Robertu Rubčiću oteo se jedan smiješak dobrih 45 minuta nakon utakmice. Neposredno nakon susreta bio je poslovično ozbiljan, kao da je trener »Slaven Belupa«, a ne momčadi koja je sinoć ostvarila četvrtu uzastopnu pobjedu i deveti domaći trijumf zaredom. Posljednji put »Rijeka« je na Kantridi posrnula početkom studenoga prošle godine od »Intera«.

– Zašto nema osmijeha na mojem licu? Zato jer znam da nije bilo lako i da je pred nama još veliki put. Kada dođemo do cilja onda će biti vrijeme za osmijehe. Daleko smo još od cilja – rekao je Rubčić i odmah prešao na posao.

– Igrači su umorni, vidi se to na njima. Zbog toga ću im dati dva dana odmora. Neki osjećaju i zamor u mišićima, Čagalj je recimo u nastavku igrao pod injekcijama – ustvrdio je Rubčić i osvrnuo se na proljetnu nogometnu ljepoticu pod stijenama Kantride.

– Konačni rezultat je dosta visok, ali nije na travnjaku bilo baš tako lako kao što ishod sugerira. Posebno teško bilo je u prvom poluvremenu. Lomila se utakmica sve do rezultata 4:2. »Slaven Belupo« je pokazao da je čvrsta, dobra momčad i bez nekoliko važnih igrača. Imali smo malo sreće kod rezultata 3:2, pogodili su stativu. Puno su nam donijeli igrači s klupe, Fernandez, Kreilach i Čejvanović. Kada se lomilo donijeli su žar i dodatnu snagu i to je bilo prijelomno. I braća Sharbini su bila na visini kao i cijela ekipa, no kod Anasa i Ahmada se vidjelo da su svježi i raspoloženi – zaključio je Rubčić još jednu svoju uspješnu nedjelju u kojoj izbjegava spomenuti svoje zasluge koje su neosporne. Sva tri poteza s klupe pokazala su se dobitnima. Kreilach je donio sigurnost, a Čejvanović i Fernandez asistirali su za pogotke. (novi list)