U Hrvatskoj godišnje nestaje tri tisuće obrta. Hrvatskom gospodarskom suicidu jednostavno nema kraja.
Odluka da obrtnici trebaju plaćati PDV po izdavanju fakture, a ne po naplaćenom istekom ove godine nadalje još jednom otvara pitanje – za koga državna uprava radi i zašto uporno gura glavu poput noja u pijesak u općoj besparici koja vlada?
Nitko se više na ništa ne osvrće. Pa ni na činjenicu da u Hrvatskoj godišnje gubimo tri tisuće obrta ili osam do deset dnevno.
Odluka o obvezatnom plaćanju PDV–a samo će u hrvatskom obrtništvu dodatno pogoršati situaciju. Kao kad požar gasite benzinom, a gasimo ga.
Najbolji dokaz su sablasno prazni prostori mnogih poslovnih lokala, kao jedan od vidljivijih dokaza umiranja obrta. Zapušteni nagrđuju uže gradske jezgre iz kojih, hoćeš – nećeš nestaje život. Žalosno i tragično.
Ne treba biti Krugman
I nitko na ništa ne gleda i za više ništa ne mari. Hrvatski gospodarski Titanic tone, a vladin orkestar samozadovoljno svira na palubi. Tepajući se i uljujkujući se u samostvorenom mitu kao najuspjelijoj vladi u dosadašnjoj povijesti još uvijek mlade hrvatske države. I dijeli lekcije o plaćanju. Usput rečeno, nitko me ne može uvjeriti da država plaća uredno, jer da plaća, pola dosadašnjih problema unutrašnjeg duga zacijelo bi otišlo u prošlost. Za to ne treba biti dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju poput Paula Krugmana. Dovoljno je izaći na ulicu i vidjeti stvarno gospodarsko stanje. Uostalom, to je poučavao i legendarni hrvatski i istarski ekonomist Mijo Mirković, u književnosti poznat pod pseudonimom Mate Balota. Njegovo je naravoučenje mladim ekonomistima, prema riječima onih koji su radili s njim, glasilo : ”Izađite na Dolac (mislio je na povijesnu zagrebačku tržnicu) i pratite što se tamo događa. Posebice kretanje cijena. Samo tako možete znati što se stvarno u ekonomiji i događa”. (Nota bene, Mirković je to s pravom mogao reći, jer je i doktorirao u Frankfurtu na Majni na temu ”O glavnom razlogu gospodarske zaostalosti slavenskih naroda”.)
Rješenja – ipak postoje
Ima li nade za nas, kako pjeva u istoimenoj pjesmi popularni Dražen Zećić u duetu s Anđelom? Ima. Ima i jednostavnih i odmah provedivih rješenja. Poigrajmo se. Predložit ću što se obrtnika tiče samo tri. I to za početak. Ne da bih docirao, već potaknuo promišljanja i moguća konkretna rješenja.
Prvo – otvorimo obrtnicima, i to kako iskusnima tako i početnicima, mogućnost preferencijalnih najamnina. Za početak svedimo ih na iznose koje po prostornom metru plaćaju političke stranke i udruge. Po čemu bi to uostalom politička industrija bila privilegiranija u odnosu na one koji kruh stvaraju vlastitim rukama?! Za one koji počinju obrtništvo – oslobodimo ih plaćanja najamnina u prve tri godine. Uz naravno ozbiljne osigurače da se ”uvijek nadareni” pojedinci, a ne i većina, ne zaigraju pa počnu mijenjati svoj prostor svake tri godine pod novim imenom obrta. Za dodjeljivanje preferencijalnih najamnina imenujmo umjesto svim mastima premazanih gradskih birokrata – kombinaciju meštara od zanata ali i kulturnih djelatnika,sociologa,predstavnika kreativnih industrija. Oni bi svakako najbolje znali što i gdje treba od obrta instalirati i poticati. Zamislite ulice domaćih modnih dizajnera i krojača ,knjižara sa klubovima ljubitelja lijepe riječi,galerija,proizvođača dobre kapljice ili pak suhomesnatih delicija. Onog svega što smo izgubili pod parolom i diktatom ” euro / metar kvadratni”. I dokle smo stigli ?!
Drugo – dajmo im organizirano i sustavno upotrebljivo poslovno savjetovanje u vidu,primjerice brandiranja i tržišnog komuniciranja na mikro razini. Kako? Plaćajmo te usluge namijenjene obrtnicima mladim dizajnerima i kreativcima iz unaprijed odvojenih fondova. Mladi će sticati iskustvo i naći prostor za oslobađanje kreativne energije,a obrtnici dobiti na inovativnosti,razlikovnosti i dinamizmu.
Treće – financijski im olakšajmo,a ne otežavajmo život.Gdje god više možemo. Ne možeš od nekog tražiti da diše ,a daviti ga sa obje ruke. I to na dnevnoj bazi. Stoga pozivam sve,kojima je do ove zemlje stalo, da se uključe u opozivanje odluke za obrtnike o plaćanju PDV – a po fakturiranom,a ne naplaćenom. Smanjimo pri tom poreze i prireze te ”posvuduša namete” posebice za najugroženije obrte gdje god i čim brže možemo
Da li su ovo konačna rješenja? Sigurno ne, ali zasigurno su daleko bolja od ovog što imamo. I još gore – što ćemo uskoro imati.(Edvin Jurin)
