Raspisali se, opravdano, neki dan lokalni novinari o tome koliko je Rijeka šporka i zapuštena. S mog aspekta dnevnog hodača potpuno se slažem s procjenom. Rijeka je šporka, zapuštena i tužna. Ne pamtim da je ikada Grad bio tako zapušten.
Grad je kao dom, kao mjesto koje odražava kulturu, navike, brigu i nebrigu njegovih stanovnika, ali i pravo lice gradskih otaca. Ljepotu života, pa i Grada čine male stvari, uočavanje detalja i sitnica…Cvijeće, vaze, klupice, zeleni otočići, uređene šetnice, prostori za druženje, igru djece. Uređeni izlozi, lijepo popločani trgovi i, sve u svemu, isticanje duha jednog prostora i ljudi koji u njemu žive. Rijeka je to nekad imala, ali odavno to više nema.
O katastrofalnom boravku na famoznom autobusnom kolodvoru, njegovoj prljavštini, smradu urina koji se širi, gotovo do Korza, više sam puta pisala. Ni nakon sto mandata našega Gradonačelnika to se neće promijeniti. Valjda čovjek ne putuje busevima pa nije u toku.
Predlažem da se jedna sjednica gradske vlade, na čelu s velikim Šefom, održi u čekaonici autobusnog kolodvora. Možda im sine kakva ideja. Već sljedeću mogu održati na željezničkom kolodvoru, a ako se to realizira, slobodna sam predložiti im daljnje lokacije.
Što se tiče gradskih klupica, i o tome sam pisala i detaljno opisala stanje gradskih mjesta za predah s posebnim osvrtom na estetsku komponentu istih.
Ovoga puta osvrnuti se treba na stanje koševa za smeće za prolaznike, kao i kontejnera u užem centru Grada.
Pođimo redom, od Žabice do Fiumare izbrojila sam ravno 11 koševa za smeće koji su fiksirani za kandelabre, vizualno neuočljivi, prljavi, ulubljeni i potpuno neestetski. Od 11 nabrojenih koševa čak 3 ih je ispred Poglavarstva Grada. Valjda je tamo najfrekventnije bacanje smeća. Kako tko izađe iz Poglavarstva, tako šutne neki papir u koš!
Sve i da su koševi sjajni, umjetnički dizajnirani i uočljivi, ima ih puno – premalo. Znam dosta ljudi koji su mi se žalili da moraju otpatke nositi u torbici dok ne nabasaju na koš. Ako ga uoče! To su oni kulturni i strpljivi. Oni sa slabijim živcima i/ili manjkom kulture, frknu otpad posred ulice. „A di je koš?“ Kako ga nema na vidiku,a i ne zna se kad će, jednostavno se baci nepotrebno. Na pod! „Ionako je šporko!“
Kao i klupice i koševi su raznorodni, raznobojni, od različitih materijala i ima ih samo u centru. Čim zamaknete iza Konta više ne tražite koševe, sada ciljate – kontejnere. Njih ne tražite na glavnim ulicama nego u sporednim prolazima. Potrebno je otvoriti četvore oči. I to je samo za uporne i kulturne. One koji ulože napore da nađu prikladno mjesto za odlaganje otpada.
Poput klupica i malih koševa i kontejneri su posebna priča. Ima ih željeznih iz prošloga stoljeća, plastičnih jednobojnih, kvazi otoka za odlaganje odvojenog otpada u šarenim bojama… Nikako da uberem ritam pražnjenja kontejnera, a o njihovu pranju da i ne govorimo. Ljeti smrad, zimi vjetar raznosi sve što se može podignuti u zrak, a kada su kiše…onda je mokro i sklisko. Mogućnost naručivanje baja za krupni otpad informacija je koju znaju samo rijetki pa se često može vidjeti prizor rastavljenih kreveta, starih frižidera, isluženih kauča i sl. u neposrednoj blizini „otoka“ i kontejnera ostalih marki.
Kontekst današnjice kao i socijalne situacije naših sugrađana utječe na odnos stanovnika prema otpadu. Berači boca zahvalni su na kontejnerima za pet ambalažu jer im to olakšava potragu i prekapanje po kontejnerima opće prakse. Načuli su moji susjedi da je besmisleno odvajati otpad jer da se to ionako sve istrese na istu hrpu kasnije…
Čuli smo i da postoji razlika između „smeća“ i „otpada“, ali o tome drugom prigodom.
I na koncu, ulice, kao takve! U mojoj ulici na Pećinama, u kojoj by the way, stanuje i naš gradski Otac, pločnik je toliko izrovan, neravan i nezgodan, da, ako jednom padnem i polomim se, računam na visoku odštetu od Grada. Postojanje drvoreda bila bi sretna okolnost kada ne bi padalo lišće…U svakom je godišnjem dobu to problem, osim zimi kada je sve golo. U nekadašnjoj ulici Garibaldi, na prijelazu prema Korzu, nedostaju mramorne ploče. Fali poveći komad koji je jednostavno, zažbukan i tako ostavljen. Na Korzu, oprez. Ljulja se i tu poneka ploča…
Prazni poslovni prostri izljepljeni s više slojeva raznih plakata, kasnije oguljenih, išarani, zapišani i zatrpani smećem bit će tema nekog slijedećeg osvrta
Je li prije bila kokoš ili jaje. Je li Grad prljav jer su stanovnici nekulturni ili gradska vlast ne haje, ne razumije, ne educira i ne zna organizirati?
I sada, ima li veće ironije što će grad „nekulturnih“ uskoro postati „prijestolnica kulture“?
Ja se samo nadam da će se barem netko primiti šmrka i dobro oprati ulice, postaviti još koji koš i klupicu te da, kada događanja u „Gradu kulture“ budu na vrhuncu – neće padati lišće!
Mirjana Kazija
