“Hrvatski premijer Ivo Sanader neočekivano je podnio ostavku u srijedu. Vijest je potresla hrvatsku političku klasu do temelja.Sanader je čvrstom rukom vladao malom balkanskom zemljom. Izabran 2003. i ponovno 2007., pretvorio je bivšu jugoslavensku republiku u gangstersku državu. Zajedno sa vladajućom Hrvatskom demokratskom zajednicom postupno je demontirao novopečene demokratske institucije u državi.

Sanaderov režim kontrolirao je velik dio medija, uključujući državnu televiziju i veće novine. Nekoliko preostalih neovisnih glasova i novinara su sistematski zastrašivani ili ubijani. Po uzoru na ruskog vlastodršca Vladimira Putina, Sanader je javno – i privatno – prijetio novinarima i poslovnim ljudima koji su denuncirali režimski favoritizam i galopirajuću korupciju. Prošle jeseni je ubijen poznati novinar i izdavač Ivo Pukanić. Ubijalo se, premlaćivalo i prijetilo i drugim oporbenim novinarima, urednicima i političarima.

Jedna od najistaknutijih je Nataša Srdoč, suosnivačica i predsjednica Adriatic Instituta za javni poredak, najboljeg hrvatskog nezavisnog instituta te vrste. Usudila se kritizirati Sanaderov nasrtaj na vladavinu prava, njegovo neobjašnjeno bogatstvo i njegov neuspjeh u provođenju stvarnih ekonomskih reformi. Zbog toga je Nataša Srdoč bila izložena prijetnjama i zlostavljanju od strane HDZ-ovih dužnosnika, a vlasti su naredile i reviziju kojom su htjele utvrditi koje su aktivnosti, članovi i izvori financiranja Adriatic Instituta.

Sanaderova naznačajnija – i najkatastrofalnija – ostavština je golema korupcija koja je obogaljila hrvatsku ekonomiju. On i HDZ-ova elita opljačkali su hrvatsko društveno vlasništvo, obogatili se na sumnjivim privatizacijama, pronevjeri proračunskih sredstava i mitu na najvišoj razini.

U Austriji HDZ drži više od 80 tajnih bankovnih računa na kojima je više od pola milijarde dolara ukradenog novca. Sanader je tijekom svog mandata nagomilao veliko bogatstvo – među kojim ilegalno oduzeto privatno vlasništvo, otmjenu vilu i kolekciju luksuznih satova vrijednu više od 200 tisuća dolara.

Što se više novca slijevalo u Sanderove džepove (i one njegovih drugova), manje je ostajalo za škole, bolnice i ceste. Nataša Srdoč procjenjuje da je korupcija stajala hrvatske porezne obveznike najmanje milijardu dolara – značajnu svotu u zemlji u kojoj je bruto domaći proizvod samo 23 milijarde dolara. Štoviše, HDZ-ovo loše upravljanje ekonomijom rezultiralo je strahovitim porastom deficita, pritiskajućim javnim dugom, anemičnim rastom, izostankom stranih ulaganja i konfiskacijskim porezima koji obeshrabruju poduzetništvo i otvaranje radnih mjesta.

“Hitno moramo riješiti problem neobjašnjenog bogatstva visokih državnih dužnosnika dovođenjem gostujućih sudaca i tužitelja iz zemalja s jakom vladavinom prava da rade sa hrvatskim sucima i reformatorima”, kaže Nataša Srdoč. “Nepostojanje neovisnog sudstva i razgranata politička korupcija u

Hrvatskoj blokirala je prave reforme – a ta praznina je dala plodno tlo za procvat organiziranog kriminala. Efikasne ekonomske i strukturne reforme dovele bi do toga da korupcijom premrežen HDZ popusti svoj stisak nad gospodarstvom, sudstvom i medijima.”

Sanader tvrdi da odlazi zbog “privatnih razloga”. Međutim, hrvatski mediji špekuliraju da je pravi razlog možda odluka da se krajem godine kandidira za predsjednika.

Dublji razlog je moralno prljaviji: on je politički propao i napušta brod prije nego se Hrvatska nasuče na ekonomske stijene globalne recesije. U prvom se tromjesječju gospodarska aktivnost smanjila za 6,7 posto. Turizam, glavni izvor strane valute za državu, stagnira. Nezaposlenost raste. Raste i mogućnost masovnih štrajkova. Hrvatski pokušaj da pristupi Europskoj Uniji 2011. je zastao. Dijelom zbog graničnog spora sa Slovenijom, ali i zbog HDZ-ovih loših ekonomskih rezultata.

Tašt, korumpiran i kratkog fitilja, Sanader je koristio svoj položaj za bezobzirnu utrku za moći, bogatstvom i vlastitim interesom. Iscijedio je zadnju kap krvi iz Hrvatske, i napustio položaj prije nego se leš proglasi mrtvim. To nije vodstvo; to je kukavičluk.

Izdao je gotovo svaki segment hrvatskog društva. Njegova politika brzog pristupa EU izdala je hrvatske poljoprivrednike i ribare. Nije podržao socijalni nauk Crkve o životu i gay brakovima. Degradirao je hrvatsku demokraciju dopustivši strancima poput njemačke kancelarke Angele Merkel i bivšeg irskog premijera Bertieja Aherna da se otvoreno miješaju u hrvatske izbore.

Udario je na hrvatsku mladež i srednju klasu pokopavši zemlju pod planinom stranog duga koji će se otplaćivati generacijama. I konačno, bio je nelojalan svojoj zemlji – i njenim ponosnim veteranima – poslavši generala Antu Gotovinu na Haaški sud za ratne zločine na osnovi izmišljenih optužbi koje prijete da podruju legitimnost hrvatskog rata za nezavisnost i teritorijalni integritet.

Sanader se izdavao za konzervativnog patriota i ekonomskog modernizatora. Ustvari, to je bio ideološki lak za izolacionističku autokratsku kleptokraciju. Čak je i njegovo glavno postignuće, pristupanje NATO savezu, bilo nespretno izvedeno: većina elektorata mu se protivila.

Neke države imaju mafiju. Hrvatska mafija ima državu. Pod Sanaderom je režim konsolidirao svoje veze s mutnim balkanskim podzemljem i organiziranim kriminalom, pokvarenim poduzetnicima, sumnjivim obavještajnim službama i bivšom komunističkom nomenklaturom. Rezultat je kriminalni državni kapitalizam koji privilegira vladajuću elitu dok eksploatira i ponižava većinu Hrvata.

Sanaderova ostavka ne bi trebala pokrenuti samo parlamentarne izbore, nego i neovisni progon njegovih kriminalnih aktivnosti. U SAD-u je Bernard Madoff nedavno osuđen na 150 godina zatvora jer je prevario investitore. Sanader je prevario hrvatske porezne obveznike. On – i svi njegovi suučesnici – također moraju u zatvor. To bi bio zaslužen kraj njegove katastrofalne vladavine.” (washington times)