Kako će se starije osobe lako prisjetiti, u komunističkim poretcima, utemeljenim na jednoj striktno ateističkoj ideologiji, vjerska uvjerenja bila su nepoželjna, a neki njihovi pojavni oblici i zabranjeni – usprkos zaklinjanju komunista da priznaju i poštuju slobodu vjere, jednu od temeljnih ljudskih sloboda. Inzistirajući na tome da je “država odvojena od crkve”, tvrdili su da je vjera privatna stvar i zahtijevali da vjernici tu slobodu koriste u privatnoj sferi. Budući da je sve što nije bilo izričito privatno bilo u rukama “društva”, odnosno države i vladajuće komunističke partije, “crkva”, tj. vjerski život, bila je protjerana među zidove privatnih stanova i postojećih bogomolja.
Pokazalo se, međutim, da ovo nastojanje da se manifestacije vjerskog života uklone ispred očiju ljudi nailazi na različite teškoće. Primjerice, džamije i crkve su izdaleka vidljive, te bi njihovo uklanjanje ispred očiju ljudi zahtijevalo njihovo nemilosrdno rušenje. Teško je i tvrditi da čovjek, ulaskom u džamiju ili crkvu, čija su vrata najčešće svima i stalno otvorena, ulazi u nečiji privatni prostor – možda privatni prostor Boga ili njegovih različitih zastupnika na zemlji? O kakvom se prostoru dakle radi, ako on nije niti državni, niti privatni?
Radi se o javnom prostoru kao dijelu sfere javnosti. To je sfera u koju pristup imaju svi građani. U materijalnom smislu javnoj sferi pripadaju ulice i trgovi, šume, livade i bespuća, brda i doline, ako u njih iz bilo kojeg razloga nije ograničen pristup, kao i ceste i putevi koji do njih vode, škole, u kojima se obrazuju mladi i stari, bolnice, u kojima se oni liječe, dućani, u kojima se snab-dijevaju svojim potrepštinama itd. Treba napomenuti da se neke od ovih prostora, primjerice crkve, dućane, te zemljišta u privatnom vlasništvu kojima je dopušten slobodan pristup, može okarakterizirati i kao polujavne. Gledano funkcionalno, u javnom se prostoru građani sastaju, razgovaraju, razmjenjuju informacije, trguju itd. U skladu s ovim tom prostoru pripadaju i mediji koje oni pri tome koriste, među kojima dominiraju masovni mediji televizije i štampe.
Ovo ukazuje na jednu od najvažnijih funkcija sfere javnosti, naime na funkciju komunikacije i posredovanja. Sfera javnosti osigurava mogućnost komuniciranja među osobama koje se ne poznaju, među različitim privatnim i neprivatnim institucijama, te oblikovanje onoga što se zove “javno mnijenje”, kao i između društva i države. Ona time političarima kao akterima na razini države omogućava da upoznaju “javno mnijenje”, da saznaju “šta ljudi misle” o pojedinim pitanjima i s time usklade svoju politiku, odnosno obratno, da svoje političko djelovanje objasne i opravdaju pred društvom. Stoga se sferu javnosti može zamisliti kao smještenu negdje između države i sfere privatnosti.
U svakom je slučaju poželjno jasno definirati spomenute tri sfere. Sfera države je sfera institucija (državnih organa), funkcija, te materijalnih predmeta i prostora koji omogućavaju postojanje, funkcioniranje i razvoj država kao političkih zajednica svojih građana, oslanjajući se pri tome na dvije temeljne nadležnosti država, naime na zakonodavstvo i primjenu sredstava prisile u cilju poštovanja zakona. Državu financiraju građani svojim poreznim novcem. Sfera javnosti je sfera institucija, funkcija, te materijalnih predmeta i prostora jednako pristupačnih svim građanima, u kojoj ovi mogu komunicirati i djelovati u skladu sa svojim slobodama i pravima. Sfera privatnosti je sfera institucija, funkcija, te materijalnih predmeta i prostora, koja je pod ingerencijom pojedinaca, njihovih zajednica i organizacija, iz koje javnost može biti posve isključena i u koju su intervencije države strogo ograničene.
