Angažman Olivera Frljića za intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca pokazao se kao pun politički pogodak. Njegova samo naizgled kontroverzna predstava “Aleksandra Zec” o mučki ubijenoj 12-godišnjoj djevojčici koju su pripadnici pričuvnog sastava hrvatskog MUP-a tijekom rata noću zajedno sa svojim ocem i majkom odveli iz zagrebačkog stana da bi je brutalno “upucali” na Sljemenu, bila je dobra preporuka prije njegove intendature.
Odmah čim je stupio na dužnost Frljić je proklamirao parolu “Kazalište narodu”, što su neki shvatili i kao “Kazalište Kurcu” u najboljoj maniri kultnih riječkih LET-ovaca, poznatih po pjesmama Profesor Jakov, Riječke Pičke i Kurcem Učelo. Bila je to provokacija, ali dobrodošla u ovoj učmaloj kulturnoj sredini.
Sljedeći Frljićev potez je također pažnje vrijedan. Za Dan neovisnosti, što bi trebao biti najveći blagdan u svakoj državi, na riječkom je kazalištu osvanula zastava duginih boja, s porukom LGTB kazalište, čime se željelo skrenuti pozornost na postojanje i prava seksualnih manjina, koje bi također trebale uživati neovisnost u svojem odabiru načina života. Kada smo kod manjina, na zgradi kazališta se zavijorila i talijanska zastava, čime je odata počast i talijanskom identitetu Rijeke.
Najnoviji potez intendanta je postavljanje velikog postera sa slikom pomoćnika ministra obrane Bojana Glavaševića, sina čuvenog novinara HRT-a Siniše Glavaševića koji je ostao iz do temelja razorenog Vukovara izvještavati dok ga nisu ubili. Reakcija je to na prosvjede branitelja, koji traže njegovu smjenu, a dnevnik na talijanskom jeziku La Voce del popolo je prilog objavio uz naslov: Zajc ne mrzi nikoga. Kazalište samo kao umjetnost ili i političko kazalište, vječita je dilema među kulturnjacima. Ako bi se mene pitalo, izabrao bih kombinaciju i umjetnosti i politike.(Giancarlo KRAVAR)
Giancarlo, molim te zapisi si negdje prvu recenicu ovog teksta (ostatak vise nisam citao) i podsjetit cu te na nju za neko vrijeme. Veceg promasaja gradska uprava nije imala od 45′.