraju zapisnici Kazališnog vijeća iz kojih se vidi kako pojedini ravnatelji tu suglasnost nisu imali. Potom se proicira Statut u kojemu se jasno vidi kako te suglasnosti upravo daje kazališno vijeće.)
„Kazališno vijeće nije predmet niti jednog prigovora Nalaza Državne revizije. Velika većina stvari se odvijaju potpuno uopće izvan dometa Kazališnoga vijeća. Neke kritike prema Kazališnom vijeću kreću od pretpostavke da je Kazališno vijeće neka vrsta interne financijske policije, internog USKOKa koje onda provodi istrage npr. Tako da bi trebali gledati ladice, ili interne odluke, ili pratiti tko kada vozi službena kola itd. što nije funkcija Kazališnoga vijeća i prema tome u Nalazu Državne revizije nema nikakvog prigovora takve vrste. Ima prigovora za dvije stvari koje jesu prigovori u formulaciji jasno jesu prigovori upućeni upravi, a imaju veze s poslovima Kazališnog vijeća.“
(ovi prigovori koji se odnose, a ne odnose, a zapravo odnose na Kazališno vijeće se ne projiciraju)
„To je što nije za 2013. godinu donesen Godišnji financijski plan rada, gdje međutim, naglašavam, prigovor ide upravi koja nije dostavila Godišnji program rada. U vezi toga bih naglasio dvije činjenice. U međuvremenu smo tu pogrešku ispravili, naravno ne za 2013., ali jesmo je kasnije ispravili. Drugo, upozorili smo dva puta upravu da nam dostavi taj Godišnji plan rada. Treći put nismo ni upozorili nego sazvali točku dnevnoga reda sa temom Godišnji plan rada i poslovna ravnateljica je na toj sjednici rekla da nisu u stanju donijeti Godišnji plan rada zato što nemaju pokazatelje. U tom trenutku mi nemamo mehanizme da njih prisilimo da nam donesu Godišnji plan rada. Drugo, u vezi jedne teme koju bi posebno naglasio, kao što sam i zadnji put rekao, bio sam je jednom naglasio u javnosti, jednom sam je naglasio na samoj sjednici Kazališnoga vijeća i naglasio sam je vama jer radi se o pitanju o stručnog tehničkog osposobljavanja za određene radnje te sam vam naveo da za određene aktivnosti po mom mišljenju postoji jedan defekt u Zakonu koji predviđa da članovi Kazališnoga vijeća budu istaknute osobe u domeni kulture gdje sam ja i u intervjuu javnosti i ovdje vama i na samoj sjednici Kazališnoga vijeća, ako dobro pamtim još 2012., ali možda i 2013., daleko prije ovog Nalaza, naglasio da to je problem. U javnosti sam to spomenuo u općem smislu sastava Kazališnoga vijeća. Na sjednici Kazališnoga vijeća sam bio izravniji i imao konkretniji prijedlog što mislim da je nešto o čemu bi trebalo razmisliti i dan danas, recimo ja sam inzistirao kad sam bio dekan na tome i to mi je spasilo mandat, zapošljavanje osobe u funkciji unutarnjeg revizora. Unutarnji revitor nije istražitelj, unutarnji revizor je čovjek sa posebnim kompetencijama koji je onda zapravo savjetnik čelniku ustanove i koji upozorava na određene stvari koje nisu usklađene sa propisima kako bi se te stvari ispravila i na tom sastanku mi je odgovoreno da će se to pitanje pokušati riješiti novim Kolektivnim ugovorom pa eto poučen iskustvom sugeriram da se razmisli o takvom jednom rješenju koje bi bilo od izuzetne koristi. Naime o kojem to problemu govorim? Govorim o financijskom planu koji nije sastavljen, tako piše državna revizija, što je očigledno po formulaciji da prigovor ide onima koji su ga sastavili. Pretpostavljam da je to poslovna ravnateljica. Financijski plan nije sastavljen prema propisanim računovodstvenim klasifikacijama. I to je jedna razina tehničko stručnih problema koji u sadašnjim okolnostima su nereješive, po mom mišljenju, za bilo koje Kazališno vijeće, za bilo koje Upravno vijeće, čiji se sastav formira sa ljudima u kompetenciji iz domena kulture, a ne sa kompetencijama iz domene računovodstva jer je naime riječ o neusklađenosti sa čl.2 st. 3. Pravilnika o proračunskim klsifikacijama NN 26-10-120-13 