Home Vijesti KOMENTAR: Da nije HDZ na vlasti opet bi šatora bilo

KOMENTAR: Da nije HDZ na vlasti opet bi šatora bilo

1605
1
Piše: Izet Medošević

Cijela ova histerija oko Haške presude šestorci i samoubojstva generala Praljka izazvala je u Hrvatskoj neviđenu medijsku pažnju.

Za zločinački udruženi poduhvat krivi su: Haški Tribunal, Bošnjaci, Jugoslaveni (tko god to bio), Srbi, Mesić, Vesna Pusić, Muđahedini (došli preko RH) Alija, Englezi, Carla del Ponte, Antifa pokret, SDP, UDBA, Soroš, Srbi i mnogi drugi.

Nevini su: HDZ, Hrvati katolici superdomoljubi, HDZ BiH, Šušak, Tuđman, Bobetko, Šestorka, Donald Trump, Tusta, Štela i ekipa, emigracija, crkva i mnogi drugi pravovjerni.

Većina navedenih uistinu nije direktno kriva, nekolicina jest, ali netko ako i nije direktno kriv mora biti odgovoran. Kao što je mater odgovorna za nedjela maloljetne djece iako majka ta nedjela nije direktno počinila. Inače zašto bi Goring bio za išta odgovoran na Nurnberškom sudu?

Odvjetnik i osmi dan Nobilo je to lijepo objasnio: Hrvatska država leži na mitu! Mitu Domovinskog rata!
Domovinski rat mora biti bezgrešan jer je on kame temeljac Hrvatske države. Ako izbijete taj kamen, država a time ponajviše HDZ ostaje na klimavim nogama.Točnije pada sa stajače noge.

Kao i poslije NOB-a, komunisti su kao temelj državnosti koristili mit o NOB-u. On je bio nedodirljiv. O njemu se nije smjelo raspravljati, sumnjati ili imati mišljenje suprotno mitološkom nasljeđu. Nekad Tito, sada Franja! Tako je i s domovinskim ratom. Bez njega HDZ ne opstaje. Da se kojim slučajem HDZ umjesto i samo za domovinski rat, zainteresirao i za stvaranje evropske liberalne države, ova presuda ne bi toliko odjeknula.
Ali budući da HDZ nema ništa drugog osim tog mita, čuva ga kao oči u glavi, kao zlatni gral suvremene hrvatske prošlosti i budućnosti. Bez tog mita, koji u svakom trenutku može ubaciti u fokus javnosti baš u trenutku kada se ne zna što učiniti sa gorućim ekonomskim problemima, HDZ je naime izgubljen u vremenu i prostoru i mogao bi i morao odgovarati za pustošenje ove nekada bogate zemlje. Zato se HDZ mita o domovinskom ratu drži kao pijan plota.
Ne znam točno što se odvijalo 93. godine u konfliktu Bošnjaka i Hrvata, nisam bio svjedok. Činjenica da su prije (a i poslije) tog nesretnog i kontraproduktivnog sukoba Hrvati i Bošnjaci bili saveznici u borbi protiv posrbljene JNA pod zapovijedi Mamule, Kadijevića te ideologijom Dobriše Ćosića, Slobodana Miloševića, i lokalnih hrvatskih i bosanskih kolovođa srpskog naroda..
Nakon 92.godine Bošnjaci su jedva preživljavali u borbi sa srpskim snagama i čudi me da bi napali Hrvate jer bi se našli kao najslabiji između dvije vatre? Koje to logike ima?
Ne kažem da je sa sigurnošću bilo tako, ali logika to nalaže. Nedvojbeno je da su i Bošnjaci činili zločine jer su oni nedjeljivi od rata. Ali zato se pogotovo mora odgovorati jer to žive, a i mrtve žrtve zahtijevaju. S druge strane, važne situacije, sastanak i dogovor predstavnika bosansko srpske i hercegovačke hrvatske političke vrhuške u Grazu te ležerno druženje u Karađorđevu između krutog i principijalnog Franje i lukavog, s čašom Whiskia u ruci, Slobodana Miloševića, koje je sjedinio Hrvoje Šarinić, lako je i vjerovatno i s pravom je s Bošnjačkoj stranei protumačeno kao dvostruka igra pa i izdaja.
Srećom da je ta nesretna 93. prošla i da su stvari došle na svoje i da je BiH velikim dijelom oslobođena zajdničkim naporima Hrvata i Bošnjaka. Ali zločini 93. su ostali tu, malo politikom prikriveni ali su opet žešće zaudarali. Političke agende devedesetih također su ostale nepromijenjene.

