Volim Rijeku. Volim grad koji teče. Volim i galeba iznad Trsata, i pjev Armade podno stijena Kantride kada igra NK Rijeka. Volim i Pećine gdje je Tower Center (prvi veliki shopping Center u Rijeci gdje je i Cinestar) i Bivio, gdje se može šetati i gdje umirovljnici imaju svoj dom.
Volim i centar grada. Korzo. Tu žilu kucavicu našega grada. I Art kino Croatia. Volim i riječke parkove i plaže. Volim i Kozalu (gdje ima ponajviše Fiumana), i Krnjevo, gdje je jedini mjesni odbor na talijanskom San Niccolo, ali i rodni Zamet gdje je ugodno šetati, ima puno kafića, a može se vježbati i Yoga.
Volim Rijeku. Volim riječku povijest. I prije Riječke krpice. Volim riječku multikulturalnost. Čak 22 nacionalne manjine žive u Rijeci. Volim 1947. godinu, kada je Rijeka postala dio Hrvatske i tadašnje Jugoslavije.
Hrvati su tek nakon 1947. godine postali većinsko stanovništvo u gradu koji je nekad bio razdvojen na Fiume i Sušak. Stoga, poštujmo jedni druge, poštujmo naše različitosti. Nedajmo se uvući u ambis nacionalizma i šovinizma. Pa, mi imamo Međunarodno kazalište Ivan Zajc, Rijeka je europska prijestolnica kulture 2020 godine upravo zbog svega što sam naveo. Stoga moja preporuka za ove izbore: glasajte Lijevo, a ja ću za Listu za Rijeku-Lista per Fiume, broj 11, preferencijalni glas Lauri Marhig.
