“Koliko vrijedi jedan ljudski dan?” pitanje je koje će najvjerojatnije rješavati Općinski sud u Rijeci u slučaju Ane Dragičević, Riječanke koja je gotovo pet godina bila zatvorena u Psihijatrijskoj bolnici Lopača. Sporno je vrijeme od Anine punoljetnosti do njezine 21. godine, a Riječanku će na sudu zastupati odvjetnik Josip Mađarić koji je specijaliziran za zdravstveno pravo i naknade štete u medicini. Budući da ovakvog slučaja poput Aninog još nije bilo u Hrvatskoj, Mađarić kaže da se radi o presedanu te da će se za procjenu visine štete konzultirati sa stranom sudskom praksom u sličnim slučajevima. Zbog toga, o konkretnim iznosima za sada još uvijek ne može govoriti.
– Ovdje se radi o naknadi nematerijalne štete radi protuzakonitog držanja u psihijatrijskoj bolnici. Prema dokumentaciji koju sam dobio nigdje nije zabilježen Anin pristanak na liječenje u Lopači. Gledajte, da vas tri godine drže u hotelu sa pet zvjezdica ne bi vam bilo ugodno, a kamoli u ovakvoj ustanovi. Prvo što ćemo pokušati je riješiti spor u mirnom postupku, odnosno nagodbom s bolnicom. No, iz mojeg iskustva mogu reći da bolnice obično ne pristaju na takve nagodbe. Ukoliko to ne bude išlo, dižemo tužbu i protiv bolnice i protiv osnivača, Grada Rijeke, i protiv Ministarstva zdravsta, budući da njih smatramo odgovornima jer su trebali vršiti nadzor nad tom ustanovom – rekao nam je Mađarić.
Anin odvjetnik kaže da još mora kompletirati dokumentaciju, a s tužbom, odnosno pokušajem mirenja krenut će do kraja ovog mjeseca.
– Osim naknade štete zbog protupravnog držanja u bolnici, pokrenut ćemo i postupak za naknadu materijalne štete, odnosno izmakle dobiti. Tom djetetu je, naime, onemogućeno školovanje. Tu se visina štete može relativno lako izračunati. Ana kaže da je željela biti frizerka, pa ako izračunamo da tri godine nije mogla raditi, možemo doći do nekakve približne cifre – kaže Josip Mađarić.
Odgovornošću roditelje, ističe Mađarić, on se neće baviti već će to prepustiti drugim instancama. Uz privatnu parnicu, slučajem Ane Dragičević bavi se i Državno odvjetništvo koje je trenutno u fazi prikupljanja dokumentacije i ispitivanja svjedoka, a na temelju tih informacija odlučivat će se o daljnjim postupcima.
Ravnatelj psihijatrijske bolnice Lopača Radmir Rakun, koji je odmah po stupanju na dužnost Ani potpisao otpusno pismo, priznaje da je zabilježena proceduralna pogreška kod prijema pacijentice, a dokumentacija o tom slučaju predana je Državnom odvjetništvu.
O privatnoj tužbi protiv bolnice za sada nema nikakve informacije, a ukoliko mu se odvjetnik Josip Mađarić obrati spreman je porazgovarati.
– Ukoliko netko želi podići tužbu ja ga sigurno u tome ne mogu spriječiti. Ako mi se gospodin obrati sigurno ću s njime razgovarati. Ali, da bih pristao na nagodbu mora mi netko reći što sam napravio krivo. Ukoliko je netko kriv, odgovornost ima svoje ime i prezime -rekao nam je Radmir Rakun.
Ani Dragičević, koja od početka tvrdi da je pravi razlog njezinog „zatočenja“ u Lopači bila njezina istospolna orijentacija, podršku pruža udruga Lori. – Ana nam se obratila prije nego je sve to krenulo u medije i mi smo tu kao potpora, kao mehanizam koji osigurava da se sve to ne zataška – kaže glasnogovornica udruge Lori Arina Balenović.
Mađarić ‘spacijalist’ za slučajeve protiv bolnica
Mađarićevo ime nedavno je odjeknulo u medijima kada je, kao odvjetnik obitelji Zagorac iz Andrijaševca, dobio parnicu na Općinskom sud u Vinkovcima protiv tamošnje Opće bolnice. Prema nepravomoćnoj presudi, ta je bolnica dužna platiti obitelji Zagorac 450 tisuća kuna odštete zbog smrti njihovog novorođenčeta. Pored već svima poznatog slučaja Maškarin, ovo će bez sumnje biti novi intrigantni sudski proces u Rijeci u kojem će se odlučivati o odšteti zbog pogreške u nekoj medicinskoj ustanovi.
Bez pristanka u bolnici provela pet godina
Riječanka Ana Dragičević period od svoje 16. do 21. godine uglavnom je provela na liječenju u psihijatrijskoj bolnici Lopača. Kako je istaknula, roditelji su je doveli na liječenje tvrdeći da je ovisnica, no u bolnici nije imala niti jednu apstinencijsku krizu. Ana tvrdi da su je roditelji poslali u bolnicu zbog homoseksualnosti i da su je, u stvari, od toga i „liječili“, a roditelji nisu htjeli komentirati njezine tvrdnje. Ako stavimo na stranu razloge hospitalizacije mlade Riječanke ili njezinu dijagnozu, ostaje činjenica da je sporan period od punoljetnosti do 21. godine u bolnici provela bez pismenog ili usmenog pristanka, što je i temelj za Mađarićevu tužbu. Naime, ako pacijent na to ne pristane, u psihijatrijsku bolnicu može ga se smjestiti samo uz sudski nalog, dakle ako je opasan za sebe i okolinu, ili ako nije sam sposoban izreči pristanak pa mu sud dodijeli skrbnika. (jutarnji.hr)
