Imam 31 godinu. To su godine u kojima bih, po nekakvim društvenim statistikama, već trebala imati brak i djecu, ili makar neku čvrstu vezu koja vodi k tome.
A ja, s 31 godinom i dalje nemam brak, niti djecu, niti čvrstu vezu.
Imam 31 godinu i skoro pa svakodnevno, pod prisilom društva, od različitih ljudi slušam jedno te isto «Stvarno mi nije jasno..Zašto je tako draga, vrijedna i pametna, i k tome jako lijepa, djevojka sama?»
Imam 31 godinu, da. Ali imam i jako veliku ljubav iza sebe i zato mi nije jednostavno odgovoriti na postavljeno pitanje. Nije jednostavno, upravo zato, jer postojali su trenuci kada ona, ta lijepa djevojka, nije bila sama.
Nekada, njih je dvoje, tako bezbrižno, sigurno i tako smjelo, urezivalo svoje inicijale..Ona u njegov, on u njezin genetski kod. I bez problema, živjeli su s tom, medicinski nemogućom, ali od Boga odobrenom, najsvetijom izmjenom. Živjeli su potpuno. Skroz potpuno. Bez ijednog nedostatka. Bez ijedne greške. Osim, te, savršeno funkcionirajuće, ljubavne.
Nekada, njih su dvoje, kao gladna braća kruh, na jednake dijelove dijelili svako «Volim te» i svako «Zauvijek».
Nekada, njih su dvoje, bili najponosniji predstavnici ljubavi. Zavidjelo im je sve što nosilo je ljepotu. Nježnost. Istinu. I dragost. Zavidjele su im najljepše i najveće ljubavne priče.
Nekada, njih dvoje, ništa nije moglo slomiti.
Da biste razumjeli zašto je tako lijepa djevojka sama, prvo što morate razumjeti jest poimanje i viđenje ljubavi žene koja voli.
Žena koja voli nema prošlosti. Ni sadašnjosti. Ni budućnosti. Nema ni domovine. Ni doma. Ona nema ni majke. Ni oca. Ni prijatelja. Žena koja voli nema jave. Ni snova. I ne, to nipošto ne znači da nje više nema. Ona je postojanija najviše što može biti. Jer ona ima njega. Koji je ljubavna greška, božanska, najispravnija ljubavna greška, zapisana u njezinom genetskom kodu. Koji je njezina obećana vječnost. Trajna.
Žena koja voli nema drugog izbora nego bezuvjetno vjerovati.
Povrijediti žensko srce znači oduzeti joj vječnost. I tako nezaštićenu vratiti ju na jučer. Danas. I sutra. Vratiti ju goloj zemlji. Golim zidovima. Roditeljima. Prijateljima. Susjedima. Poznanicima. Snovima. Javi. Vratiti
ju na početak. Što bezbolnije. Iščupati joj njegove inicijale. Vratiti ju njezinom urođenom genetskom kodu. I, što realnije, vratiti joj njega. Kao stranca. A drugog muškarca. Kao novu vječnost.
Da biste razumjeli zašto je tako lijepa djevojka sama morate razumjeti poimanje i viđenje onoga što ostaje od ljubavi u ženi koja nije imala drugog izbora nego prestati voljeti.
Kada budete razumjeli, nećete joj više postavljati to pitanje…..
