Bradarić: Biti siromašan i neuspješan je stvar izbora (1. dio)

Uz jake stručne škole i tehničke fakultete, Engineering Training Centri su stup razvoja industrije bilo koje razvijene zemlje. U velikim industrijskim zemljama, proizvođači industrijske opreme i strojeva imaju svoje vlastite Engineering Training Centre kako bi vlastitoj privredi osigurale potreban stručan kadar. Ja sam svoju naobrazbu za Control System Engineering odradio u Siemensovom SITRAIN (https://sitrain.automation.siemens.com/sitrainworld/) centru. Na žalost, Rijeka i Hrvatska su privredni patuljci i mi o takvim Centrima možemo samo sanjati što nas dovodi u “diskriminirajući” položaj u odnosu na te velike države. Druge države kao što je Češka, Slovačka, Poljska krenule su putem Centara koji imaju multidisciplinirani pristup (http://emt-systems.com). Ovaj poljski primjer je fokusiran na dio industrije koji se bavi Industrijskim Inženjeringom & Naprednom Proizvodnjom.

Industrijski Inženjering & Napredna Proizvodnja riječka slamka spasa

To je dio industrije gdje mi imamo zavidnu tradiciju i gdje postojeće tvrtke PGŽ-e (Bimont, Industrooprema, 3-maj, Industroplan i druge manje tvrtke) mogu ući u segment industrijskih proizvoda više dodatne vrijednosti, i tako zaposliti jako puno ljudi različitih tehničkih zanimanja te drastično podignuti BDP ove regije. Rijeka i regija, u sadašnjim uvjetima, ne mogu čak niti primijeniti poljski multidisciplinirani pristup. Čak kada bi se izgradnja i opremanje cijelog Centra i zahtjevna edukacija instruktora financirala iz fondova EU, regionalna privreda, tehnološki i financijski nije toliko razvijena da takav Centar može održavati rentabilnim.

Riječke stručne škole i RiTeh najslabije opremljeni u cijeloj Hrvatskoj

Engineering Training Centar ( CTI Tesla)jedino može uspjeti ako postane spona između realne privrede i edukativnih institucija gdje će Centar u inicijalnoj fazi pokrivati objektivne slabosti stručnih školi i fakulteta. Naše stručne škole i Tehnički fakultet su, usudio bih se reći, najlošije opremljene edukativne institucije u cijeloj Hrvatskoj i one ne mogu osigurati riječkoj industriji “izbrušen” stručni kadar. Mi smo imali sreće da su nas obučavali najbolji inženjeri i majstori propalih riječkih firmi, a današnja generacija nama tih mogućnosti. Na globalnom tržištu radne snage hrvatski učenik ili student nema nikakve šanse u srazu s mladim ljudima koji su izašli iz nekog zapadnog obrazovnog sustava. To su činjenice koje se ne mogu pobiti i ja sam to osjetio na vlastitoj koži. Naši mladi koji su završili tehničke fakultete, rade pretežno kao VKV radnici u razvijenim zemljama.

Obuka “elitnih trupa” za specijalne zadatke

Uz zaposlenike hrvatskih tvrtki ciljanu obuku prolazili bi najbolji učenici i studenti u disciplinama Mahanika&Strojarstvo, Hidraulika&Pneumatika, Elektrotehnika&Instrumentacija, Kontrolni Sistemi te Industrijski IT. Industrijske tečajeve, na najmodernijoj opremi, davali bi naši najbolji inženjeri i majstori koji imaju dugogodišnje iskustvo na tim poslovima. Sa “Hands-On” i “On-The-Job” ekstenzivnom obukom (40-120 sati) u najkraćem mogućem roku osigurali bi kadrove koji će svojim znanjem i vještinama biti u stanju odmah ući u proizvodni proces. Ovdje govorimo o najboljim učenicima i studentima koji unose tehničku izvrsnost u proizvodni proces i koji će biti u stanju brzo ovladati primijenjenim tehnologijama. U isto vrijeme ta tehnička elita radila bi s regionalnim tvrtkama na razvoju primijenjenih tehnologija , strojeva i proizvoda visoke dodatne vrijednosti. To bi definitivno zadržalo naše mlade mozgove u Rijeci i omogućilo postojećim tvrtkama ali i RiTeh daljnji razvoj.

Trošimo vrijeme i novac na krive stvari

Bez ulaska županije, JLS-e i edukativnih institucija u Centar biti će nemoguće vratiti postojeće riječke stručnjake koji su napustili ovaj grad i regiju. Kada bi kroz našu strukturnu organizaciju svaka JLS-e i PGŽ financirale jednog vrhunskog instruktora u Rijeku bi se moglo vratiti i zaposliti 36 vrhunskih inženjera i majstora. Dok se mi bavimo pretežno StartUpovima, Inkubatorima, raznim Acceleratorima milijarde € nam bježe preko granice, jer postojeće tehnologije kao što su MBO ili MRF postrojenje (Marinšćina) nismo sustavno riješili kroz postojeću riječko-hrvatsku proizvodnu industriju. Nema tog startupa ili inkubatora koji može inkubirati tehnološko kompleksno postrojenje ili čak cijelu tehnologiju. To su projekti od nekoliko desetaka milijuna €, pa na dalje, i zapošljavaju na stotine, ako ne i na tisuće ljudi raznih tehničkih profila. Razvoj tih proizvoda traži strukturan i temeljit pristup. Stručna organizacijska struktura CTI Tesle, njegove moderne radionice i oprema za obuku mogu biti ključ uspjeha pametne reindustrijalizacije ove regije. Na to još dodajte ratio od 1:5 radnih mjesta koji se direktno kreiraju u uslužnim djelatnostima pa ste dobili kompletnu sliku.

Biti siromašan i neuspješan je stvar izbora

Da se razumijemo, ja nisam protiv startupova, inkubatora, muzeja, bazena, žičara, projekta Rijeka Eye itd. Sve to je potrebno jednom gradu da bi život u njemu bio ugodan i zanimljiv. Svi ti projekti moraju imati neki svoj realni investicijski hodogram i timing. Postavljanjem Rijeka i regije na prave temelje razvoja, tek onda će inkubatori i startupovi za poduzetnike početnike imati nekog smisla. Ako mladi ljudi napuštaju ovaj grad i regiju jer nema posla, svi ti projekti nemaju apsolutno nikakav prioritet u odnosu na one prave prioritete. Na kraju, i kuhari i konobari će napustiti ovaj grad, jer za 4x veću plaću mogu raditi u Italiji, i to samo 8 sati dnevno.

Biti siromašan i neuspješan je stvar izbora, zar ne?