Razlika između države i javnosti se često gubi iz vida. Vjerojatan razlog ovome je činjenica da se sfere države i javnosti djelomično preklapaju. Primjerice, država poreskim novcem gradi mnoge javne infrastrukturne objekte, između ostalih ceste, gradske ulice i škole, koje mogu koristiti svi građani. To je razlog da se razlikovanje državnog i privatnog, odnosno javnog i privatnog, čini mnogo jasnijim od razlikovanja državnog i javnog. Ovo preklapanje međutim ne smije biti razlog za nedovoljno jasno razlikovanje sfera državnog i javnog. Dok su primjerice ceste u pravilu istovremeno državne i javne, mnogi državni organi i funkcije nisu javni, počevši od nekih ureda i gremija, do tajnih službi. S druge strane, neke javne institucije i funkcije nisu državne, već su u privatnom vlasništvu, primjerice neki proizvođači i emitenti televizijskih programa.
Iz gornjega je vidljivo da se sfera privatnosti ne poklapa sa sferom privatnog vlasništva. Na to ukazuje upravo spomenuti primjer privatnih emitenata televizijskih programa, kao i činjenica da svaki vlasnik privatnog dućana barem tokom dijela dana ovaj mora otvoriti svim građanima, jer u protivnom ne bi mogao prodavati svoju robu. Upravo ovo definiranje privatnog vlasništva kao (polu)javnog prostora je razlog da je vlasnicima dućana ili disko-klubova zabranjeno negativno diskriminirati svoje posjetitelje, primjerice na ulazu istaknuti zabranu pristupa ovoj ili onoj kategoriji ljudi. S druge strane, građani su slobodni da na osnovu svojih posebnih, možda i šovinističkih preferencija od-lučuju koga će primiti u svoje privatne stanove.
Odavde slijedi važan zaključak: Dok pojedinci mogu slobodno odlučivati s kim će se družiti, a država, ako je laička u smislu distance spram svih vjera i svjetonazora, treba da iz svojih prostora isključi sve pripadne simbole i druge njihove manifestacije, za sferu javnosti važi upravo obrnuto: U njoj građani mogu slobodno iznositi i manifestirati svoja vjerska, svjetonazorska i ostala uvjerenja, svoje “identitete”. S druge strane, nitko nema pravo zahtijevati da u sferi javnosti bude pošteđen od tih manifestacija, primjerice od zvuka crkvenih zvona ili pogleda na muslimanke koje nose hidžab ili čak burku. Ipak, tamo gdje se sfere države i javnosti preklapaju se mogu pojaviti problemi: Treba li u školama zabraniti vješanje raspela po zidovima? Može li se opravdati zabrana nošenja burke na ulici, kakva se priprema u Francuskoj? Itd. Na ovakva je pitanja moguće naći odgovor samo kroz javnu diskusiju – pod uvjetom da se ova vodi u skladu sa zahtjevima tolerancije i maksimiranja slobode. (mojmir križan)
Sve bi to bilo ok kada isti ti vjernici (što veći to gori) ne bi vrijeđali ateiste u svakom prilici koju dobiju, od najvišeg “autoriteta” među njima nadalje.
Kada na JAVNOJ TV ne bi bilo vjerskog programa kao da se radi o TV Vatikanu i kada se ne bi financirali našim novcem (neka im plaćaju oni koji se deklariraju vjernicima, kao u Njemačkoj ili Austriji).
A ako se malo maknemo izvan Hrvatske, onda ćemo vidjeti da se u američkom kongresu prije neki dan odigrala jedna od epizoda koja pokazuje da SAD nisu ništa bolje od Irana. Raspravljano je o “motu” SAD-a, koji glasi “In God we trust”…izglasano je s preko 90% da je to nešto na čemu počiva SAD, iako je to izmišljeno tek 1956. godine i osnivačima SAD-a nije bilo ni na kraj pameti.
Dakle, praktično je država odstupila od svog sekularizma.
Ako se tome pridoda zakon koji pokriva bullying u državi Michigan. Tamo je, naime, iz bullyinga izostavljeno svako zlostavljanje koje počinitelj “opravda” svojim vjerskim uvjerenjima. Pa tako gayeve, ateiste, invalide i ostale može vrijeđati svaki kurac koji se predstavlja “vjernikom”…
Ako se sve zbroji i oduzme, kroz povijest je daleko veća netrpljeljivost vjernika prema “nevjernicima” nego obrnuto…
Vjera bi trebala biti privatna stvar svake osobe, mise događaji koji znače nešto osobama koje ih pohađaju,a ne TV događaji.