što nekako bio bi spreman kladiti se u jednogodišnju plaću da osim osoba koje rade u stručnim službama Grada nitko drugi realno nema pojma za taj članak niti razmišlja… može znati da treba imati u vidu taj članak kada raspravlja o financijskom planu. Dakle, ukrato moj komentar je slijedeći. Naglašavam da je očigledno poštenje članova Kazališnoga vijeća (neki se sudionici blago nasmiješe) i bojim se da će biti istražnih radnji u vezi nekih osoba. Iskreno kažem bojim se jer po svojim karakternim osobinama nadam se da nitko nije počinio nikakvo kazneno djelo, jednostavno nemam taj osvetoljubiv nagon zato jer sam nastavnik. Inače bi se bavio drugim profesijama. Drugo u Nalazu Državne revizije nema niti jednog prigovora koji se odnosi na Kazališno vijeće osim dviju točaka koje sam spomenuo i razjasnio. (na zaslonu se ispisuju znakovi binarnog koda) Dakle jednu smo u međuvremenu riješili drugu u međuvremenu rješavamo time što je nova uprava preuzela obvezu da će se pojačiti u stručnom smislu kako bi uskladila sve propise i prakse sa Nalazom Državne revizije. I konačno, osim ovih dviju točaka koje jesu u dometu Kazališnoga vijeća, ali ponavljam formulacije u Nalazu Državne revizije nisu usmjerene kao prigovori Kazališnom vijeću, riječ je o drugim radnjama za koje bi mogao biti kriv, odnosno snositi kaznenu, moralnu ili političku odgovornost neko tijelo koje ima istražnu funkciju što nije funkcija Kazališnoga vijeća. Ako bude li Gradsko vijeće ili tijelo bilo koje koje ima nadležnost, a koje donosi odluku, odlučilo da Kazališno vijeće mora imati i istražne funkcije onda pretpostavljam da mora sasvim druge ljude tražiti. Za početak osobe koje mogu to raditi u punom radnom vremenu, ljude sa drugim karakternim osobinama i ljude sa potpuno različitim stručniim sposobnostima. Na sjednici nam je uprava prezentirala ovaj Nalaz Državne revizije. Mi smo dali potpunu podršku upravi u smislu poduzimanja svih pravnih radnji koje su nužne za ustanovljavanje odgovornosti, ako takve odgovornosti postoje, (na zaslonu se pojavljuje velika brojka 2004.) mada ponavljam po svojim karakternim sklonostima nadam se da neće biti kaznenih slučajeva, ali naravno podržavam da se istraži ako postoje elementi za to istražit da se to istraži. Zatim, podržavamo upravu u punom smislu u praksi koju će, zapravo već jest uprava pokrenula, da pojača stručne službe, jer sa svojom sadašnjom ekipiranošću mislim da zapravo faktički je nemoguće riješiti probleme koji su navedeni u ovom Nalazu Državne revizije. Jedna moja stara sugestija je ta koju sam već rekao, zapošljavanje unutarnjeg revizora što bojim se neće se dogodit, ali moje iskustvo mi govori da je to nešto što spašava čelnike ustanove takve vrste, kada je recimo čelnik ustanove režiser (zvonjava), oprostite mislim da sam ga stišo, režiser ili dirigent, ili u mom slučaju kad sam bio dekan bio sam i još uvijek jesam – filozof. To je ovako jedna tema za razmišljanje i to bi bila jedna dodatna plaća. Jedan smjer gdje mislim da bi trebalo svakako pojačati stručne službe jest pravna služba koja je po mom iskustvu defektna. Mi smo imali puno problema upravo s pravnim tematikama. I da nema gosođe Ane zapravo u zadnje vrijeme u par situacija bi se jako teško snašli. (…) Tražili smo koji put i nezavisno mišljenje izvan institucija. Da se nismo oslonili na takva mišljenja protivpropisno bi proveli i Natječaj za intendanta. Sugestija koju smo dobivali nam je bila, ajmo tako reći, čudna pa smo tražili dodatna pravna mišljenja. Prema tome, poučeni takvim iskustvima apsolutno podržavamo upravu kazališta da pojača takve službe inače će se problemi pojavljivati i ubuduće.“
Bojan Kurelić se nakon toga obratio Elvio Baccariniju i napomenuo kako bi za početak kao profesor etike trebao razlikovati kaznenu, političku i moralnu odgovornosti.
