Dorić ponovio inicijativu za preimenovanjem Titovog trga u Rijeci

Bivši saborski zastupnik HNS-a iz naše županije Miljenko Dorić je povodom Dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima obnovio svoju inicijativu za preimenovanjem Titovog trga u Rijeci.

Dorić je članove Odbora za mjesnu samoupravu Gradskog vijeća Grada Rijeke podsjetio da brojni dokumenti Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe, Europske unije i drugih institucija, pozivaju na odbacivanje svih oblika nečovječnog ili ponižavajućeg postupka te posebno osuđuju sve zločine i postupke bivših totalitarnih režima, kako one s nacističko-fašističkim tako i one s komunističkim predznakom.
‘Vezano na ovu problematiku uz prošlogodišnji sam zahtjev naveo i ukratko obrazložio najznačajnije međunarodne dokumente, kao i izvadak iz izvorišnih odredaba Ustava RH te deklaraciju Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine. Spomenuti dokumenti govore o mjerama koje treba poduzeti da se eliminira nasljeđe ranijih totalitarnih režima te o potrebi rehabilitiranja žrtava tih režima, rehabilitiranja njihovih obitelji, kao i slanje jasne poruke budućim generacijama da se ništa slično više ne smije dogoditi na tlu Europe. Jedna od mjera u odbacivanju totalitarnih režima, jeste i udaljavanje njihovih simbola iz javnog života (između ostalog i preimenovanjem ulica, trgova, parkova, javnih i drugih ustanova koje nose imena čelnika tih režima), pa članove Odbora zato molim da i oni upute Gradskom vijeću prijedlog za preimenovanja Titova trga u Rijeci, navodi Dorić u svojoj inicijatovu uz napomenu da je neshvatljivo da u 21. stoljeću pojedine ulice i trgovi u RH još uvijek nose ime po čovjeku koji je desetljećima bio na čelu poretka tijekom kojega je likvidirano oko 250.000 građana.
‘Među žrtvama nalazi se i više desetaka tisuća djece, žena i staraca, a u masovnim likvidacijama posebno su stradali pripadnici nekih manjina. Od mog prošlogodišnjeg zahtjeva za preimenovanje Titova trga, učinjen je malen iskorak hrvatskog pravosuđa, politike i pojedinih medija u približavanju europskim standardima glede osude zločina i postupaka bivšeg totalitarnog režima. Konkretno:
1. Boljkovac je optužen za likvidaciju civila na području Karlovca nakon Drugog svjetskog rata. Oslobođen je zbog nedostatka dokaza da je upravo on izdao naredbu za njihovu likvidaciju. Međutim, zanimljivo je da u presudi stoji da su politički zločini nesumnjivo počinjeni i da je za njih kriv tadašnji komunistički sustav. Pretpostavljam da članovi Odbora znaju tko je potpisao dokument o osnivanju OZNA-e (političke policije), kao i o osnivanju KNOJ-a (vojna jedinica koja je likvidirala „narodne neprijatelje“ po naredbi OZNA-e).
2. Perković i Mustač, su usprkos pokušajima da se izigra Europski uhidbeni nalog, ipak izručeni Njemačkoj i tamo čekaju suđenje za ubojstvo Đurekovića.
3. Sve se više građana javlja i otvoreno govori o stradanju svojih najbližih tijekom, a posebno potkraj i nakon Drugog svjetskog rata. U masovnim grobnicama u našoj županiji te širom bivše države, leže posmrtni ostaci ljudi koji su uglavnom likvidirani bez suda i presude. Neke jedinice lokalne samouprave našle su za potrebno da dostojno obilježe ova mjesta, a druge to još uvijek izbjegavaju učiniti.
4. Odboru za mjesnu samoupravu javio se i naš sugrađanin P.J.? Što je Odbor poduzeo ne znam ali se nadam da imena njegovih najbližih neće i dalje ostati lažno upisana među žrtvama fašizma. Želim vjerovati da članovi Odbora neće skrivati istinu, kako se to radilo u bivšem totalitarnom sustavu? Dapače, bilo bi korektno da ove i brojne druge žrtve komunističkog poretka budu što prije rehabilitirane.
5. Sve više uglednih pravnika i povjesničara otvoreno i argumentirano govore o bivšem totalitarnom režimu, a čelnog čovjeka tog režima mnogi bez ikakve sumnje smatraju zločincem.
6. Stručnjaci za sudsku medicinu objavili su nalaze o stravičnom zločinu u zaseoku Ivezići, gdje su 1941. godine ubijeni ne samo odrasli stanovnici već i dvanaestoro djece. Ovime su u nešto drugačijem svjetlu prikazani događaji o tzv. ustanku u Srbu.
7. Usprkos spomenutim pomacima, Vlada RH i nadalje ne pokazuje zanimanje da se istraže i dostojno obilježe novootkrivene masovne grobnice u Sloveniji (u kojima su pronađeni posmrtni ostaci hrvatskih građana). Posebno bih spomenuo masovne grobnice u blizini Škofje Loke. U jednoj od njih nedavno je pronađeno 250 do 300 dječjih kostura. Na djecu se nije trošilo streljivo. Forenzičari pretpostavljaju da su malena djeca ubijena na način da su držana za noge i zavitlana tako da su im lubanje razmrskane udarcem o stablo ili stijenu.
8. U prosincu 2013. godine austrijska parlamentarka Barbara Prammer (članica SPO-a) podsjetila je, prilikom posjeta Zagrebu, gospodu Josipovića, Leku i Milanovića na mnogobrojne žrtve komunističkog režima, koje danas žive u Austriji, a kojima su kao „narodnim neprijateljima“ oduzeta sva građanska prava te im je konfiscirana cjelokupna imovina’, zaključuje Dorić koji se nada se da će uskoro prestati potreba da se Odboru za mjesnu samoupravu javlja krajem kolovoza svake godine.
‘Posebno vas molim da u svojim izjavama vezanim uz moju inicijativu ne opravdavate postojanje Titova trga antifašističkim zaslugama Josipa Broza. U borbi protiv fašista i nacista sudjelovali su mnogobrojni građani bivše države i s posebnim ponosom ističem da su o toj borbi sudjelovali i mnogi naši Primorci. Međutim, zločine nad vlastitim građanima, s jasnim i dugoročnim političkim ciljem, osmislili su i proveli ljudi koji su u to doba bili na čelu KPJ. Ovaj zahtjev podnosim, ne samo s ciljem preimenovanja jednog riječkog trga, već i da vas podsjetim na monstruozne zločine iz tog razdoblja. Konačno, volio da ova inicijative bude i početak proces rehabilitacije onih naših sugrađana (i njihovih obitelji), koji su bez suda i presude likvidirani ili su godinama ležali u komunističkim tamnicama samo zato što su političke i društvene odnosi promišljali na drugačiji način od predstavnika totalitarnih vlasti’.