A religija…religija je obično zlo koje stoljećima širi mržnju i potiče ratove. Ima jedna stara narodna..što bliži crkvi, to dalje od boga..
Nekoliko primjedbi na komentar P. Ciganovića:
1) Ateisti su slični “vjernici” kao i osobe koje vjeruju u Boga, s tim što su uvjereni da ovaj na postoji. Postoji li Bog, ili ne postoji, ne znaju i ne mogu znati ni jedni, ni drugi – ljudi su ograničeni, te nemaju pristup znanjima o apsolutnom, nadljudskom.
2) Što se tiče netrpeljivosti: Najveći broj ljudskih žrtava u povijesti čovječanstva izazvala su dva “nevjernička” totalitarna režima, naime staljinizam u Sovjetskom Savezu i nacionalsocijalizam u Njemačkoj. I komunisti, i nacisti borili su se protiv privrženosti ljudi njihovim tradicionalnim vjerama.
3) U svom ogledu sam pokušao ukazati da sfere države, javnosti i privatnosti nije moguće međusobno odvojiti, a često ih je teško i pojmovno razgraničiti. Građani u javnost iznose svoja osobna (privatna) mišljenja i uvjerenja, o njima diskutiraju međusobno i na temelju toga donose odluke o svojem mišljenju i djelovanju u odnosu na poredak i djelovanje države (Je li postojeći poredak prihvatljiv? Koga birati? Itd.). U tome im pomažu, ili bi im barem trebali pomagati, masovni mediji. Bilo bi poželjno da oni informiraju uravnoteženo o svim istaknutijim političkim, kulturnim, ideološkim itd. pojavama u društvu, pogotovo ako su djelomično financirani poreznim novcem. Ne vidim, međutim, po čemu je prenos ove ili one nedjeljne mise gore ispiranje mozga gledalaca od sveprisutnih reklama. Mnogo je lakše izbjeći gledanje neke mise, od neprekidnog bombardiranja reklamama.
Mojmir Križan
ne bih se složio s definicijom ateista kao onog koji vjeruje da bog ne postoji. bliža mi je definicija da se radi o onome koji nevjeruje u nešto za što nema konkretnih dokaza.
Zaboravih napisati da Vatikan i naci Njemačka i nisu bile u nekoj mržnji…Dapače…
S tim da je ovaj kraći komentar trebao slijediti onaj duži koji nije izašao. Pokušajmo ponovno:
Mojmire, tu teze o “ateistima kao vjernicima” protura upravo službena religija, pokušavajući na taj način diskreditirati one koji ne vjeruju. I dokazuje da ni sami vjernici ne znaju razliku između vjere i religije.
Broj žrtava…nisam baš siguran da se zna točan broj žrtava križarskih ratova, a nisam siguran da su nacionalsocijalisti bili nevjernici. Dapače, Hitler je imao ideju o ekskluzivnoj nacističkoj religiji. Ako tome pribrojimo vjerovanja u čudotvorne moći rimskih kopalja, onda je čak daleko od toga da su bili nevjernici.
Komunizam je tvrdio da je religija opijum za mase i to se sve više i danas potvrđuje. Radilo se o kršćanskim, islamskim ili židovskim vjerovanjima.
Ja osobno ne poznajem ateiste koji mrze nekoga zato što vjeruje u ovog ili onog boga, dok u isto vrijeme znam dosta onih koji mrze one koji vjeruju u “drugog” boga…
Slažem se da je moguće izbjeći gledanje mise, ali mise ne idu na privatnim, komercijalnim televizijama na kojima se ne može živjeti od reklama. Na javnoj TV ipak ima kudikamo manje reklama, a sve više religijskih sadržaja, praktično svaki dan.
Ne vidim zašto crkva ne bi svojim novcem osnovala televiziju koja bi emitirala 24 sata dnevno.
