Šivolija je u Peking stigao s jasno zacrtanim planom – dosegnuti polufinale i osvojiti brončanu medalju. Upotpuniti kolekciju, nakon što ima srebro s Europskog (Pula, 2004.) i Svjetskog prvenstva (Mianyang, 2005), te brončano odličje s Mediteranskih igara (Almerija 2005.). Razočaran porazom, uz naponemu “u boksu nikad ne reci nikad…”, poslije meča je rekao:
- Ovo je moje posljednje natjecanje, teško da ću se nastaviti baviti boksom!

Hrvatska više nema boksača na Olimpijskim igrama u Pekingu. Nakon Tomasovića (očekivano), eliminiran je i najbolji hrvatski boksač Mario Šivolija. Pobijedio ga je (8-1 na poene) Kurbanov iz Tadžikistana

Šivolija je u Peking stigao s jasno zacrtanim planom – dosegnuti polufinale i osvojiti brončanu medalju. Upotpuniti kolekciju, nakon što ima srebro s Europskog (Pula, 2004.) i Svjetskog prvenstva (Mianyang, 2005), te brončano odličje s Mediteranskih igara (Almerija 2005.). Razočaran porazom, uz naponemu “u boksu nikad ne reci nikad…”, poslije meča je rekao:

- Ovo je moje posljednje natjecanje, teško da ću se nastaviti baviti boksom!

Krčaninu iz Omišlja tek je 27 godina, boksom se bavi od svoje šesnaeste. Ima stado ovaca, obiteljski restoran, krenuo je u funkcionarske vode, ali…

A što se dogodilo u ringu? U četiri runde (po dvije minute) Šivolija je svom suparniku zadao samo jedan (valjani) udarac! Pao je bez ispaljena metka, iako je cijeli meč – napadao. Jer, kada je Kurbanov u prvoj rundi stekao dva boda prednosti, povukao se u bunker, “bježao” po ringu, “grlio” Šivoliju. Pokazao se bržim, a ima i duže ruke. Jednostavno je izbjegavao borbu. Ipak, Šivolija je razočarao.

- Nikada u karijeri nisam boksao s tako “ljigavim” borcem. Žao mi je, nisam iskoristio priliku, jer bio sam uvjeren da ću pobijediti i otvoriti put do medalje. Trčao sam za njim po ringu, a nisam taj tip boksača. Obično se držim sredine i čekam.

Druga je priča je li odobrao pogrešnu taktiku – napadati. I kako to da nije dovoljno “skautiran”…

Protiv Atoeva nije tako boksao, napadao je prve dvije runde.

- Protiv mene je 15 puta spustio glavu na moja koljena. Držao me stalno, bilo je to više hrvanje nego boks. Inicijativa? Vidio sam respekt u njegovim očima i krenuo napadački. Možda to nije bilo dobro smišljeno. Povukla me želja za pobjedom – rekao nje Šivolija i otišao u – boksačku povijest.

Vjerujem da će se predomisliti. Iako mu Olimpijske igre nisu najsretnija natjecanja. U Ateni je imao samo jedan meč, ovdje je ispao u drugom. Boksao je daleko ispod svoje razine. (Jutarnji.hr)