Ovih zadnjih par dana iz misli mi ne izlaze dječje suze koje su puštene tog sparnog jutra u Ulici pod kaštelom. Djevojčica s očima punih suza i sa sudbinom spakiranom u jednom kuferu punog dječjih sjećanja, napušta svoju ulicu, svoj grad, svoje prijatelje i odlazi u neku nepoznatu i stranu zemlju. Tata je otišao prije 5-6 mjeseci. Dobio posao na baustellu , našao neki jeftini stančić, te tako i ova obitelj simbolično napušta Rijeku s autobusnog kolodvora na kojem je vrijeme već odavno stalo. Nakon prijateljskog zagrljaja moje supruge i njene mame potekle su i mamine suze. Za trenutak sam pomislio da sa suprugom i kćeri gledam neki srceparajući female film, gdje one kroz cijeli film neumorno moće svoje maramice. Nažalost, ovo nije bio film. Prošle godine Rijeku je napustila i moja kćer (učenik generacije), nakon završene srednje škole. 10. srpnja Hrvatsku napušta i moj sin, najbolji mladi hrvatski robotičar, i to s novog zagrebačkog aerodroma dr.Franjo Tuđman. Ljubljana, Trst, Beč postale su nove životne destinacije mladih iz PGŽ koji ne vide budućnost u svom rodnom gradu. Prema tome, ne radi se samo o onima koji traže posao, nego se radi i o onima koji napuštaju PGŽ već nakon srednje škole.
Politički gold diggers
Završeni su lokalni izbori i zbrajaju se dobiti i štete za loklane političare i njihove stranke. Obećana su brda i doline. Dogodio se festival demokracije jer, eto, jedna stranka ne može više odlučivati o svemu. Otkad mi je kćer napustila Rijeku, često se pitam shvaćaju li ti gold diggersi uopće što se to događa oko njih? Da ovog trenutka, i to u roku od 24h, u Gradu Rijeci i PGŽ sve postavimo na prave noge, trebat će najmanje 7 godina da bi uočili neka prva strukturna poboljšanja. U tih prvih 24h donošenja odluka za sudbinu grada i regije trebali bi se dogoditi pravi tektonski poremećaji u mozgovima tih ljudi. Za tako nešto u strankama izgleda nema intelektualnog, stručnog, a niti vizionarskog kapaciteta. Stranke, na način na koji djeluju, pretvorile su se u zatvorene interesne skupine kojima su interesi pojedinaca i skupina koje zastupaju jedino i osnovno političko djelovanje. Drugim riječima, ciljevi i rezultati su prilagođeni intelektualnim i stručnim kapacitetima ljudi koji vode te stranke.
Tomislav Klarić drži sudbinu PGŽ u svojim rukama
Budućnost priješnje Općine Rijeka temeljila se je na dvije bitne činjenice. Razvoju Industrijske zone Kukuljanovo te razvoju Lučko-Industrijskih kapaciteta na sjeveru Krka. Ta dva projekta trebali su generirati dovoljno novaca (capital formation) za sva ostala ulaganja u obrazovnu, zdravstvenu, kulturnu, sportsku, trgovačko-turističku, stambenu i bilo koju drugu infrastrukturu, koja će građanima naše regije osigurati privlačan i ugodan život na ovim prostorima. Kako stvari stoje Rijeka više nikad neće biti luka od nekog posebnog značaja. Taj vlak smo propustili prije 30-tak godina. Prema tome sudbina Rijeka i PGŽ trenutno se nalazi u rukama bakarskog gradonačelnika Tomislava Klarića koji samostalno “upravlja” Industrijskom zonom Kukuljanovo. I dok riječka politička “elita” raspravlja o Obijevim nezavršenim projektima, lako se može desiti da se onih prvih 24h donošenja sudbonosnih odluka produže na nove 4 godine beskorisnog mlaćenja prazne slame, a kao rezultat novih 20.000 puštenih suza.
Znate li i vi nekoga tko je napustio naš grad ili regiju?
TU NISTE U PRAVU. LUKA RIJEKA ĆE PONOVNO IMATI ZNAČAJ A LISTA ZA RIJEKU PONOVNO POKAZUJE DA IMA NEINELIGENTNE LJUDE U SVOJIM REDOVIMA. KOPAR I TRST SU NA GORNJIM GRANICAMA KAPACITETA A RIJEKA IMA NEOGRANIČENO MNOGO PROSTORA ZA ŠIRENJE I DUBINU MORA. DRAGI MOJI DEBILI IZ LISTE ZA RIJEKU, STVARNO STE JADNI.