U razdoblju od svibnja 1945. do decembra 1946. godine oko 650 Talijana iz Rijeke je ubijeno bez humane pravde i bez kršćanskog pokopa. Zločin je to jugoslavenskih partizana komunista, o kojemu u našem gradu još uvijek vlada zavjera šutnje. Historijski muk je prekinuo dr. Amleto Ballarini iz Društva riječkih studija pri Arhivu Historijskog muzeja Rijeke sa sjedištem u Rimu pismom ministrici obrane Roberti Pinoti, a koje je dostavljeno na više adresa, pa i generalnom konzulu Republike Italije u Rijeci Renatu Cianfraniju.
Pozivajući se na povijesno istraživanje tog Društva i Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba, koje je objavljeno još 2002. godine, dr. Amleto Ballarini se posebno zauzima za potrebu obilježavanja masovne grobnice u Kastvu u kojoj leže tijela mučki i bez sudske odluke ubijenih najmanje 12 riječkih Talijana, među kojima su i senator Kraljevine Italije Riccardo Gigante, novinar Nicola Marzucco, maršal Financijske policije Vito Butti, a najvjerojatnije i brigadir Karabinjera Alberto Diana. Njima u spomen, od 1999. godine vlč. Franjo Jurčević služi svetu misu u crkvi Sv. Jelene Križarice, svakog 4. svibnja, kada su 1945. godine ubijeni.
O sudbini tih ljudi, koji su pobijeni samo zato što su bili Talijani, mnogo ne mari ni talijansko ministarstvo obrane. General Scandone koji je pri ministarstvu zadužen za pitanja sjećanja na poginule bio je posjetio svojevremeno Kastav, ali poslije toga se ništa nije dogodilo. Kao da ni s talijanske ni s hrvatske strane ne postoji interes za vraćanje dostojanstva poginulima.
Stoga je ovo pismo dr. Amleta Ballarinija možda posljednji pokušaj, nadajmo se uspješan, da se što postigne u otrgnuću od zaborava povijesne činjenice da su partizani bili osloboditelji, ali i barbari koji su se nesmiljeno obračunavali s nevinim ljudima. U Kastvu je u tijeku manifestacija Kastafsko kulturno leto i do mnogih neće doći ovo Ballarinijevo pismo. No, valja podsjetiti da počeci ljudske kulture sežu od običaja odavanja počasti mrtvima. Riječki Talijani, i ne samo oni, zaslužuju posmrtno dostojanstvo, dokaz da su i njihovi krvnici bili samo ljudi. A to se može postići ako njihovi nasljednici, kastafske gradske vlasti, na primjeren način obilježe mjesto su ubijeni.(Giancarlo KRAVAR)
I to je dio povijesti Grada Rijeke i njene okolice, a skriva se ko zmija noge, jer ju se srame; da nije bilo velečasnog Jurčevića koji je uspio saznati mjesto ubojstva, uslijed postojanja zavjere šutnje na kastavštini (ili straha); tek toliko kako i koliko je bivša vlast usadila straha u ondašnjoj generaciji – ŠUTI ILI ČEŠ NESTATI KAO ONI ! Mlađi naraštaji prije nego emotivno istupe vezano uz razno-razne kulturološko-političke akcije, najprije bi se morale dobro informirati i saznati sve činjenice koje su uzrokovale sadašnje kulturno-kulturološko stanje u Gradu Rijeci. A sadašnje vlasti ta zlodjela nikada nisu osudila !
Da nije bilo partizana nebi Franjo nikad ni vidio Kastva !
Predlažem da održi i misu za ubijenog predsjednika Mussolinija a Kravar nam može pisati o zločinima nad talijanskim fasistima , zločinima nad Francuskim fasistima …
Sigurno je da se neke stvari u Hrvatskoj događaju na malo neobičajen način pa sam stoga slobodan upozoriti sve one koji otvaraju stranice i događanja iz povijesti da ljude i događaje uvijek trebaju gladati u vremenu u kojem su se ta događanja i dogodila a što je zbog proteka vremena nama sigurno teško i objektivno komentirati.
Bilo bi jako dobro kad bi gosp.Kravar jednom napisao i o pljačkama, paleži, i zločinima nad nedužnim stanovništvom našeg kraja, koje je počinila talijanska vojska od 1941 -1943 kao i stradanjima tog istog stanovništva u talijanskim logorima, te činjenici da nikada nitko za ta događanja nije niti osuđen a niti je Italija ikad nadoknadila prouzročene materijalne i nematerijalne štete kako prema civilima tako ni prema našoj državi.
Vlč.Franjo Jurčević je svakako prije krvnika trebao jednom održati i misu za sve postradale posebno Kastavske župe kojih je namali broj ubijen i nestao u tom velikom zanosu stvaranja velikog imperatorskog carstva Italije.
jedan se zlocin ne moze pravdat drugim, tamo nisu pobijeni neki krvnici nego nevini ljudi pogrešne nacionalnosti ili ideologije.