Ako staneš, pasti ćeš. To je ta čuvena strategija (bicikl ekonomija) po kojoj su naši tajkuni slagali svoje carstvo. Bez vlastitog novca kupovali su firme, a pokriće za kupnju bila im je hipoteka od one prijašnje firme, koju su isto tako kupovali hipotekom od firme prije toga. Prvi inicijalni kapital došao je iz offshore kompanija, novac koji je bio izvlačen još iz doba SFRJ, ili kreditima banaka kroz famozne managerske ugovore. Upravo zbog tih managerskih ugovora, te smo banke poslije spašavali novcima poreznih obveznika. Nitko od njih nije uložio niti jedne lipe svog vlastitog novca.
Riječko-županijska “bicikl” ekonomija
U zavjetrini te bicikl ekonomije naših tajkuna odvija se jedna slična bicikl ekonomija u javnom sektoru koja može biti i opasnija od ove prve. U Ustavu Republike Hrvatske, u članku 134. stoji da jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od regionalnog značenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu. Prilikom obavljanja ovih poslova mora se voditi zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti. Savršeno formulirano. Što to znači da se mora voditi zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti? Investicije u javnom sektoru moraju pratiti ekonomsku snagu samog područja jer u slučaju preinvestiranja dolazi do kontraefekta pa ovdje više ne govorimo o kapitalnim razvojnim investicijama nego o financijskim omčama oko vrata. Postoje dva zlatne pravila kojih se lokalna uprava treba strogo pridržavati prlikom javnih investicija.
• Smisao investiranja u javnom sektoru je reducirati troškove u realnom sektoru ili u slučaju nedovoljnih kapaciteta komunalnih usluga osigurati realnom sektoru dalji rast .
• Što se tiče građana, tu investicije moraju pratiti njihovu potrebu na polju sporta, kulture, socijale, slobodnih aktivnosti i slično, s tim da te investicije ne utječu na komunalno i porezno opterećenje ili na poskupljenje usluga građanima ako građanima ne rastu primanja.
Grad i Županija urušavaju standard svojih građana
Ako pogledamo sve riječke projekte do sada, možemo li izdvojiti neki projekt koji se uklapa u ova dva “golden rules” koja sam gore naveo? Stvarno sam se potrudio ali nisam mogao naći niti jedan koji je napravljen po njima. BDP nam stagnira, ne proizvodimo ništa što spada u proizvode s dodatnom vrijednosti pa će nam prosjećne place, srednjoročno i dugoročno, ostati na istoj razini ili čak padati. Pogledajte svoje račune za komunalne usluge, struju itd., pa ćete u njima pronaći razno-razne naknade koje su veće od onoga što ste stvarno potrošili. To znači da preko njih financirate investicije koje se ne mogu financirati kroz normalne cijene usluga koje ste primili. To jasno govori o preinvestiranju javnog sektora, koji troškove polagano prebacuje na krajnje korisnike, realni sektor i građane.
Show Must Go On
Kako stvari stoje, izgleda da je Rijeka do sada nagomilala oko 500 milijuna kuna gubitaka. Zaposlenost ne raste, nego čak i pada, BDP stagnira s tendencijom pada zbog iseljavanja mlade populacije. Uprava je intelektualno i stručno apsolutno degradirana političkim uhljebljavanjem nestručnih ljudi te se kao takva ne može nositi sa svim tim problemima. S najavom novih infrastrukturnih projekata (žičara za Trsat, gradska željeznica, autobusni kolodvor, stadion, muzej itd.) postavlja se pitanje imaju li ti ljudi imalo zdravog razuma u sebi? Da li se ovdje radi stvarno o neznanju ili se radi o namjernom isisavanju novaca prema određenim klijentima? I u jednom i drugom slučaju ne piše nam se dobro.
