Najavljeni antifašistički skup u nedjelju na Jadranskom trgu u Rijeci trebao bi biti odgovor na sve ono što nam se posljednjih mjeseci događa po gradu i državi: fašistički grafiti po školama, vandalizam, govor mržnje koji je postao normaliziran i osjećaj da se ekstremizam više ni ne skriva. Samim time, prosvjed ima smisla i nitko razuman neće reći da mu ne treba dati podršku. To potvrđuju i ljudi koji su mu stali iza leđa — Alen Vitasović, Igor Bezinović i drugi — i to je dobro.
Ali upravo zato što je tema ozbiljna, važno je jasno reći ono što mnogi misle, a malo tko izgovara: postoji realna opasnost da se prosvjed, umjesto zajedničkog otpora fašizmu, pretvori u ideološki skup.
Dio poziva ide točno u tom smjeru. Antifašizam se prikazuje kao isključivo „lijeva“ vrijednost, kao da je riječ o stranačkoj zastavi, a ne o osnovi modernog hrvatskog Ustava i Europi zajedničke civilizacijske crte. Kad jednom staviš etiketu „ovo je naše, a nije vaše“, onda si fašizmu upravo napravio uslugu — jer mu daješ prostor da se prikazuje kao „druga strana“, a ne kao neprijatelj cijelog društva.
Još je veći problem to što se u pozivu sve više provlači ideja „demilitarizacije“ kao rješenja za mir. U teoriji zvuči uzvišeno, ali u stvarnom svijetu — i to baš u ovom svijetu u kojem trenutno živimo — poprilično je naivno, da ne kažemo opasno.
Antifašizam nije ni lijevi ni desni
Europa danas na svojim istočnim granicama ima do zuba naoružanu Rusiju, državu u kojoj je na vlasti ekipa sa svim elementima fašizma: kult vođe, imperijalni projekti, politički progoni, gušenje slobode medija, rat protiv susjedne države. Očekivati da će mir nastupiti tako da se demokratske zemlje razoružaju pred tim režimom jednako je mudro kao i ostaviti ključeve stana onome tko te već tri puta provalio.
Drugim riječima — pozivati na antifašizam dok istovremeno zagovaraš slabljenje obrane Europe jest kontradikcija koja ne završava dobro. Slaba, demilitarizirana Europa bila bi poklon kakav Kremlj ne bi mogao poželjeti ni za Novu godinu.
Zato je važno da se nedjeljni skup ne pretvori u još jedan pokušaj ideološkog prisvajanja antifašizma. Antifašizam nije ni lijevi ni desni. On je minimum zdravog razuma, zaštitna mreža društva. Ako ga počnemo sužavati samo na „naše“, izgubit ćemo upravo ono najvažnije — široki konsenzus da fašizmu nema mjesta nigdje.
Ako skup bude to — zajednički otpor ekstremizmu — onda je dobrodošao i potreban.
Ako postane politička parada — promašit će suštinu problema.