Baccarini ga je prekinuo te govorio: „Pa ja bi vas molio da me ne podučavate struci jer sam nekoliko desetljeća za to učio.“ Nakon što je Kurelić bezuspješno pokušao dovršiti Baccarini je povišenim glasom nastavio: „Prema tome kako se ponaša i kako razmišlja profesor etike pričajte s vašim prijateljima na kavi, ali u moje stručne kompetencije profesora etika vas molim da ne ulazite.“
(nelagodna tišina)
Kurelić je potom nastavio: „Funkcija Kazališnog vijeća definirana je Zakonom o kazalištima. Tu su jasno postavljeni parametri prema kojima treba raditi Kazališno vijeće i koja je funkcija Kazališnog vijeća. Ovdje imamo Nalaz Državne revizije samo za 2013. godinu. Ono što je vaša funkcija bila je da barem pročitate Nalaz Državne revizije iz 2004. godine i da vidite koju su propusti koji su onda postojali u radu Kazališta i da se obratite tadašnjoj upravi Kazališta. Znači, od 2004. do 2013. godine jedini nalaz prema kojemu je postupljeno je da je donesen plan nabave te je ustrojena evidencija postupka javne nabave i zaključenih ugovora, a svi ostali negativni nalazi revizije koji su bili 2004. su ostali do 2013. Znači deset godina se ništa nije promijenilo. Ne znam jeste li vi kao predsjednik Kazališnog vijeća zataržili od uprave što se postupalo po nalozima Državne revizije iz 2004. Znači, imamo kompletni niz stvari koje su se ponavljale i još neke dodatne stvari koje su se pojavile i prekršile. To je prvo pitanje. Da li ste Vi upozorili upravu na taj Nalaz iz 2004. i da li se išta postupalo prema tom Nalazu Državne revizije. Zašto Državna revizija nije bila češće? Državna revizija nažalost ne može, pretpostavljam, svake godine raditi ovaj dio posla, ali Državna revizija je zadnji korak. Prvi korak u sprečavanju bilo kakvim marverzacija unutar Kazališta trebalo bi biti Kazališno vijeće. To je tako predviđeno Zakonom o kazalištima. Ono što vi nama sad ponovno ponavljate što ste ponovili na prošloj sjednici kada smo raspravljali o ovoj temi je da vi nemate kompetencije za raditi taj posao. Sad meni nije jasno što će u budućem nekakvom razdovlju vama dati kompetencije da obavljate taj posao i nadzor rada Kazališta. Nije mi jasno što će se sada promijeniti. Meni je jasno da vi niste ekonomske struke, ali nitko od vas ne traži da analizirate računovodstveno psolovanje, ali ste mogli vidjeti da fali godišnji program rada?“
Baccarini je odgovorio: „Vaš je stav da je obaveza Kazališnog vijeća bilo provjeriti Nalaz Državne revizije iz 2004. i postupiti posljedično tome. (na zaslonu se pojavljuje velika brojka 2013.) Stav Državne revizije očigledno nije obuhvatio ovaj vaš stav. Ja ću se prikloniti stručnim mišljenima i pustit ću vas da se bavite vašim političkim špekulacijama kako hoćete. Ja ću slijediti stručna tijela. Zašto Državna revizija nije bila češće ne znam. Ono što je bio moj pokušaj i na sjednici Kazališnog vijeća i prema Gradu Rijeka i s intencijom da se stanje popravi i da se postigne nešto što je u naravi nužno, da se