Javna TV trebala bi služiti edukaciji, među ostalim, a ne širenju dogmi. Iako mi je Mojmirova usporedba reklama i misa u stvari jako simpatična 🙂
I jedni i drugi prodaju svoj proizvod. Samo što oni na reklamam prodaju opipljiviji proizvod.
A nešto o povezanosti religije i države sam i sam napisao…
h**p://komentar-dana.net/2011/11/mi-u-gada-vjerujemo/
Petre Ciganoviću. Svoju sadašnju životnu kataklizmu ( iako postoje daleko veći patnici režima ) vezati za Vatikan i Njemačku
to je ipak previše. Naime, Ti biš bio pošten da si dobio posao od režima, a kako nisi Ti optužuješ Vatikan i Njemačku zbog toga.
Nis li se previše umislio o svojoj veličini? Svoje osobne probleme guraš kao probleme sviju nas. Nije da nisi u pravu u mnogo čemu, ali što ima Vatikan s tovim problemima koje su Ti prouzročili ex komunisti. Što ima Njemačka s Tvojim problemima? To što je doprinjela priznanju Hrvatske. Petre da li je Hrvatska DRŽAVA u kojoj živiš, i da li optužuješ pogrešne da bi potpuno imao
razloga da odeš? Petre Uozbilji se.
slažem se i s ciganovićem, stvarno je previše vjere u javnom životu. zagađuje ga. samo mislim da nije kriva crkva, nego država. crkva bi, kao i svaka druga interesna grupacija što više javnog prostora želi za sebe, ali valjda netko drugi tu ima zadnju riječ. ustav, primjerice.
f1, ateizam je negiranje boga. ovo što ti navodiš je agnosticizam. definicije nisu podložne mišljenju.
Nekoliko pitanja Ciganoviću:
1) Koja je razlika između vjere i religije?
2) Zar nisam napisao da su se komunisti i nacisti borili protiv tradicionalnih (u Evropi monoteističkih) vjera, a ne protiv svakog vjerovanja? Nacisti su, primjerice, vjerovali u nadmoć arijevske rase, a komunisti u povijesnu zakonitost razvoja prema komunizmu.
3) Ako je tako teško naći ateistu koji mrzi vjernike, kako onda objasniti da su komunisti ove proganjali i marljivo tamanili?
4) Postoje li neki čvrsti podaci o tome koliko minuta TV-programa u prosjeku dnevno odlazi na reklame, a koliko na vjersku propagandu (u koju sam spreman ubrojiti i prenose katoličkih misa)?
5) Ako je vjera opijum za narod, nisu li to i reklame koji potiču konzumerizam? Moram priznati da su mi mnogo simpatičniji vjernici koji razmišljaju o Božjim zapovjedima itd., od ljudi koji su samo formalno pripadnici neke vjerske zajednice, dok su u realnom životu okupirani šopingom, zabavom, njegovanjem svojeg “lifestyle”-a i, po mogućnosti, bogaćenjem na tuđi račun – što, kako mi se čini, sada dominira i u Hrvatskoj.
Mojmir Križan
Kako Vi ateisti ispadate iz svake paštete, i tko Vas je povukao za rukav. Kad sam pomnije pročitao Ciganovića
,shvatio sam da on nije samo ateista, već je i borac protiv Crkve, potpuno ista retorika kao u vrijeme komunizma.
A kao ateist mislim da ima šanse kod vlasti u Rijeci, samo neka prilagodi retoriku.
Idemo redom, Franjo otkud ti zaključak da ja optužujem Vatikan i Njemačku za sadašnje stanje? Da, ja jesam protiv crkve kao institucije i protiv religije i to ne krijem.
Kao što svaki pravi vjernik zna što je crkva i što se iza nje krije. Zato stalno i govorim da je jako malo pravih vjernika. Tvoja, pak, retorika govori puno o tebi…Dalje ne bih o tome, jer ja ljude dijelim samo na ljude i oni koji to nisu. A oni “najveći vjernici” pokazuju da su u stvari oni koji najviše i mrze, to govore i ovi tvoji postovi…
Mojmire, ajmo redom, opet.
1. Vjera je osobna stvar svakog čovjeka, religija je institucionalizirana zloupotreba čovjekove vjere. Protiv vjere nemam ništa, protiv institucije imam jer huška ljude protiv drugih ljudi.
