Je li Verdi i danas uvredljiv kao što je bio prije stoljeća i pol? Tada je, skladajući Rigoletta, s ogromnom strašću odabrao temu koja je ozlojedila mnoge: umjesto veličanstvenih tragičnih junaka koji se slijepi oslanjaju o ruku svoje kćeri, on je u srž svoje nove opere postavio deformiranog, pokvarenog zajedljivca, okruženog raskalašenim, nasilnim i beskrupuloznim suvremenicima koji podvode tuđu djecu. Djelo su mu osporili cenzori, kritičari, dio publike, pa čak i Felice Varesi, prvi Rigoletto, koji se do posljednjeg trenutka kolebao bi li nastupio ili ne, te ga je Maestro na premijeri doslovce morao gurnuti iz kulisa na scenu. Danas je Rigoletto jedna od najpopularnijih opera svih vremena, nezaobilazna u tzv. „željeznom repertoaru”. Danas se divimo Verdijevoj glazbenoj inovativnosti, njegovom sučeljavanju sublimnog i grotesknog. Danas pomalo zaboravljamo da je skladatelj, koji je koju godinu prije Rigoletta pisao kako ne vjeruje u rat, naglo sazrio i, uz pomoć predloška Victora Hugoa i spretnog libreta Francesca Marie Piave, stvorio operu o nasilju, operu o teroru i ljudskoj nemoći pred zlom. Upravo u toj bespomoćnosti pred zlom je Rigolettovo, ali i opće, ljudsko prokletstvo. La maledizione. („Tutto il sogetto sta in quella maledizione“, veli Verdi.)
S operom koju započinjemo smijehom, a opraštamo se u suzama, riječkom kazalištu vraća se Lary Zappia, 20. obljetnicu obilježava Robert Kolar u naslovnoj ulozi, a Vojvodu od Mantove pjeva poseban gost operne sezone, tenor Aljaž Farasin.
