Rafinerija nafte Rijeka započela je radom 1883. godine kao najveći pogon za preradu nafte na kontinentu. Prva u svijetu Riječka rafinerija počela je prerađivati naftu na industrijski način.
MOL-ova modernizacija Rafinerije Nafte Rijeka
U Rafineriji nafte Rijeka 12. veljače 2011. svečano je obilježen završetak prvog investicijskog projekta modernizacije i predaja na korištenje triju procesnih postrojenja u sklopu Hidrokreking kompleksa – Blagi hidrokreking, Proizvodnja vodika i Izdvajanje sumpora – te brojnih pomoćnih postrojenja i instalacija, a proizvode se benzina i dizelska goriva prilagođena tzv. euro 5 zahtjevima. Završetkom prve faza modernizacije kapaciteti prerade pogona u Urinju su povećani na 4,5 milijuna tona godišnje.
Druga faza modernizacije
Druga faza modernizacije rafinerije u Urinju trebala bi riješiti pitanje teških ostataka koji nastaju nakon prerade nafte. U tu svrhu odabrana je tehnologija komornog koksiranja (Delayed Coking). Ovom tehnologijom istim količinama uvozne sirove nafte dobile bi se veće količine benzina, dizel goriva i ukapljenog naftnog plina, koje zadovoljavaju najviše europske standarde. Došlo bi i do maksimalnog smanjenja proizvodnje visokosumpornog loživog ulja i znatno bi se povećao indeks kompleksnosti rafinerije. I ono najvažnije sa financijske strane: više se ne bi trebala kupovati najskuplja, niskosumporna nafta jer bi se iz one crne, odnosne teške, puno jeftinije, mogle dobiti iste količine najkvalitetnijih benzina i dizel goriva. Stručnjaci kažu da za Inu ovaj projekt nema alternative: ako se ne sagradi to postrojenje, rafinerija u Rijeci ostat će bez ikakve perspektive i uskoro bi jedini izlaz bio njeno zatvaranje jer kapaciteti prerade su daleko ispod 10 milijona tona (4,5) što se smatra i donjim pragom rentabilnosti ovakvih rafinerija koje rade po starim tehnologijama.
Kriza u EU prouzročila višak proizvodnih kapaciteta i zatvaranje rafinerija
Zbog dužničke krize (prekomjernog deficita), posebno u EU i USA, koje je uzrokovano prije svega seljenjem industrijskih kapaciteta prema cheap labour zemljama, u svijetu je u posljednjih pet godina došlo do smanjenja potražnje za naftnim derivatima, pa mnoge rafinerije rade s bitno smanjenim kapacitetima, a u zadnjih 5 godina zatvoreno je 15 rafinerija u Europi.
Prva žrtva na MOL-ovoj strani je Rafinerija Montava ( 2,6 milijona tona) koja zatvara svoje rafinerijske pogone i prenamjenjuje se su logistički hub derivata.
Sukob Vlada RH –MOL oko INE
Otkad je MOL partner Vlade RH, do sada su uložili oko 11 milijardi HRK u njezinu modernizaciju (Rijeka-Sisak). U drugu fazu modernizacije trebalo bi se uložiti još 400 milijuna € kako bi se rafineriji Rijeka osigurail svijetla budućnost ili slijedi njeno zatvaranje. Sukob Vlade i MOL-a oko načina upravljanja (Državno-Korporativno), baca u sjenu ono najvažnije, a to je da su najveći problemi INE nastali dok se politika (SDP-HDZ) miješala u njeno poslovanje i kada su ovoj kompaniji zbog ˝državnog menagmenta˝ uništene kapitalne mogućnosti, samim tim dovevši je u poziciju da umjesto aktivne uloge na tržištu postane pasivni promatrač i žrtva preuzimanja od strane jačih kompanija. Plinski biznis od 2 milijarde HRK isto tako visi nad glavom Vladi RH, a kada se uzme u ozir besparica u slučaju prodaje MOL-ovog udjela u INI onda mislim da Vlada RH baš i nema nekog konja za utrku. Čak i u slučaju da Sud zbog korupcije poništi ˝Sanaderov ugovor˝ postavlja se pitanje koju mi to razvojnu strategiju imamo u ladici, a tiče se INE? Isti ti političari i manageri u spregi sa tranzicijskim lešinarima napravili su od jedne respektabilne kompanije kandidata za preuzimanje, krpajući proračunske rupe koji su sami napravili.
