K.U.N.S.: DRŠKA (MO)LI(T)VEN(IKA)
Jan 20th, 2010 | Kategorija: MozaikIz K.U.N.S.-a pozivaju na otvorenje izložbe DRŠKA (MO)LI(T)VEN(IKA). Otvorenje će se održati u petak, 22.1.10. u 21 sat u galeriji O.K. / K.U.N.S. Autor Refik Saliji Fiko, istarski kolekcionar, poduzetnik i umjetnik na ovoj izložbi, riječkoj će se publici predstaviti s desetak skulptura/instalacija izrađenih “ready made” tehnikom koristeći isključivo poljodjelski alat “motiku” u stvaranju umjetničkih radova.
DRŠKA (MO)LI(T)VEN(IKA)
Gomile starog,odbačenog alata, godinama su čekale na reaktualizaciju u kontejnerima kipara-samouka Refika Salija, zvanog Fiko, sve dok nakupljene energije dvorišnih,vrtnih i poljodjelnih orakula, inducirane krunicom / mantrom; ORA ET LABORA nisu rezultirale mirakulom sublimacije njegove osobe u umjetnika, a grozdova alata u divlje i domaće blago; koseri i koserići su se kao osnovne, multiplicirane gradbene jedinice organizirano kondenzirale u prikaz pijetla, maršani, sječiva kose za travu, čekići i kliješta postali su bikovi,volovi, koze, slonovi, paunovi…

Poslijednja transmutacija alatke, oruđa kao potencijalnog oružja, odnosi se na motiku i njenu pretvorbu u antropomorfne likove Don Quijote-a, Afganistanke i Palestinjanke, zbor pjevača čija su otvorena usta u ispjevavanju slova “O” zapravo prsten motike u koji se umeće drvena drška, a slovo “O” je inicijalno u mantričkoj sintagmi, ponovno, ORA ET LABORA( kao i temeljne vibracije Kozmosa, tibetanskom”OM” ili”AUM”) koja je najsnažnije obilježila / isprogramirala život težaka u ruralnim sredinama. Neke od motika autor je prekovao i u njih utisnuo ljudska lica, kao odraz u ogledalu samoga kopača ili uzvraćeni pogled onome koji se prihvati drške ove oživotvorene motike. Rogata motika, s pravim ljudskim zubima i rogovima divokoze, priziva simboličku sliku panteističkog božanstva (Pan) kao elementarne sile Prirode koja hirovito dijeli ili uskraćuje svoje plodove.
”Nema leba bez motike” ili Motika-pisanica, s pleternim uzorkom kruha, željeznom pinkom / pikunom je sasvim sposobna za sobom ostaviti brazdu u zemlji i tako zarađena kora kruha ima daleko veću težinu od specifične težine kovine upotrijebljene za kovanje njenog aktivnog dijela te na konceptualnoj ravni,u odnosu na trenutnu gospodarsku situaciju, postaje aktualnim simbolom koji uvelike nadrasta standarde populističkog izricanja nezadovoljstva spram aktualne vlasti.U najnovijem ciklusu Refika Salija je tranzicija usporedbi alata sa životinjskog u ljudski svijet, rezultirala i usporednom analogijom životinjskog i ljudskog svijeta,gdje je centrirani čovjek jednako sposoban biti divljom kao i tovarnom životinjom, kao što može, s lakoćom, prijeći iz jednog oblika u drugi, čime se, na stanovit način, evocira ”Psihologija gomila” Gustave Le Bon-a.
Čovjek je, bjelodano, najopasnija životinja i mnoga se motika okomila na nečiju glavu s jednakom žestinom kao i na tvrdokornu grudu zemlje ili presložila kosti suparnika u razmiricama oko komada zemlje, među ljudima od zemlje, nužno suprotstavljenih u borbi za opstanak. Kruh, krv,zemlja i znoj, tetramorfna su baza egzistencijalističkog podteksta ovome ciklusu koji na nepretenciozan način ustanovljava, zapravo,vrlo složen sustav analogija i asocijativnih nizova, s ishodištem u oruđu koje, dekretom tehnološkog progresa, biva oslobođeno sintakse uporabnosti, zadobivajući time, posve opravdano, status i dignitet simbola.
Nema vezanih članaka








