Rijeka i Istra još su jednom svima pokazale kako u smislu kulture navijanja i ponašanja na stadionu mogu, trebaju biti putokaz HNL-u i hrvatskome nogometu, ustvrdio je za današnje Sportske novosti direktor Rijeke Damir Mišković koji je sve bliže odluci da vrijeme gradnje novog stadiona ‘bijeli’ budu domaćini u Puli.
– Kada se dogodi neka negativa onda se to tjednima povlači i provlači kroz medije. Mislim da je red isticati i ovu pozitivu! Sportski naboj, važnost rezultata i regionalni rivalitet bili su golemi, a dvije regije, primorska i istarska pokazale su kako se navija, kako se ponaša i kako se ugošćuje neovisno o tome što su im sportske želje i ambicije, logično, bile posve oprečne, a ulog na travnjaku vrijedan finala Kupa. Ambijent je cijeloga dana bio savršen da bi kulminirao na samome stadionu, na samoj utakmici. Najprije se nikad duža i brojnija karavana automobila satima prelijevala kroz Učku, od Rijeke prema Puli i sve je bilo savršeno civilizirano, sportski. Onda sat-dva prije utakmice dođeš pred stadion i uživaš u fluidu iščekivanja sportskog praznika. Sa jedino i isključivo pozitivnom energijom Istrijana i Primoraca. Pa se popneš na tribine Drosine, a tamo sedam tisuća ljudi priredi ambijent iz snova i ne trebaju im ni ograde, ni žice, ni kavezi. Nikakva “opsadna stanja” jer su ljudi došli navijati za svoje – poštujući druge! I Riječani i Istrijani, uopće nije bitno, ne radim tu apsolutno nikakvu razliku jer za Kvarner i za Istru kažem – naša regija. Vidjeli smo u Puli kako se to radi kad su i naboj i rivalitet do neba, ali je i civiliziranost jednako takva. Možemo pričati o rivalitetu no ne možemo o negativnim tenzijama. U što smo se još jednom uvjerili mi iz klupske delegacije (baš kao i kolege iz Istre 1961 tjedan dana ranije kod nas na Kantridi). Gostoljubivost, doček, gledanje same utakmice, komentari (još vrući) nakon samog susreta… Bez ikakve negativne energije ili tenzija. To su Istra i Rijeka, to je ono kako bi uvijek trebalo biti svugdje kada igraju naši klubovi.
Mišković je zaključio:
– Svatko se ogrnuo svojim bojama i navijao za svoje, ali bijelo-plava i zeleno-žuta nisu se samo sučelile u nadmetanju tko će biti bolji na travnjaku tj. glasniji na tribinama nego i ispreplele u kulturi navijačkoga ponašanja. Hvala još jednom i Istrinoj Upravi baš kao i Istrinim i našim navijačima. Da, Pula ostaje opcija, moguće je da se sa kolegama iz Istre 1961 dogovorimo o tome da igramo kod njih dok se Kantrida bude gradila baš kao što su oni bili na Kantridi dok su gradili Drosinu!
