Prema još uvijek neslužbenim podacima Pomorskoga meteorološkog ureda Rijeka, nakon jučerašnje kiše Rijeka je oborila stari kišni rekord iz ožujka 1979. godine. U dva dana pale su ukupno 82 litre kiše po četvornome metru i time se količina ukupne kiše u ožujku popela na 297 litara. Stari ožujski rekord iz 1979. iznosio je 268 litara.
Jučerašnji kišni rekorder je Crni Lug, u kom je u prošla 24 sata pala 131 litra kiše po četvornome metru. Slijede Delnice sa 68 litara, u Rijeci je izmjereno 56, na Kukuljanovu 54, a u Pazinu 52 litre.
Jučer poslijepodne na riječkom je lukobranu zabilježen nalet juga brzine 22 metra u sekundi, što je na granici olujnoga, dok je najjači službeno zabilježeni reful na mjernoj stanici PMU-a na Kozali iznosio 17 metara u sekundi. Na Krčkome mostu jugo je u jednom trenutku doseglo brzinu od čak 27 metara u sekundi.
Kako doznajemo od meteorologa Ivana Novaka, to je blizu granice s orkanskim jugom, kakvim se smatra ono koje puše brzinom od 32 m/s, ali to je na sjevernom Jadranu rijetkost, za razliku od Dalmacije i juga Jadrana. Tako je i jučer oko Dubrovnika i Mljeta jugo puhalo srednjom brzinom od oko 30 m/s.
Jugo i kiša smanjili su visinu snježnoga pokrivača, pa je tako u Delnicama ostalo još 16 cm, Pargu 38. I dalje se ne daju Begovo Razdolje sa 105 cm i gotovo nestvarna visina od 3,2 metra snijega, koliko ga još uvijek ima na Zavižanu.(radio rijeka)
U knjizi »Put na Aljasku«, uglednog srpskog i europskog književnika Bore Ćosića (upoznao sam ga 1999. u Motovunu) pri kraju putopisnih meditacija spomenuta je Rijeka. Noćna i osvijetljena, izgleda kao San Francisco. Rijeka je bila trgovačko i plovidbeno središte, poznata po palačama, prvim kinodvoranama, restoranima i javnim kućama. Spomenut je D’Annunzio i Adamič. Preko puta Rijeke je Sušak s gospodarskim vilama iz Kraljevine Jugoslavije. Valja reći (Ćosiću i ostalima), da je podosta vila nastalo u Austro-Ugarskoj, iako je gospodarski procvat Sušak imao u doba jugoslavenske monarhije. Nisu svi sretni u Rijeci. Za književnicu (neimenovanu) Ćosićevu poznanicu, grad je tamnica. Pomogao bih joj da utekne, i to besplatno. Bitno obilježje Rijeke je kiša. Kad god je Ćosić prolazio gradom, kiša je padala. Gomila mokrih prisjećanja. Treba iz te vlage izaći. I fotografije o Uraganima i nekoliko rečenica iz Puta na Aljasku govore o Rijeci kakva je bila davno. To je pogodno za tkanje legendi, ali nam neće pružiti ništa opipljivo i korisno za svakodnevnu uporabu. Riječka stara slava teče samo u pričama. Što Rijeka danas doista nudi? Urbano životarenje s dodatkom utješne statistike, i kišu. Kao jedinu nebesku zaštitnicu grada. Uvijek pouzdanu. Kad sam napustio prosinac, ona je bila tu, dajući zastor sivila i obilatu vlagu.