I ove godine je održana međunarodna konferencija o industrijskoj baštini Rijeke u organizaciji udruge Pro Torpedo.
Na skupu se govorilo o radu i radničkom standardu u vrijeme zlatnog doba i prosperiteta riječke industrije.
Inače, Pro Torpedo svake godine održava konferenciju posvećenu industrijskoj baštini našeg grada, a ova udruga je i započela priču o valorizaciji industrijske povijesne baštine kojom je naš grad prebogat. Aktivnosti je započela prije 13 godina i to organiziranim posjetom svih zainteresiranih građana najznačajnijim mjestima industrijske baštine grada, kao što su kompleks ex Benčića, Tvornica papira i Torpedo. Odazvao se izuzetno velik broj građana.
Svakako ovoj udruzi treba odati priznanje što je sve ove godine uporno upoznavala Riječane s činjenicom da je riječka industrijska baština izuzetno vrijedna i izuzetna važan dio riječke povijesne baštine.
Na ovogodišnjoj konferenciji je došlo do incidenta koji je izazvao ekološki aktivist Mićo Antolović koji je dezodoransom poprskao gradonačelnika Vojka Obersnela i Predraga Šustara, pri tom izjavivši na engleskom kako se mnogo novca potrošilo za zaštitu industrijske baštine i druge projekte, od čega se ništa ne vidi. Izjava Miće Antoloviča je nažalost apsolutno točna. Kada se pogleda stanje riječke industrijske baštine dovoljno je reći da ništa nije obnovljeno i da je stanje više nego očajno. Ogledni primjer je lansirna rampa Torpeda, svojevrsni simbol industrijske baštine Rijeke, koja samo što se nije urušila u more od zapuštenosti.
Inače, riječke gradske vlasti u zadnjih 20 godina „potrudile su se“ da najvažnije objekte industrijske baštine grada stave pod svoje vlasništvo, a da pri tom gotovo ništa nisu učinile u obnovu i stavljanje tih objekata u bilo kakvu takvu funkciju. Tako je Grad otkupio Harteru koja je u zapuštenom stanju. Isto stanje je i u kompleksu ex Rade Končara u Vodovodnoj ulici, koji se urušava. Naravno kruna svega je kompleks Benčić koji godinama propada unatoč tome što gradska vlast najavljuje gradnju muzeja na tom prostoru. Ovaj kompleks i dalje se urušava, a sama barokna palača Šećerane, unatoč svojoj velikoj spomeničkoj vrijednosti, u svojoj unutrašnjosti obnavlja se puževom brzinom. Najave pomoći Ministarstva kulture i eurposkih fondova u obnovi ovog kompleksa su ipak samo pusta želja i dokaz nesposobnosti ove gradske vlasti.
Ništa bolje stanje nije ni sa ostalim kompleksima industrijske baštine koji nisu u vlasništvu grada (Luka, Torpedo, Rafinerija), a koji također propadaju.
I tako se svih ovih godina o industrijskoj baštini na silnim konferencijama reklo gotovo sve što se imalo za reći, a na obnovi i stavljanju u funkciju te baštine nije učinjeno ništa.
Udruga ProTorpedo će i dalje nastojati upoznavati javnost sa vrijednošću industrijske baštine grada, dok će vlasnici te baštine (Grad, Lučka uprava, Ina i dr.) nastavit dopuštati propadanje ovog spomeničkog blaga koje Rijeka ima. Očita nesposobnost i nezainteresiranos caruje našim gradom, koji se nedavno kandidirao za europsku prijestolnicu kulture 2020. godine (predrag miletić)
