Rijeka, 3. svibnja 2025. – Danas se navršava 80 godina od događaja koji su zauvijek obilježili povijest Rijeke. U sjeni završnih operacija oslobođenja grada od nacističke okupacije, 3. svibnja 1945. započela je likvidacija članova i simpatizera riječke Autonomne stranke, koje su nove komunističke vlasti smatrale političkom prijetnjom.
Tko su bili riječki autonomisti?
Riječka Autonomna stranka, nastala iz pokreta koji je zagovarao neovisni politički status Rijeke, okupljala je pripadnike svih etničkih zajednica grada – Hrvate, Talijane, Slovence i druge. Nakon godina fašističke represije u gradu (od pripajanja Slobodne Države Rijeka Italiji 1924.), upravo su autonomaši bili prve žrtve Mussolinijeva režima.
Unatoč svemu, mnogi od njih su pred kraj rata aktivno surađivali s partizanima, pružajući pomoć u oslobađanju grada, ali su istovremeno odbijali podržati aneksiju Rijeke Jugoslaviji, nadajući se obnovi neovisne riječke države.
Početak čistke: 3. svibnja 1945.
Prema dostupnim izvorima, u danima nakon ulaska jedinica Jugoslavenske armije, započela je serija politički motiviranih ubojstava bez suđenja. Među najistaknutijim žrtvama bili su:
- Dr. Mario Blasich, glavni predstavnik Autonomista u gradu, koji je zbog invalidnosti ubijen u vlastitom domu – zadavljen jastukom, dok je njegova obitelj bila zaključana u kupaonici.
- Giuseppe Sincich, bivši član Ustavotvorne skupštine Slobodne Države Rijeka, uhapšen i pogubljen iste noći.
- Giovanni Rubini (Rubinich), ubijen 21. travnja 1945. ispred svoje kuće.
Broj žrtava i represije
Prema različitim izvorima, broj ubijenih nakon ulaska partizana u Rijeku varira – od 200 do čak 650 ljudi, dok je između 1500 i 2000 osoba bilo uhićeno kao simpatizeri autonomaškog pokreta.
U Italiji je 2004. godine za likvidacije u Rijeci optužen bivši pripadnik OZNE Oskar Piškulić, no talijanski sud je zaključio da nema nadležnost nad hrvatskim državljaninom. Piškulić je preminuo u Rijeci 2010. godine.
Vizija koja nije imala šansu
Već 1944. godine grupa pod nazivom “Liburnisti” predložila je obnovu Slobodne Države Rijeka, sastavljene od tri kantona: talijanskog (Fiume), hrvatskog (Sušak) i slovenskog (Bistrica), čime bi se osigurala multietnička i decentralizirana samouprava. Takva inicijativa nikada nije dobila podršku novih vlasti.
Sjećanje, a ne zaborav
Na groblju Kozala danas se obilježava sjećanje na žrtve koje su, iako antifašisti i suradnici partizanskog pokreta, stradali zbog svojih političkih uvjerenja. Njihova priča je desetljećima bila potisnuta, a tek posljednjih godina dobiva priznanje u javnom prostoru.
3. svibnja 1945. simbolizira dva paralelna procesa u riječkoj povijesti: oslobođenje od nacizma i početak novih političkih progona. Sjećanje na žrtvu autonomista nije u suprotnosti s antifašističkom borbom, već podsjeća da sloboda bez pravde i pluralizma ostaje nedovršena.
