Sarkastičan je čovjek taj naš premijer. I nema ništa loše u sarkazmu. Ali biti sarkastičan u ovakvim trenucima, prema onima koji ga plaćaju pokazatelj je posvemašnje bahatosti, potpunog izostanka kontakta sa stvarnošću.
Kontakta koji dotični Milanović nikada i nije imao, cijeli je život živio ugodno, pod staklenim zvonom.
On je uvjeren u to da je njegov mandat praktično neopoziv. Da smo ga birali i moramo ga trpiti 4 godine. To je njegovo poimanje “demokracije”. S obzirom da je navedeno izjavljeno u Rijeci, kao da je prošao školu Slavka Linića i Vojka Obersnela, jer oni se ravnaju istim načelima.
“Birali ste me, a sad me trpite 4 godine, što god ja učinio.”
Isti je to Milanović koji će evropskim socijalistima govoriti o industriji. Kakav je to skup (oksi)morona. Skup neoliberala koji se kriju pod lažnim imenima, a od kojih nitko industriju nije vidio nigdje osim na slikama.
E takvima će Zoran Milanović, poznati industrijski radnik i stručnjak držati predavanje o industriji.
Da nije groteskno, bilo bi urnebesno smiješno.
“SDP je bio i ostaje tradicionalna radnička stranka.” , kaže taj isti Milanović. Samo kome to govori?
Oni koji vjeruju u te riječi zreli su za psihijatrijsko vještačenje. To više nitko ni unutar članstva SDP-a ne vjeruje.
Ali učio je Zoki zanat kod poznatog majstora, Ive Sanadera.
Zna Milanović da može lagati koliko želi. Da nam se može rugati u lice koliko želi. Zna da smo mi obični jadnici koji prstom nećemo maknuti. Zna i da će na idućim izborima glasati za njega, jer je “manje zlo” od HDZ-a.
Zna da je u Hrvatskoj u ekspresnom roku uspostavljeno dvostranačje, koje se, kao i u velikoj većini “demokracija”, svodi na dvije iste stranke koje se fiktivno sukobljavaju. A u tim “sukobima” troše novce građana i uništavaju sve oko sebe.
Do kojih razmjera seže njegova bahatost govori i sljedeća izjava: “Ova Vlada je dobra, kompetentnija nego i jedna do sada. U šest mjeseci napravili smo maksimalno što smo mogli a to je tisuću puta više od naših prethodnika.”
Možda bi mu netko trebao skrenuti pažnju da je 1000 x o = 0, kao i da je 1000 x (-100) = -100 000.
Možda bi mu netko trebao reći što znači tisuću puta. Jer, što dijete zna što je 1000 puta.
Možda je 250 godina brodogradilišta Kraljevica uništeno tisuću puta brže?
Ta lakoća vrijeđanja inteligencije 4 milijuna ljudi tisuću je puta lakša, zar ne Zorane?
Nakon svih njegovih izjava, lako je zaključiti zašto toliko voli Lažimira Čačića.
Zoran samo želi biti kao Lažimir. Želi isto lakoćom jebati mater svima nama, a da nam ne kaže “jebem vam mater”.
A i to jebem vam mater bilo bi manja uvreda od trenutne retorike Zorana Milanovića.
I zato je industrijalac i matematičar Zoki ponudio tvrdo ili meko kuhanu ostavku.
Zato što je obično meko kuhano govno, koje bi željelo postati kao i njegov uzor, tvrdo kuhano.(Komentar Dana – Petar Ciganović)
Vrlo kvalitetan tekst. Ne.
S dobrim dijelom iznesenog u članku se lažem, ali ne i sa zgražanjem prema Milanovićevom odgovoru na pitanje o ostavci – danas novinari smatraju da su kandidati za Pulitzera ako ulete s mikrofonom nekom političaru pod nos i pitaju “Da li ćete dati ostavku?”
Uz gomilu opravdanih prigovora, pa tek su 6 mjeseci na vlasti, za to vrijeme bi teško uspjeli postići nešto i da su u nekoj američkoj tvrtci, gdje se obavijest o otkaz dobije preko voice mail-a a ne ovdje između sindikata, HUP-a, zakona i običaja.
Slažem se da ne idemo baš prema boljem, ali barem malo blažim kutem idemo prema dnu. Je li to utješno ili ne … i hoće li se uspjeti na vrijeme konačno krenuti prema gore – vrijeme će pokazati. Ali sigurno nećemo nikada krenuti prema boljem ako ćemo političare smjenjivati svakih 6 mjeseci.
Na stepenicama Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja:
Pitanje: ‘..da li možda razmišljate o nekoj ostavci zbog toga?’ (pada BDP-a)
Milanović: ‘Recite, koje vrste ostavke postoje? Tvrdo kuhana, meko kuhana…?’
Pitanje: ” ‘Dakle, na vašu funkciju sadašnju..’ ”
Kakvo pitanje, takav i odgovor, zapravo je odgovor još i dobar kada ga se usporedi sa “vašu funkciju sadašnju”.