Lijepo je živjeti u zemlji koju vode odgovorni i mudri političari. Građani, pa i oni na selu, osjećaju se sigurni i zaštićeni. Ne gine nam svijetla budućnost. Taj refren o svijetloj budućnosti slušam od kada sam krenuo u hrvatske škole, to jest samo od 1945.
Za dlaku nam se to još nije ostvarilo, ali će se to budite sigurni, dogoditi vrlo brzo. Ako imate prikladne godine i neka znanja može vam se dogoditi uskoro, od onog dana kada se zaposlite u Njemačkoj.
A da imamo pametne političare to svi znaju, a najviše to znaju oni, političari. HR ima i ministra za svijetlu budućnost, izvjesnog i pametnog kojemu su istine realne kao u baruna Minhauzena.
Od premijera smo pak čuli da su Hrvati bili uvijek na pravoj strani. Pa podsjetimo se, na kojoj su sve strani Hrvati bili? Krenimo od K und K i pripadajućeg cara. Austriju su toliko voljeli da je na srcu nose još i danas. No, tu se dogodio neki maler, nisu baš puno prihvatili od njezine radišnosti i odgovornosti.
Zatim su se uz zalaganje Jugoslavenskog odbora, i uz svesrdnu pomoć Hrvatskog odbora sapleli u Jugoslaviju. Kralja Karađorđa su toliko voljeli da su mu poslali u goste uvijek hrabre i časne Alkare. Bili su Hrvati i tada na pravoj strani!
Zatim se pojavio Ante (prezime mu znate) koji je kod Mussolinija ispekao zanat kojem su se divili i Nijemci. Toliko je bio fin i milosrdan da su mu građani odlazili nepovratno u Rijeku, tada u sklopu kraljevine Italije. Bili su i tada Hrvati na pravoj strani.
Već je u pripremi bio Zagorac koji je ispekao zanat u Moskvi i koji je stanovao u hotelu Lux. I on je bio dobar – narodni čovjek. Pravi proleter, imao je sijaset villa, jahte i još neke sitnice kao, na primjer, dva otoka. Jedan mu je služio za domaću klijentelu, taj su poradi “bujne” vegetacije zvali “Goli”. Drugi mu je služio za Gadafija, Selasija, Nasera i slične. U posjet su mu dolazile Sofija, Gina, Elizabeta i pola Holywooda. No, najvažnije je da su i tada Hrvati bili na pravoj strani.
Znalo se da idila ne može trajati vječno, pa je u pripremi bio drugi Zagorac. Ovog si pak trebao zvati dr. iako mu je školovanje bilo malo klimavo. Htio je ustrojiti modernu državu sa stališima i sličnim tričarijama i sve su to državljani podržavali. Svoj narod je znao zvati “stoka sitnog zuba”. Hrvati su i ovaj put bili na pravoj strani.
Sada se kolebaju između crvenih i crnih, ali kako god ispadne biti će taj narod na pravoj strani.
Druga je tema mudrog premijera da Hrvati nisu nacionalisti. No, podsjetimo se već navedenih ličnosti. Ante, koji je čuvao u posebnim kampovima Židove, Srbe, Rome…Taj je vodio humanu politiku sigurne zaštite iza bodljikave žice.
Zatim je došao onaj s posebnom Staljinovom školom te pod hitno sredio Nijemce i Talijane. Dobar neki čovjek. Spremao ih je u fojbe, a neke “simpatičnije” slao na more – na goli.
Drugi Zagorac je odmah naglasio da mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka, tako da se zna. A u Vojnoj školi Ban Jelačić je naglasio s ponosom da je srpsko pitanje riješeno. A to srpsko pitanje se počelo rješavati od mesnice porodice Zec, pa preko Lore, Pakračke poljane…No, tu nije bilo nacionalizma. Ne, Hrvati ne gaje nacionalizam!
Ne znam kada će se u predivnoj zemlji Hrvatskoj početi voditi razumna građanska politika? Kada će Srbi i ostale “manjine” prestati biti primarna tema društva i države? Krajnje je vrijeme da se shvati, da je to potrebno, ne samo radi svijeta i okoline već i za same Hrvate. Prvenstveno za Hrvate.
Previše je mudrovanja i sijanja mržnje. Znam hvala Bogu dosta Hrvata i mogu još jednom potvrditi, da nisu svi nacionalno zatucani. Ima mnogo više naprednih građana, pa uredimo da i država bude civilizirana zajednica naprednih građana.
Napredak društva ovisi o nama građanina. Učinimo sve da budemo humano i pravično društvo dvadeset i prvog stoljeća. Samo tako nam može biti bolje i ljepše.(Ivan Pauletta)