Mit domovinskoga rata, kao i svaki drugi mit, mora sadržavati u sebi mora zadržavati više od polovice istine. Da bi bio uspješan. Ali mit nosi i skrivene neistine, inače ne bi bio mit već gola istina. Istina je naime da su se Bošnjaci, a posebno njihove familije sklonile u Hrvatskoj, da im je Hrvatska pomagala lijekovima, vojnicima hranom i oružjem prije nesretne 93. godine ali i poslije sve do kraja rata, i to je onaj lijep dio mita. Onaj skriveni i zloćudni dio mita sadrži s sebi zločine izazvane željom za teritorijem, 500-godišnjom netrpeljivošću, vojnom snagom za daljnje osvajanje, preko 300 logora za bivše i do tada vjerne suborce i to pod čini se skoro pa prešutnim pristankom dr. Farnje Tuđmana i njegove nikad prežaljene vizije – Banovine.
Čitajući desne portale koji huškaju na rat (tko još ima djece za neki novi rat?), notorne besčasne ali u svakom slučaju popularne emisije subjektivnog ratnog huškača, šovinista i propagandiste Velimira Bujanca, stječe se dojam da mnogo Hrvata poslije propasti i razočaranja u novonastalu državu u smislu korupcije i privatizacijskog pustošenja, vide jedini izlaz u ponovnom ratu, barem hibridnom, da bi se galvanizirali oko zajedničkog neprijatelja. Neprijatelj uvijek mora postojati, ako i ne postoji valja ga izmisliti…Tu se u nedostatku vanjskih neprijatelja, nalaze unutrašnji neprijatelji : – Nije Sanader kriv – kriva je UDB-a, – nije kriv Horvatinčić – krivi su pederi i LGBT populacija i tako unedogled.
Začudo o Agrokoru više ne čujemo niti jedne jedine riječi. Makar, budimo realni to i nije čudo već pravilo.
U mainstream medijima. HDZ zna da će galvanizirati narod ustašama, partizanima ili Haškim presudama. A ljevica (izvinite na izrazima) pomalo usrano leluja bojeći se razumijeti svoju pravu bazu…Ona se drhtavim usnama slaže sa većinom proustaških teza iz čistoga straha. Tu je čini se samo ŽZ pokazao da nema što izgubiti, što mu daje lakoću izricanja istine.
Naravno da sama definicija: Udruženi Zločinački Poduhvat ne stoji sam, pogotovo ako niti velikosrpski UZP nije niti postajao. S druge strane Bošnjake kriviti za odluke suda krajnje je djetinjasto. Može ih se jedino teretiti za njihova zvjerstva.
Na kraju, ako nismo naivni kao ovce, moramo uzeti u obzir da je Haški sud između ostalog i politički sud. Tu dvojbe nema jer nema ničeg što nije barem pomalo političko.
Blage presude Srbijanskoj Miloševićeskoj politici najodgovornijoj za početak sukoba na tlu nekadašnje SFRJ možemo objasniti činjenicom da se Srbija dvoumi oko ulaska u EU i Rusije. Srbija je bila bombardirana NATO snagama te je izgubila Kosovo i po mišljenju međunarodne zajednice ne bi je trebalo previše kažnjavati i približivati Rusiji. Haški sud ih je zato malo poštedio. Za razliku od Hrvatske naprimjer, koja je jače nagažena, najviše zbog približavanja Ustaškoj ideologiji, znakovlju, prijetnjama manjinama i mnogih drugih manifestacija bliskim gubitnicima drugog svjetskog rata. Zapadna Evropa je sazdana na antifažizmu, i u njenim država postoji vrlo utjecajan Židovski lobi. Samo budalama je iznenađujuća ova pljuska koja se manifestirala kao presuda u Haagu.

Vladimir Šeks koji je transferirao, locirao i uhićivao, a sada poput Poncija Pilata pere ruke, te optužuje Stipu Mesića za veleizdaju? Tema je tjedna. Rugala se Sova Sjenici u najmanju ruku. Obraz kao džon!
Licemjerstvo na najvećoj razini postalo je hrvatsko medijsko i političko pa i narodno obilježje. Na TV-u svakodnevno nastupaju Herceg Hrvati, objašnjavajući nam svoju nezgodnu poziciju u Bosni i Hercegovini. Ne znam al zanima me kakav je odnos prema recimo Bošnjacima u Hercegovini? Da li su i oni građani drugog reda kao što se žale Hrvati sa svojom opstojnosti u dijelovima BiH naseljenim većinskim srpskim ili bošnjačkim stanovništvom. Dva, tri ista lica viđamo skoro svaki dan u informativnim talk show emisijama hrvatskih TV programa.To su stanoviti povjesničar Lucić, koji je bio blizak vrhu Herceg Bosne, Nino Raspudić, koji je suštini teški šovinist kojeg niti sedam diploma neće prikriti, i na kraju mladi aktivist Herceg Bosne ispranog mozga koji traži da ga se ne naziva Kne –zo – vić, već Knezović, kao da je Slovenac .Ništa čudno, jer na taj način njegovo prezime manje srpski zvuči. Znači opravdano!
Pitanje je dal Hrvatska ima stručnih i objektivnih ljudi koji bi situaciju u BiH objasnili nepristrano. Ima, čitao sam ih al ih nema na telki. Jedan od njih je svakao odvjetnik Nobilo. Premijer Plenković koliko god bahat i narcisiodan nije ona teška Rvatina i u ovom slučaju njegov strah od EU kritike je dobrodošao. Najviše radi smirivanja potpuno nepotrebnih tenzija. Nikom tenzije u ovom slučaju neće koristiti niti će se njima išta riješiti.
Nadam se kao i sve u današnjem društvu u nekekvom brzom hypeu, i da će ovu nesretnu temu zamijeniti teme od vitalnog značaja za krizom iscrpljene građane Hrvatske..
Smatram da nemamo više vremena, i da je ekonomija prioritet hrvatskog društva, a ne da se baca u drugi plan zbog toga što HDZ i većina ešalona u političkim centrima Metropole nema odgovore.
Ali glad je glad, i jedino je ona jača od patriotizama i šovinizma. I ovaj put vjerujem u glad! Neka i od nje jednom bude neke koristi.

1 COMMENT

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here