Home Najnovije “PRSTOM U OKO” Nenada Bunjca: FORSIRANJE NEMOGUĆE SREĆE

“PRSTOM U OKO” Nenada Bunjca: FORSIRANJE NEMOGUĆE SREĆE

2118
0

Spremimo večeru, otvorimo bocu vina, odmah donesemo i desert, čak i smotam par cigareta da mi ništa ne remeti koncentraciju sljedećih sat vremena. I tako, gotovo svaku večer, ukoliko nemamo goste ili nekog ultimativnog posla, poput poroda trojki ili gašenja požara, ritualno pratimo set informativnih vijesti na televiziji: prvo Dnevnik RTL-a, jeb’le ih reklame, pa pred kraj prebacimo malo na Dnevnik HRT-a, oni su uvijek u paralelnoj stvarnosti, a onda guštamo u Dnevniku TV Nove, najkompletnijim vijestima na programu. Ona čeka liblinga Bagu, ja se igram urednika i pripremam otrovne komentare za intrigantne teme, koje pretpostavljam da će obraditi Šprajc u “RTL Direktu”. Nema mobitela, tableta, čak i mačke miruju, ukoliko moramo u wc, urlamo iz petnih žila da pločice otpadaju “šta je rek’o, što se dogodilo”, kao da je počelo odbrojavanje unatrag do nuklearne apokalipse. Komentiramo ekipu iz Sabora & Vlade, “ajme jest prop’o, udebljao se, pretvorio u nosinu, kak’a joj je ono haljina, vidi je što se utegla od botoxa, majke mi, ovaj je napušen” i tako redom sve zajebane analize dostojne Henryja Kissingera.

No, u posljednje vrijeme, sreća je iscurila s ekrana kao pijesak kroz prste. Postali smo ozbiljni, tumačimo paragrafe zakona poput Šeksa, kreiramo proračun, tražimo politička rješenja. Prestali smo se smijati, desert svaki put ostane nepojeden. I veli Ona jučer; “Mogu te nešto zamoliti, a da ne popizdiš i počneš psovati?” “Ajde” – sve nešto strepim ‘ko da ću morati odgledati sve epizode “Shopping kraljice”. “Daj barem ti napiši nešto duhovito, veselo, da se od srca nasmijem.” Odahnuo sam: “Ma, ljube, nemaš beda”. I evo me kako blejim u jednu točku neopisivo dugo, toliko dugo da se vrijeme pretvorilo u ravnu crtu na monitoru, a papir me još uvijek muči svojom prazninom.

NEMAM TI SRCA LAGATI, NIJE SMIJEŠNO
Ne mogu se sjetiti ničega stvarno duhovitog, a da nije crnjak tipa “je li tako mama da nemam kockastu glavu?”, hrvatska stvarnost me toliko umusila da se ne mogu sjetiti čak niti jednog dobrog vica o Zeki & Medi. Pa pogledajte vi tu ekipu koja se predstavlja kao hrvatska vlast, kao da se natječu za laureta u nikad prežaljenoj rubrici “Greatest shit” iz “Feral Tribunea”. Gdje ih samo pronalaze? Jasno je meni da kadrovski bazen Hrvatske nije dubok, ali ovi k’o da su birani po principu negativne selekcije, “što luđe to bolje”, Karamarku bi trebalo dati Nobelovu nagradu za poseban doprinos u genetskom inženjeringu. Premijer koji ne zna jezik države kojom vlada, ministar branitelja koji povlašteni kredit troši “na put oko svijeta”, ministar kulture koji nas posvadi s pola Europe oko temeljnih zasada i zakrvi sve kulturnjake u zemlji, ministar znanosti koji ozbiljno propagira ideju da je “Bog stvoritelj Svemira”, ministrar zdravlja koji izmišlja “nadstandarde” u zdravstvu, pa svi ti Panenići, Strenje, Buljevi, Grmoje iza kojih se vuku repovi skandala duži od klokanovog. Nemam te srca lagati, draga, nema tu ništa smiješnog.

