“Boga legitimira ne samo jedinstvo nego i različitost te nam tako dariva jedno Evanđelje u četiri različita oblika. Bogu nije draga uniformnost, on voli zajedništvo u različitosti, jedinstvo koje ne isključuje mnoštvo izričaja i formi. Ako smo stvoreni na sliku Božju, a Sveto pismo nam kaže da jesmo, morali bi i mi slično postupati te prihvaćati i promicati jedinstvo u razlici i razliku u jedinstvu u svom zajedničkom životu”. Citat je to preuzet s portala Riječke nadbiskupije o Božićnoj poruci Zajedništvo u različitosti riječkog nadbiskupa i metropolita mons. dr. Ivana Devčića.
Svetoj misi u katedrali Sv. Vida i nadbiskupovoj propovijedi nazočili su i premijer Zoran Milanović sa suprugom Sanjom, te riječki gradonačelnik Vojko Obersnel sa suprugom Brankom. Upadljiv je bio izostanak dvaju riječkih ministara, nije valjda zbog toga što su sudjelovali u LGTB povorci Korzom “Mi smo protiv” (referenduma o braku op. a.) Slavka Linića, koji je za Velu Gospu sa suprugom Ksenijom bio na misi u Svetištu Majke Božje Trsatske i ratobornog prema Crkvi Željka Jovanovića, koji su tako bojkotirali i Devčića, ali i svojeg šefa stranke i Vlade.
“Ovo je kao pieta, drugačije nego imamo prilike inače čuti, podsjeća me na neke mise na kojima sam bio van Hrvatske”, premijerov je komentar božićne poruke, a portal lokalnog dnevnika se potrudio dodatno ispolitizirati stvari naslovom: “Milanović i Devčić se složili”, iako to iz teksta nije vidljivo, niti su premijer i nadbiskup izdali o tom događaju zajedničko priopćenje.
A nadbiskup Devčić nije rekao ništa ni novo ni nepoznato u Katoličkoj Crkvi. Samo što je biranim riječima ukazao na toliko potrebno najprije priznavanje različitosti kao temelja za iole suvisli dijalog ne želimo li se vratiti u doba jednoumlja. No, premijer Milanović je to shvatio kao političku poruku drugačiju od ostalih svećenika Crkve u Hrvata iako Devčić ni za milimetar nije odustao od crkvenog nauka. O tome bjelodano govori sljedeći citat:”Samo je Bog čvrsta stijena na koju se možemo posve sigurno osloniti, samo nas on neće nikad iznevjeriti”.
Ono što Devčića, inače u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji zaduženog za medije, razlikuje od ostalih biskupa nije toliko što, već kako govori. Način na koji kazuje i prenosi svoje poruke ponajprije s oltara, a potom i u prigodnim intervjuima i člancima. A budući da je doktorirao filozofiju (na temu Berdjajeva), to ga svrstava u možda najumnijeg hrvatskog svećenika. Prava je šteta za Katoličku Crkvu da Devčić, iako je bio kandidat, nije izabran za kardinala (to je postao Josip Bozanić). Ali tada bi morao put Zagreba. Neka je stoga našeg (ne)običnog mons. dr. Ivana Devčića nama u Rijeci na dobroj službi svim vjernicima i građanima Riječke metropolije! (Giancarlo KRAVAR)
Nauk vjere i politika ove vlasti ne može biti ni u kom slučaju “jedinstvo u različitosti”.Moglo bi se tumačiti da nadbiskup Devčić kruhom na batine vlasti prema vjeri, no,nije fer spominjati prema kardinalu Bozaniću činjenicu kako je i nadbiskup Devčić mogao postati kardinal, jer bi se moglo shvatiti, po autoru komentara, da preferira “blag” stav nadbiskupa Devčića prema postojećoj ateističkoj vlasti, koja tolelira ali i ne podnosi vjeru građana, a time i crkvu.
Što vi “novinari” ne upitate javno dr. Devčića zašto Crkva otvoreno ignorira problem ustaštva i ndhaizma koji opet uništava samo srce Hrvatske i njenog naroda stvaranjem podjela? Zar učeni ljudi poput Devčića nisu svjesni osnovnog postulata društva i odnosa, da je šutnja na zločin odobravanje zločina?
Hoće li ikad pomoći narodu koji je u svoj Ustav napisao da je antifašistički da jednom i Crkva prihvati istu ideju i otvoreno se distancira od Ustaša?
Da otvoreno kažu javnim obraćanjem da je protiv osnova katoličkog nauka ideja Ustaštva i progona “drukčijih” naspram oprosta i širenja vjere širenjem njene riječi? A ne mačem i pokrštavanjem?
Javno pitam dr. Devčića: Kakav je stav VAS OSOBNO ali i Crkve u Hrvatskoj o pozdravu “Za dom” i svim što se desilo oko istog zadnjih godina? Da li Crkva čuje kad se na tribinama masa dere “Ubij” i “Zakolji” i da li je to društvo koje on odgaja? Jel to posljedica 97% katolika? Jel to uspjeh njihovog nauka da su Crkve pune a da poruku nitko nije primio, razumio? Da se u Crkvi priča jedno a 3 sata kasnije na utakmici posve drugo?