U tijeku je nasipavanje 300 metara druge faze kontejnerskog terminala Brajdica u što ide oko 40 miliona eura. Međutim, generalni urbanistički plan (GUP) Rijeke nalaže da se terminal Brajdica napusti kad se izgradi veliki novi kontejnerski terminal na zagrebačkoj obali (Mlaka pa zapadno).
Ipak, oni koji su donijeli GUP (Grad Rijeka), sami znaju i govore da se Brajdica neće napustiti jer tko je toliko lud utrošiti stotine milijuna eura u izgradnju Brajdice i stvaranja toliko dubokog pristaništa, koji može primiti i najveće brodove, da bi kasnije to prepustio javnim gradskim sadržajima kojima obala takvih karakteristika (dubine) nije potrebna.
u međuvremenu, zagrebačka obala se još nije ni počela graditi, mada je angažiran niz konzultantskih firmi, koje dobro naplaćuju svoje savjete (btw. Mađari su cijelu luku izgradili bez consulting firmi, a toliko se toga i u socijalizmu izgradilo bez consulting menadžmenta).
Istovremeno, Grad Rijeka je platio studentima i iz inozemstva da osmisle prostor u zaleđu budućeg kontejnerskog terminala (prostor ex rafinerije Mlaka). Oni tu crtaju marine, promenade. Ali tu dolazi terminal, pa zašto crtaju promenade? Svakako, studenti smiju maštati i ne željeti vidjeti tu terminal, ali on ide i to je stvarnost pa zašto Grad Rijeka nije maštu i znanje studenata usmjerio u realnim okvirima tako da Rijeka ima koristi od njihovih ideja, a ne sve samo puka forma i trošak bez rezultata. Inače, Grad Rijeka na prostoru ex rafinarije vidi nebodere i javne sadržaje mada bi bilo logičnije da neposredno zaleđe terminala pripadne luci.
I dok u Rijeci muku mučimo gdje s kontejnerima, u planu je veliki kontejnerski terminal na Krku, kod JANAF-a, a još od 70-tih godina i novi most jer se ovaj se pomalo urušava. Od 2001. godine i rasprave za GUP mogao se već izgraditi taj terminal i novi most sredstvima za Zagrebačku obalu i Brajdicu. Pa zašto onda ne sve odmah na Krku, a osloboditi prostore u Rijeci, nego ćemo imati tri terminala na tri lokacije. tri ceste, tri struje, tri osiguranja, tri carine, tri, špedicije, tri policije, tri puta duže vrijeme izgradnje i tri direktora, piše Mićo Antolović.