Nije mi nimalo smiješno niti što sve te budalaštine & suludi potezi imaju svoju ozbiljnu publiku koja naglo izniče iz nepredvidljivih busija i agresivno brani ideje nedostojne mrmljanja nakon popijenog kotla svježe ispečene rakije. Pomisliš, barem si ja utvaram da su moji prijatelji & poznanici birani po kriteriju inteligencije, slobodoumnosti & karakternosti, ljudi će odmahnuti rukom i nogom šutnuti te inicijative u septičku jamu. Ne lezi vraže, dobar dio njih snishodljivo sliježe ramenima, “nebi se štel zameriti”, relativizira očitu besmislenost ponuđenog “možda nisu tako mislili, mediji sve iskrive”, čak i brani taj intelektualni bullshit “pa teorija evolucije nije skroz dokazana”. Wtf? Jesam li prespavao kolektivnu lobotomiju i kastraciju Hrvata? Zar je sva povijesna težina hrvatskog Zeitgeista opet spala na nekoliko časnih ljudi koji misle svojom glavom i ne daju se pokoriti silom niti ucijeniti egzistencijom? Zar doista misle da ako pokriju oči dlanovima da svijet ne postoji? Jer takva mimikrija, slinava prilagodba moguća je samo iz dva razloga; straha ili šugavog karaktera. A to mi nije nimalo smiješna pojava.

MENE JE BRIGA
Veli mi jedan pametnjaković “kakve veze ima šta je Šustar rekao, koga briga?”. Mene, seronjo. Jer nije protekao niti dan od ministrove izjave, a “katolički intelektualac” fra Jure Zovko, poznat po dirljivim intelektualnim izlaganjima od kojih se normalnom čovjeku nakostriješe sve dlake na tijelu, traži od hrvatskih vlasti da “darvinizam i teoriju evolucije izbaci iz školstva” i pritom, poziva se na “znanstvene dokaze” beogradskog teoretičara Nagela (za potkrijepiti glupost Srbi su mu naglo prikladni kao sugovornici). Jer nije prošao dan od Crnojinih eskapada o “putu oko svijeta” da se ljudima opet zgade (ne)opravdana braniteljska prava. Jer nije prošao dan od ukinuća hitnog programa za oboljele od raka, a da majke opet ne znaju kamo s oboljelim djetetom kad mu pozli. Jer sve što ovi zamisle, na žalost i ostvare, jedino budale ili ideološki zaslijepljeni pojedinci ne vide uzročno posljedične veze između trkeljanja vladajućih i grube stvarnosti. I ta gromoglasna šutnja koja prati sve Karamarkove & Brkićeve kredite koji smrtnici mogu samo sanjati, uvećane imovinske kartice Vesne Pusić i Hajdaš Dončića, Goebelssovska postrojavanja nepoćudnih, licemjerne moralne propovijedi Strenje Linić ili posvemašnje neznanje i dilentatizam koja kao sjena prati ovu hrvatsku Vladu i politiku, nije nimalo smiješna. Nema tog stand up komičara ili Zločeste djece koji bi ovoj hrvatskoj stvarnosti barem osmijeh navukli na lice.
I da ne podilazim više ovoj “jezi što mi se kezi”, polako ću navući zastore na ovu temu i uz hladnu bocu pive, sačekati ishod. Omjer snaga između “good guysa” i “bad guysa” tako je neravnopravan da unaprijed znam za koga ću navijati, kakav će biti zaplet i konačni rezultat. Sve će biti kako mora, sve će biti u redu, to ste htjeli čuti? Neće. No, mene jedino muči što dragoj ne mogu reći niti utješnu frazu “jednom ćemo se za deset godina svemu tome smijati”. Jer nećemo.

O autoru:

bunjac-740x600“Suviše čudan da bi živio, suviše čudan da bi umro. Ratovao, pisao, trošio & ljubio. Istraživački novinar u doba dr. Tuđmana i dr. Ivića Pašalića za “Novi list”, “Feral Tribune” & co., proganjale su ga obavještajne službe, bio je udarna vijest u Dnevniku HRT-a, pokušali su ga oteti, zataškati i zatvoriti. Pobjegao u umjetnost i ignorirao budale. Svejedno & unatoč svemu, sve preživio i vratio se jači nego ikad. Najkontroverzniji novinar koji je hodao ovim prostorima za Rijeka Danas piše kolumnu “Prstom u oko”. Let 3 mu je oteo bolji naslov.”

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here