zaposli unutarnji revizor, to sam već rekao i to ponavljam, i to mislim da je jedna apsolutno nužna stvar koja bi pomogla svima, i Kazališnom vijeću, a nadasve osobama koje realno time upravljaju. Što se tiče kompetencija za obavljanje posla, naravno da nam neće puno narasti kompetencije u ovih još par mjeseci ako ćemo mandat odraiti do kraja. Međutim, kao osoba koja ima iskustva u upravljanjima institucijama, znam da u institucijama našeg tima, kao institucijama u kulturi, kao u institucijama u visokom obrazovanju, kompetencije se ne formiraju tako da ih izravno imaju osobe na čelnim dužnostima nego tako da se ekipiraju i pojačaju stručne službe. To je tema na kojoj sam ja inzistirao u prošlosti i tema na kojoj ja inzistiram sada i ako se to ne riješi problem će i dalje biti prisutan. Za neke teme nismo ni znali da predstavljaju problem, ali nisu ni u našoj domeni djelovanja da bude jasno. Ponavljam, nigdje ni Zakonu o kazalištima se ne kaže da Kazališno vijeće se treba baviti istražnim radnjama nego su navedene lista aktivnosti kojima se treba baviti … (…) Donošenje općih akata na prijedlog intendanta. Donošenje Pravilnika o radu na prijedlog intendanta. Dakle, čak ni ne možemo našom samostalnom inicijativom… Prema tome, za te teme koje su eksplicitno navedene kao naša područja djelovanja tražili smo stručnu kompetenciju izvan insititucije kao što sam već naglasio. Za neke druge teme očekivali smo da će ih stručne službe obavljati onako kako stručne službe obavljaju. Pa eto, preuzimam moralnu, političku i svaku drugu odgovornost za to što ne znam što kaže čl.2 st. 3. Pravilnika o proračunskim klasifikacijama i niti sam znao da trebam poznavati taj pravilnik. No, sada kada znam, podržavam novu upravu koja će pojačati stručne kompetencije kako bi se takve pogreške ubuduće izbjegavale.“
Kurelić je postavio pitanje poznavanja Statuta i naglasio kako je prva i osnovna funkcija da Kazališno vijeće na prijedlog intendanta usvaja godišnji program rada i razvoja Kazališta koja mora biti sukladno programskim i financijskim okvirima. „Znači to je prva stvar koju morate napravit kao Kazališno vijeće.“
Baccarini je „uskočio“: „Da li vi mene slušate kad ja govorim jel se tu igramo, jer neki igrokaz, jel to sastanak?“
Kurelić: „Ja vas pitam. To je osnovna funkcija Kazališnog vijeća koja nije obavljena…“
Baccarini uskače: „O tome sam vam već ranije, sam sam u svom ranijem izlaganju, tim pitanjem se bavio, a za dalje me molim vas slušajte kad budem slušao, govorio.“
Kurelić je rekao kako više nema pitanja i pitao druge članove vijeća imaju li pitanja. Baccarini je ponovno počeo govoriti, ovaj put povišenim glasom, gotovo vičući: „Pa odgovor ste dobili, al kad ne slušate. Mislim, kako vi to radite? Kako vas nije sram zvati ljude na sastanak i tako raditi?“
(nelagodna tišina)
…
Odbor je primio na znanje informaciju o izvješću.
(Zastor.)
Epilog
Kompetencije ne postoje. Samo neznanje. Ali se ostaje. Jer nešto je drugo bitno.
jako etičan lik