Već i vrapci na grani znaju da je hrvatski obrazovni sustav najslabija karika u gospodarskom razvoju Hrvatske. Uspoređujući svoga sina sa mnom, ne treba biti previše inteligentan za zaključak da je on sada daleko pametniji od mene kada sam bio u njegovim godinama. Svijet se promijenio, tehnologija i znanost su strahovito napredovali i dobne granice su se pomaknule na dolje, a ne na gore. Naša djeca s ulaskom u treću industrijsku revoluciju su dijelove mozga prilagodili novim zahtjevima i trendovima. Prije je bilo nezamislivo da netko s 26 godina postane senior inženjer. Danas su to pravila više nego iznimke. Jedan veliki broj nadarene omladine je pametniji od nastavnika i profesora, i to su činjenice. Najveći kočnicari modernog edukacijskog sistema su sami prosvjetni radnici jer ih je vrijeme pregazilo i sistem je postao sam sebi svrhom.
Srednje obrazovanje traje 6 do 7 godina
Sve industrijske razvijene zemlje skraćuju osnovnu skolu, a produžuju srednje obrazovanje. U takvim zemljama osnovno obrazovanje traje 6 godina dok srednje obrazovanje traje 6 do 7 godina. Isto tako, najviše novaca se troši na srednje strukovno obrazovanje koje je temelj svega ostalog što se nadovezuje na njega. Kada govorimo o strukovnom obrazovanju onda niže tehničko obrazovanje (VMBO) počinje s 12 godina i traje do 16 godine. S jos 3-4 godine studiranje dobiva se diploma srednje strucne spreme. Onaj tko je pametniji moze upisati ubrzanije tehničko obrazovanje (HAVO) koje traje samo 5 godina. HAVO je namjenjen onim naprednijima koji struku mogu savladati dvije godine ranije. I ne-strukovne škole rade na istom principu.
Moderna oprema i vrhunsko educirano osoblje nosioci razvoja
Hrvatska najviše novaca troši na osnovno obrazovanje, a nivo opremljenosti srednjih škola i nivo obučenosti nastavnika, čast iznimkama, je zabrinjavajući. Prema tome, ako već u samom početku oni koji temeljito pokušavaju restrukturirati hrvatski obrazovni sistem produžuju osnovno obrazovanje na uštrb srednjeg, s pravom se postavlja pitanje da li oni koji ga pišu znaju sto se događa u stvarnom životu? Također, s pravom moramo postaviti pitanje, kako je moguće da ga pišu oni koji su dio tog zastarjelog i neefikasnog sistema. Da sam ja ministar obrazovanja, prvo bih procitao gospodarsku strategiju RH, onda bih skenirao nivo znanja učenika i studenata naših direktnih konkurenata pa bi tek onda išao pisati plan. I to sa stručnjacima koji se razumiju u te discipline. Presiromasni smo da bi se ponovo bavili amaterizmom. (RiPrivredniBarometar: Boris Bradaric)
