ŽENSTVENA: Kako voljeti ženu?

Ako joj želite kupovati skupe poklone. Možete. Ako je želite voditi na putovanja. Možete. Ako joj želite omogućiti najlagodniji život na svijetu. Možete i to. Ali zapamtite, dok se dokazujete sa skupim stvarima, ne zaboravite na sitnice. Jer za ženu nema bitnijih stvari od pruženih sitnica, od tog jednog, njezinog krupnog. Samo sitnice pokrenut će joj srce.

Svako jutro dok se vozim na posao gledam isti prizor. Na autobusnoj stanici sjedi jedna žena. Dotjerana. Predivna. Nježne kože. Snenih smeđih očiju. Divnih plavih kovrčica. Putenih usnica pod crvenim ružem…I pogledom…koji dubok od samoće gleda negdje u daljinu. Svako jutro prelijepa ona, tužna sjedi i čeka svoj autobus.

Bez imalo sumnje, sve do jedna žena prepoznala bi taj pogled. Nostalgiju koja se zrcali u njemu. I potištenost koja sjeni svu njezinu dotjeranost, ljepotu i nježnost.

To je pogled koji plače za njezinim sitnicama. To je pogled koji vodi je u ruke voljenog joj muškarca. Na njegova snažna prsa. Na njegove usne dok joj govori „Volim te“ …„Slatkice moja“… „Mišice moja“…„Ljubavi moja“. Na njegove zagrljaje nakon njezinog napornog dana. I mnoštvo sitnih poljupčića po nosiću joj. Usnama. I vjeđama. Njihove isprepletene prste. Poklonjeni cvjetić, ukraden iz susjednog vrta. Obavezno „Dobro jutro, ljubavi…Krećem na posao..“ „Stigao sam doma, najdraža moja…Laku noć ti želim…“ . „Volim te“ u svakoj prilici i na bezbroj načina. Grijanje pod dekicom u autu, po mrzloj zimi. I brojanju zvijezda s plaže, po sparnom ljetu. Maštanje o proputovanoj zajedničkoj mladosti. I odležanoj zajedničkoj starosti. Slatke prepirke o dječjim imenima. „Ne razumijem. Zašto misliš da će joj se rugati ako ju nazovemo Gertruda?“ Simpatične razgovore o svadbi. „Neću na zemlji, želim svadbu na mjesecu.“ Njegovo uvjerljivo „Omogućit ću ti sve, ljubavi.“ Lukavom biranju kumova. „Ma on je bogat, njega ćemo, hihi.“ Na priče o njihovoj kučici u cvijeću. S bazenom. I ogromnim vrtom. I tri psa i dvije mica mace. Ili dva krokodila i pet zekota. I tri vrapčića. I jednom ovčicom.
O njihovim, samo njihovim snovima…

To je pogled koji vodi je na jedno obećanje da neće biti laži. Razočaranja. Nerješivih svađa. Ružnih riječi. Ponižavanja. Vrijeđanja. Vike i galame. Udaraca. Da neće biti drugih žena uz nju. Da neće biti prioritetnijeg društva, utakmica, igrica ili izlazaka. Da neće biti „Izvoli, ti moraš…“ ili „Ne, ti ne smiješ to…“ Da neće biti svakodnevnog „Oprosti!“. Da neće biti straha na njezinom nježnom srcu. I suza na njezinom predivnom licu.
Svako jutro isti prizor. Ista predivna žena. I isti njezin daleki pogled koji vodi na jedno prekršeno obećanje da ju nikada neće povrijediti. Svako jutro prelijepa ona, tužna sjedi i čeka odgovor na pitanje „Zašto?“
Kako voljeti ženu? Kao što majka voli svoje dijete. Bezuvjetno. Strpljivo. Kontinuirano…I vječno.
Bez obećanja, dragi muškarci, koja niste spremni ispuniti.