Na putu prema dolje…Razmišljam već neko vrijeme dali se primiti pisanja ili ne, dali pričekati da se ova situacija u državici koja tone stiša ili krenuti realno sagledati stvari i probuditi barem pokoji usnuli hrvatski um. Dakako motiv za pisanje pronalazim u lakrdiji nazvanoj „Sabor HDZ-a“. Priliku da pogledamo mašineriju koja je u jednom danu pojela SEDAMSTO TISUĆA NAŠIH KUNA dala nam je, dakako, nacionalna televizija. Samo ono „nacionalna“ se davnih dana izgubilo. Ne bi me čudilo da preplatu koju plaćamo, plaćamo u blagajnu „najveće hrvatske stranke“. Bivši premijer nas je počastio „velikim govorom“ baš onoliko koliko je on „veliki govornik“ . Bilo je to tipično laprdanje kakvo nam HDZ prodaje već godinama i od kojeg narod već dugo nema gotovo ništa. Kažem „gotovo“ jer narod ipak ima, manje plaće, ima otkaze, ima glad i bijedu, prazna obećanja i laži. Dakle, ipak narod od tog HDZ-a nešto ima.
U već spomenutom laprdanju nije izostalo domoljublja, hrvatstva i hvalisanja. Spomenut je i unutarnji „neprijatelj“ što me je moram priznati podsjetilo na jednu drugu zemlju u kojoj je danas svastika kao simbol isticanja zabranjena. No, ta zemlja danas je jedna od 5 najnaprednijih europskih zemalja a mi još funkcioniramo po sistemu prije 1990 samo smo sada u puno većem ponoru. SDP nam smeta, a Sanader najveći komunist. Sanader je u jednom trenutku tog svog velikog „govora“ valjda zaprepašten masom koja je došla pustiti suzu za njim rekao da je HDZ stranka sa komunističkim namjerama i time otklonio svaku sumnju. Ljudi znaju reći – pametnome dosta! Štrajkovi, otkazi,glad…. Komunist je otišao sa cirkus scene, a ostao je narod, trgovci, ribari, poljoprivrednici, studenti, pušači, nepušači…svi oni su ostali gladnih usta. EU nam je „nikad dalje“, a njih još uvijek brine povijest koje se nikako ne možemo riješiti. Brine ih zato što njihove rate kredita plaćamo mi. Njihovi frižideri nisu prazni i njihova usta jedu, a naša? Narode do kada? (sreten romih)