2.Jesi, napisao si, ali nekako mi se neprimjerenom čini usporedba…tvrditi da su režim koji je težio istrebljenju čitavih naroda i onaj koji je, u svojoj osnovi nešto sasvim suprotno (ovdje nećemo o tome da je i taj režim otišao u krivom smjeru zbog svojih vođa) isti po je u najmanju ruku neukusno…
3.Komunisti su marljivo proganjali i tamanili vjernike? Da je tako bilo u 45 godina ne bi ostao niti jedan vjernik. Molim te, Mojmire, nemoj se spuštati tako nisko. U crkvu je išao tko je htio, krstio se tko je htio, vjeronauk je postojao u osnovnoj školi kada sam je ja pohađao, samo se odvijao u zametskoj “Sahari”…Da, religija ja bila proskribirana,ali je ista da “komunistička” država financirala crkvu.
4.Nisam brojio minute, ali ako ćeš to tako uspoređivati, koliko je crkva platila da bi se njeni sadržaji emitirali na TV-u? Ne da nije platila, nego još svake godine uzme skoro 400 milijuna kuna iz proračuna, bez obzira je li kriza ili nije.
5. Uopće ne čitaš pažljivo. Napisao sam da je religija opijum za mase, tako da nemam potrebe odgovarati na to pitanje.
A sad ću ja tebe pitati i onda više neću sudjelovati u ovoj raspravi:
Kako to da vjernici, oni ko to stvarno jesu, nemaju potrebe za crkvom, jer je bog sveprisutan i nemaju potrebe za posrednikom, a oni koji stalno vise pred oltarom i stalno se ispovijedaju imaju potrebe izjednačavati vjeru i religiju? Bila ta religija kršćanska, islamska, židovska ili koja god već.
Pitanje je više retoričko pa ni ne moraš odgovarati na njega, a o svemu možemo popričati na kavi. Vjerujem da onda ne bi bilo krivih čitanja i iščitavanja.
Jer meni je i inače impresivno kako oni koji ližu oltare imaju potrebu braniti crkvu od pojedinaca koji govore ono što misle o crkvi. Izgleda da za crkvu ne vrijedi ono o slobodi mišljenja.
E pa onako kako govorim o lošim vlastima, tako govorim i o popovima koji zloupotrebljavaju običaje koji djeci od malih nogu nameću dogme. A najlakše je djetetu nametnuti nešto i ograničiti ga u mogućnosti odlučivanja o tome u što želi vjerovati.
Da je religija tako moćna kako tvrdi da jest, onda ne bi krstila mali djecu nego bi pustila da svi odrastaju bez nametnunih dogmi i u svojoj punoljetnosti odluče žele li biti članovi neke religijske organizacije.
Tek onda bi religija zasluživala neko poštovanje.
Do tada pozdrav!
I zadnji komentar za Mojmira. A tko se to obogatio na tuđi račun u Hrvatskoj? Koliko ja vidim sve redom vjernici kojima su rezervirani prvi redovi u katedrali…doslovno rezervirani, kao u restoranu.
E ciganovicu, SAD se priblizava iranu? E pa ako je tomu tako onda je hr saudijska arabija ili sto? Pustimo jeftine retoricke lazi postrani it I krizan ste bolji od tog nivoa
Petre što si se zacrvenio od bjesa? Ponašaš se isto kao oni iz gay populacije. Manjina si kao ateist u ovoj
zemlji koju su kreirali ex komunisti, a oni nikada nisu niti će biti iskreni vjernici iako su zauzeli prva mjesta u
Crkvama (čas izuzecima). Htjeli su odvajanjem Crkve od države biti kao Europejci, a ex komunisti nikada
se neće ponašati kao Europejci.
Nisi se zacrvenio kažeš? A tri puta za redom se javiti što je to? Napad pameti?.
Na tuđi račun su se obogatili komunisti koji su proveli nacionalizaciju 1945 ,a potom uz menađerske kredite 1989-1992 proveli privatizaciju i bili u prvom redu do oltara.
ogledni primjer je komunistička obitelj tuđman. prvo si je iza 45′ nacionalizacijom riješio stambeno pitanje, a onda 89-92 egzistenciju ostatka obitelji.