Danas je posve sigurno da 36-godišnji Vitomir Jovičić, zvani Simke, Cobra i Vito, 8. travnja oko 21 sat – nije svojevoljno skočio u Rječinu. Policija je nepobitno utvrdila da je izvjesna osoba koju ima pod kontrolom »pripomogla« da Simke skonča u Rječini. Sumnjivac je identificiran i ima ograničeno kretanje, ali je temeljni problem – kako dokazati da je upravo »on« kriv što se Simke utopio i deset dana kasnije pronađen kod lučkog terminala Porto Baroš na Brajdici.
Upravo u tom smjeru vodi se daljnja kriminalistička obrada iznimno intrigantnog slučaja, s obzirom na to da, po obdukcijskom nalazu, na pokojniku nema nikakvih ozljeda. Niti napadačkih, niti obrambenih, a niti, nazovimo ih, »transportnih«, jer je Simke bačen u Rječinu kod »Konta«, a pronađen je u moru. Dakle, gotovo kilometar dalje od točke gdje je započela njegova tragična golgota. Vjerojatno je i vrijeme učinilo svoje, ali pravila kriminalistike toliko su egzaktna da ne dopuštaju nikakve spekulacije. Samo čvrsti dokazi mogu opravdati podnošenje kaznene prijave protiv osumnjičenika koji se »iskazao« nad bespomoćnom osobom.
Jadni i nesretni Jovičić nije imao niti 50 kilograma i njegovo naivno: »Ima šta za mene?«, doista nije imalo prizvuk bezobrazluka. Štoviše, njegovo simpatično prošenje bilo je dekor riječkih kafića i nitko, koliko je nama znano, nije na Simkea gledao kao na osobu problematična ponašanja. Simke je bio i ostat će dobar duh grada na Rječini.
I dok policija intenzivno radi svoj posao, roditelji pokojnog Simkea – Petar (umirovljeni ličilac) i Petra (domaćica) – te tri brata iz jednog skromnog potkrovnog stana riječkoga Starog grada očekuju samo jedno – istinu o Viti. Hoće li je saznati? Držimo da riječka policija u konkretnom slučaju vodi igru. Da je na pravom tragu. I da ima na »nišanu« osobu koja je Simkea bacila u Rječinu.
Simke je u krugu svoje obitelji posljednji put bio na ručku 8. travnja. Nakon toga je krenuo svojim standardnim putešestvijama po riječkim ugostiteljskim objektima. Znaju ga svi riječki ugostitelji. Svima je pomagao u okvirima svojih mogućnosti: odnijeti smeće, složiti stolnjake, isprazniti pepeljare, pomesti…
Simke je živio u obitelji skromnih financijskih mogućnosti, ali svojim specifičnim ophođenjem kod nikoga nije izazivao averziju ili nelagodu. Nelagoda se prije stvarala kod ljudi koji nisu imali sitnih kuna da mu pomognu… U svojih 36 godina uspio je u Školi za osobe sa smetnjama u razvoju osposobiti se za knjigovežu. Bio je ponosan na svoje zanimanje, ali nažalost – nigdje ga nije mogao u praksi i pokazati. Dobivao je socijalnu pomoć, živio iznimno skromno. Niti je pušio, niti pio. Kada je pronađen u moru, u njegovu novčaniku nađeno je i 40 kuna.
Akcija otkrivanja Simkeova ubojice pokrenuta na Facebooku nedvojbeno ima plemenite naznake, ali jedina prava adresa gdje se mogu možebitni svjedoci posljednjih trenutaka Simkea obratiti jest – policija.
Treba napomenuti da se Simke sigurno nije ubio. Isto tako nitko nije planirao njegovo ubojstvo. Teško je povjerovati da je netko planirao njegovo ubojstvo. Isto tako, da se slučajno poskliznuo u Rječinu. Sumnjivac, koji je pod kontrolom, pokazao je svoje junaštvo nad nemoćnim Simkeom i bacio ga u Rječinu. Vjerojatno ne s namjerom da ga ubije…(novi list)
