Afera ‘Sortirnica’: Tko misli da u EU ne preferiraju domaće tvrtke i ne pišu javne natječaje u njihovu korist velika je naivčina!

Tehnix i gospodina Horvata pratim već niz godina i naprosto ne mogu vjerovati da je u ovoj cijeloj priči bilo bilo kakvog osobnog interesa za pojedince. Kao i u slučaju trojice MMA boraca na Platku, javnost i mediji počeli su javni linč osoba koji su osumnjičeni za “nelegalne radnje” s europskim fondovima, piše u svojoj novoj kolumni Boris Bradarić.

Postavlja se pitanje koliko novinari i pojedinci razumiju procese u industriji, a posebno procese s novim tehnologijama i na koji način se razvija domaća pamet i tehnologija. Naš problem je upravo taj što oni koji odlučuju o mojem i vašem novcu rade na taj način da društveno investiran novac vrijedi svake godine daleko manje, a javne investicije nas guraju u sve veći trgovinski deficit. Deindustrijalizacija naše zemlje u kojoj su učestovali skoro svi političari svojim krivim politikama i javnim projektima, dovela je i do deintelektualizacije Hrvatske. Postali smo naprosto glup narod, a prodaja sunca, mora te nekretnina jedini su businnes u Hrvata.

Još u vrijeme Milanovićeva vlade, imali smo okrugli stol na temelju europskih fondova na riječkom Univerzitetu. Svi mi koji se razumijemo u tu tematiku, poduzetnici i lobisti, govorili smo tim novopečenim političarima o “gospodarski najisplativijoj cijeni” za investitora ali i za hrvatsku državu. Nitko od njih ne razumije kako su recimo Nijemci dosli do visokih tehnologija i tko ih je u tome financirao i na kraju i pomogao. Hrvatska industrija je u tom trenutku bila na koljenima. Svaki javni natječaj koji se temelji na najjefinijoj cijeni i referencama, u samom početku isključuje sve hrvatske firme iz javnih natječaja. Prema tome javi natječaji ne razvijaju hrvatsku tehnologiju, hrvatsku pamet, a dugogodišnja eksplatacija takvih postrojenja veže nas za strane firme. Trgovinski deficit raste, nema domaćih radnih mjesta u industrijama visoke dodatne vrijednosti, a kao rezultat svega toge je iseljavanje mladih obitelji u strane zemlje, sve manje je novaca za škole, zdravstvo i sve ostalo. Tko ovo ne razumije, nikad se ne bi smio baviti politikom i odlučivao o našem novcu.

Dobar primjer fijaska javne investicije je Marišćina gdje se odabrala grčko-njemačka tehnologija i koja je bila financirana europskim fondovima. Investicija je bila čista kao suza, a građani PGŽ su taj fijasko morali plaćati iz svog vlastitog džepa. Znate li da vas izlazak servisnog inžinjera iz Grčke ili Njemačke košta između 700-1000 Eura dnevno na 12h bazi + svi troškovi? Znate li koliko koštaju dijelovi koje vam isporučuju Nijemci za održavanje takvog postrojenja? After sale je jedan od najprofitibalnijih dijelova poslovanja svakog tehnološkog poduzeća.

U to doba bio sam vanjski suradnik jedna domaće eko-firme iz Rijeka i tu sam isto tako došao u kontakt s Tehnixom. Daleko najbolja naša firma koja se bavi eko-tehnologijom. Ako mislite da Nijemci i bilo koji drugi ne preferiraju domaće tvrtke i pišu javne natječaja u njihovu korist onda ste velike naivčine. Znate li da su u javnom natječaju za niskopodne tramvaje Nijemci stavili kao uvjet nekoliko milijuna prijeđenih kilometara kako bi isključili Končar iz javnog natječaja? Kada su Končarovi tramvaji nakon nekoliko godina prešli tu kilometražu ona su na drugom natječaju Nijemci ponovo podigli kilometražu da bi isključili Končar i iz novog natječaja. Končar je svoje tramvaje pokušao prodati u Finskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Poljskoj, Njemačkoj, Austriji i Srbiji, no, iz različitih razloga nije došlo do sklapanja ugovora. U prethodnih 15 godina, Končar – Električna vozila isporučila su 142 tramvaja Gradu Zagrebu a Latvija je prvi uspjeh na nekom stranom tržištu. Da Grad Zagreb u tom trenuku nije pomogao Končaru u razvoju tih tramvaja, zatvorila bi se tvornica a masa ljudi bi se iselila.

Ako je tih 500.000 € išlo na daljni razvoj hrvatske tehnologije onda je tih 500.000 € Grad Rijeku spasilo od onoga što se dogodilo na Marišćini. Grad je dobio pouzdanog i jeftinog partnera koji će održavati sortirnicu godinama i koji će raznim tehnološkim upgradima optimalizirati postrojenja na njen optimum. Tehnix ima izvrsne inženjere i majstore a u Rijeci mogu biti u roku od 2 sata u slučaju bilo kojeg kvara na postrojenju. Na ovo smo upravo upozoravali Milanovićevu vladu da se javni natječaji moraju znati pisati u korist razvoja domaće industrije. Treba gledati na konačnu cijenu kroz period od 10 godina. Kada u javni natječaj stavite uvjete after sale: dostupnost, brzinu, troškove održavanja itd…onda nema šanse da vam natječaj bude nelegalan. Jeftina početna cijena ne znači da je to i “gospodarski najisplativija cijena” za građana ali i društvo u cijelini.