Predstečajne nagodbe kao instrument, što god mi mislili o ovoj vladi i načinu funkcioniranja ministra financija Linića, spasile su hrvatsko gospodarstvo o totalnog urušavanja i barem za sada spriječile daljnu rastuću insolventnost privrede. Prema tome, predstečajne nagodbe su bile i još su (privremeno) ‘nužno zlo’ za kojim je trebalo posegnuti jer normalna pravna država kao regulator na tržištu rada i kapitala nikad nije funkcionirala pa i onda kada su hrvatski zakoni bili adekvatni. Tu i najgori kritičari moraju razumijeti brojke o kojima je govorio Linić, ali u svemu ovome postoji veliki ali…!
HDZ ali i SDP su sami kreirali ovakvu situaciju s predstečajnim nagodbama
Sjetimo se samo da smo sa svim mogućim zakonima i službama koje su to trebale regulirati došli do 800.000 nelegalno izgrađenih objekata gdje smo onda generalnim pardonom (zakonom) nagradili one koje se nisu držali zakona, a kaznili one koji su se držali zakona. Financijskom neodgovornošću u ministarstvima, javnim poduzećima, komunalnim društvima sama politika je stvorila plodno tlo za korupciju, političku korupciju i klijentelizam te stvorila općepoznati društveni fenomen neplaćanja za izvršene usluge koji se onda prelio u sve segmente društva. Izvršna i sudska vlast je umjesto da kontrolira i kažnjava problem odmah u početku, i skalpelom odreže bolesno tkivo, na kraju sama dala svoj najveći doprinos u kreiranju ovog ‘bolesnog’ stanja. Kako je moguće da u jednoj državi radnici ne primaju plaću mjesecima, a da recimo firma još uvijek posluje sa blokiranim računom? Ima toliko drugih primjera da ne bi niti stali na jednu rolu WC papira. Problem bi se mogao riješiti samo jednim zakonom prema kojem bi se računi morali plaćati u roku od 30 dana i gdje bi se direktor firme kazneno mogao procesuirati u slučaju da nije zatražio od Trgovačkog suda odgodu plaćanja svojih financijskih obaveza na dodatnih 30 dana. Na taj bi se način problem rješio u samom npočetku i fokusirao na onaj poslovni subjekt koji je kreirao početnu insolventnost. Stečaj tada počinje sa 61-im danom od početka insolventnosti. I zato se postavlja pitanje zašto je politika, a tu prije svega mislimo u najvećem dijelu na HDZ, a u manjem dijelu i na SDP, sve ove godine tolerirala neregularnost i nezakonitost u procesu kontrole i sankcioniranja sudionika na tržištu rada i kapitala?
S ministrima u paketu dobivamo i njihov 2 i 3 ešalon
U samom procesu stranačkog kadroviranja i izbornog inženjeringa (poznata šalabahter demokracija) s dužnosnicima u paketu dolaze i njihov drugi i treći ešalon. To su ljudi koji su politiku izabrali prije svega zbog osobnih interesa, a umrežavanjem u interesne grupe osiguravaju i veću mogućnost realiziranja svojih privatnih ciljeva. Sukob Linića i Marasa je ustvari sukob dviju interesnih skupina to jest sukob njihovog drugog i trećeg ešalona. Upravo ta umreženost i uzajamna ovisnost članova interesnih skupina otvara vrata ‘nepisanim zakonima’ koji onda nadjačavaju hrvatske pisane zakone. Ne postoji taj zakon u kojem ‘veliki’ Hrvati ne mogu naći slabu kariku. Čak i u onome što je relativno dobro postavljeno, zlouporabom onih koji bi to trebali nadzirati, na kraju se napravi još veća šteta za društvo. Slučaj Linić-Šegon ali i sve jača kritika transparentnosti predstečajnih nagodbi od strane sudaca i struke u daje naslutiti da je drugi i treći ešalon ljudi u politici pronašao sporedna vrata. Prevelike ovlasti Ministarstva financija otvorile su ta vrata, a po našem ustaljenom običaju pred tim vratima naguravaju se ‘podobni’. Tako je bilo u ovih 20 godina hrvatske neovisnosti, a kako se percepcija vođenja politike i stranaka nije promijenila, nema razloga da posumnjamo da to nije tako i sada. I zato treba pozdraviti novu zakonsku inicijativu gdje se predstečajne nagodbe približavaju Sudovima, a gdje će Sud dati svoju završnu riječ jer Izvršna vlast se mora odvojiti od Sudske.
Stranačke organizacijske strukture generatori neregularnosti
Kako god, predstečajne nagodbe ne mogu zamjeniti normalnu pravnu državu i ako ne rješimo uzroke problema koji započinju u stranačkim organizacijskim strukturama i njihovoj nedemokratičnosti bojim se da ćemo svakih par godina morati uvoditi privremene zakone kako bi ispravljali stanje koje je nastalo nedosljednošću u provođenju postoječih zakona ili primjenom ‘nepisanih zakona’ političkih elita i njihovom borbom za kolač zvan hrvatski proračun.(boris bradarić)