Osovina Ri-petrol/Petrol /Politika/Kalem vs. Ine ?
Kada smo kod strategijskog načina razmišljanja i vođenja kompanija, nije na odmet spomenuti slovensku tvrtku Petrol. To je tvrtka koja se bavi prodajom naftnih drivata bez up-stream i downstream aktivnosti. Njihova poslovna strategija preuzimanja hrvatskog tržišta fokusirana je na kontraverznog riječkog poduzetnika Jozu Kalema i njegovu tvrtku Ri-Petrol koja gradi benzinske postaje po cijeloj Hrvatskoj, a onda ih iznamljuje slovenskom Petrolu. Do sada je ovakvom strategijom Petrol došao do respektabilnih 90 benzinskih postaja u cijeloj Hrvatskoj, a samo u Rijeci i okolici 12. Rekli bismo, ništa sporno u ovakvim poslovnim strategijama ali uzimajući u vid da ovaj kontraverzni poduzetnik savršeno pliva u ovom našem političko-poduzetničkom okruženju, bez obzira radi li se o HDZ-u ili SDP-u, postavlja se pitanje koliko sprega politike (SDP/HDZ-Kalem) šteti našoj nacionalnoj komapaniji koja ostvaruje oko 8-9 % hrvatskog BDP-a. Od Grada Rijeke ali i ostalih JLS dobivao je izvrsne lokacije za gradnju benzinskih postaja, uglavnom kroz aranžmane zamjene zemljišta. Iste onakve kakve će poslije u Zagrebu implementirati Milan Bandić. Preko njegovog prijatelja Linića na kraju je nastradao i Željko Denona (ARZ) koji se usprotivio davanju nove benzinske postaje na riječkoj zaobilaznici Petrolu u ruke.
Danas kada Ina vodi bitku na dva terena, modernizaciji rafinerija Rijeka i Sisak i očuvanju domaćeg tržišta kako bi se isplatila ogromna investicijska sredstva u modernizaciji rafinerijskih postrojenja te spriječilo njihovo zatvaranje, državna i lokalna politika favoriziraju ˝Petrolovog frontman-a˝ Jozu Kalema i direktno pomaže provedbu Petrolovog ambicioznog strateškog plana lidera u prodaji naftnih derivata u jugoistočnoj Europi. Većinu benzina i dizela Petrol kupuje od različitih dobavljača na mediteranskom tržištu, a ponekad i od Ine kao i austrijski OMV. Oni koji putuju prema Trstu i Kopru svaki dan mogu vidjeti prazne Petrolove cisterne riječkih registracijskih oznaka koje tamo odlaze po gorivo za Petrolove postaje u Hrvatskoj.
Petrol je drugi najjači igrač na domaćem maloprodajnom tržištu i tvrtka je koja uopće nema rafinerija nego sve derivate koje prodaje nabavlja iz sekundarnih izvora
Recimo, hipotetički da Petrol dođe do nekih 150 benzinskih postaja i postane lider na Hrvatskom tržištu naftnih derivata uz pomoć Kalemovih političkih veza. Što će se onda desiti sa Riječkom rafinerijom nafte u koju smo generacijama ulagali hrvatski kapital i gdje smo stvorili respektabilni know-how ? Ne zaboravimo da je velika većina hrvatske popratne industrije vezane za Inina postrojenja. Ovo bi bila klasična hrvatska tranzicijska priča po kojoj ˝veliki˝ Hrvat uz političku podršku na koljena baca cijelu jednu industriju. Kar bo pa bo.
Riječki Privredni Barometar je nova kolumna portala Rijeka Danas koja će pratiti i analizirati privredna kretanja prije svega u gradu Rijeci i PGŽ. Autor tekstova je Boris Bradarić.
Ovaj komentar me tjera da pomislim da je Linić puno veći igrač nego što sam pretpostavljao.Strah me je moći tog čovjeka.