Predstavljamo četiri kandidata za naziv riječkog aerodroma

Jučer pokrenutom anketom građanima je omogućeno izjašnjavanje o novom nazivu riječkog aerodroma. Moguće se izjasniti između ponuđenih prijedloga Fran Krsto Frankopan, Andrija Ljudevit Adamič, Roberto Bartini i Fiorello La Guardia. Ponuda nije konačna te građani mogu predlagati i druge opcije poput one da aerodrom zadrži dosadašnji naziv ‘Rijeka’. Na online anketama se za tu opciju možete odlučiti izborom opcije ‘drugo’.

Fran Krsto, najmlađi sin karlovačkog generala Vuka Frankopana, rodio se u Karlovcu prema nekim izvorima 4. ožujka 1643. Nakon očeve smrti poslali su ga na školovanje u Zagreb, gdje je polazio isusovačku gimnaziju. Stanovao je u konviktu za vanjske učenike u Habdelićevoj ulici, a dodatnu je nastavu pohađao u isusovačkom kolegiju, gdje je stekao sklonost prema knjizi i pisanju. Radi nastavka školovanja i odgoja odlazi u Italiju. Studirajući talijansku poeziju upoznao je uglednu rimsku patricijku Julijanu de Naro kojom se i oženio. Vrativši se u domovinu pošao je očevim stopama i postao ogulinski kapetan te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod Otočca. Bio je jedan od organizatora urote hrvatskih i ugarskih velikaša (poznate pod nazivom Zrinsko-frankopanska urota) te je uhićen i utamničen u Bečkom Novom Mjestu. Pogubljen je 30. travnja 1671. odsijecanjem glave.

Fiorello La Guardia (1882. – 1947.) je bio legendarni gradonačelnik New Yorka, čiju je karijeru, među ostalim, obilježila i funkcija američkog konzularnog predstavnika u Rijeci, tada u sklopu Austro-ugarske monarhije. U gradu na Rječini La Guardia je kao američki diplomat djelovao od 1904. do 1906., a tijekom svojeg mandata zauzimao se za organiziraniji odlazak i bolji tretman brojnih iseljenika koji su iz riječke luke odlazili u “obećanu zemlju”. La Guardia se u Rijeci zanimao i za sport – nogomet, plivanje, veslanje, tenis… Bio je član izvršnog odbora Cluba atletico fiumano, a za Club je igrao nogomet. S Riječanima se ponovno susreo 1917. godine u Milanu, gdje je kao bojnik američkog ratnog zrakoplovstva održao govor o potrebi produljenja rata sve do pobjede nad Centralnim silama. Od 1920. bio je i predsjednik Talijansko-američke republikanske lige, utemeljene radi okončanja pitanja Rijeke i njenog pripajanja Kraljevini Italiji, a 1922. zastupao je u međuvremenu proglašenu Slobodnu Riječku Državu u New Yorku. Nakon tri gradonačelnička mandata na čelu New Yorka iza 2.svjetskog rata postaje američki povjerenik u UN-u za obnovu Europe.

Roberto Bartini (ili Roberto Oros di Bartini) (14. svibnja 1897., Rijeka – 6. prosinca 1974., Moskva), bio je dizajner zrakoplova i znanstvenik. Rođen je 14. svibnja 1897. u Rijeci, (tada Fiume, Austro-Ugarska). Bio je aktivan uglavnom u Sovjetskom Savezu gdje je radi svog plemenitog podrijetla imenovan kao Crveni Baron (Barone Rosso. Roberto Bartini je poznat kao genijalni vizionar i konstruktor aviona. Manje je poznato da je Roberto Bartini brilijanti znanstvenik koji je svojim istraživanjima zadužio avio i svemirsku industriju. U početku je službovao kao inženjer u zrakoplovstvu Crnomorske flote, a od 1929. počinje raditi u konstruktorskom birou Grigoroviča. Od 1933. je na čelu svog konstruktorskog biroa gdje se u osnovi bavio projektiranjem hidroaviona. Od 1937 do 1947. bio je u nemilosti i radi u zatvorskom NKVD birou. Tu je djelovao u timovima Tupoljeva i Tomaševiča. Rehabilitiran je tek 1956. i poslije toga radi u birou Berieva na više originalnih projekata, između ostalih i nadzvučnog strateškog bombardera A-57. Bombarder A 57 nazvan je službeno i Leteći brod, a ostaje nepoznato da li je projekt i realiziran. Iako je poznatiji kao izniman avio konstruktor (glavni vojni časopis „Crvena Zvijezda„ naziva ga „Geniji predviđanja“), Roberto Bartini je godinama prije postavio danas opće prihvaćenu teoriju višedimenzionalnosti. Stvorio je šestodimenzionalni svijet nazvan „Bartini svijet“ koji se za razliku od tradicionalnog 4 dimenzionalnog (tri dimenzije prostora i jedna dimenzija vremena) zasniva na šest okomito postavljenih osi. Najzanimljivije je da se sve formule i fizičke konstante koje se primjenjuju u „Bartinijevom svijetu“ savršeno uklapaju u naš opće prihvaćen svijet u 4 dimenzije, i time je dokazao da je naš svijet prije šestodimenzionalan nego četvero dimenzionalan. Doprinos Bartinijeva rada je toliko istaknut da se jedna mjerna jedinica za očuvanje zove po njemu. Skupina istraživača koristeći Bartinijevu matricu i istu logiku uvela je u fiziku nove zakone.

Andrija Ljudevit Adamič (Rijeka 1766. – Rijeka, 1828.) (izvorni oblik njegovog imena je Andrea Lodovico Adamich), riječki trgovac i poduzetnik ranog industrijskog i tehničkog doba. Pokretač je Rijeke u 18. i 19. stoljeću. Adamićeva svestranost, dinamičnost i njegova opsežna djelatnost, kao i njegovo ishodište (ambijent maloga lučkog središta koje pokušava uloviti korak i uključiti se u maticu vodećih europskih tijekova) izvrsno su polazište za istraživanje europskih gospodarskih i društvenih prilika te života onoga vremena. Hrvatskog je podrijetla i talijanske kulture, građanin je Ugarske i podanik austrijskog cara, no prije svega je Europljanin i pragmatičar, čovjek koji govori šest jezika – talijanski, hrvatski, njemački, francuski, engleski i latinski – i koji, unatoč tada priličnoj sporosti komunikacija, posluje i djeluje na širokom europskom prostoru, a njegova trgovačka kuća ostvaruje i velike, nerijetko i monopolističke poslove s vladama više zemalja.