Austrijski tim istraživača glazbe: Pjesme su sve slabije kvalitete

Proučavajući 12 tisuća pjesama objavljenih između 1980. i 2020., tim austrijskih istraživača istaknuo je kako je glazba sve manje složena na leksičkoj i strukturalnoj razini, dok je ljutitih riječi i samoreferenciranih tekstova sve više

U naše vrijeme glazba je bila bolja. Koliko puta ste ovo pomislili ili čuli da vam to govore stariji rođaci i prijatelji? Istina je da su ukusi ti koji ostaju usidreni u prošlosti, a ne glazba koja  vremenom postaje sve gora ili bolja. Ali doista bi moglo postojati malo zrnce istine u boomerskom gunđanju starijih generacija. Ako ne i ružnija, čini se da je pop glazba u posljednjih 40 godina postala jednostavnija i repetitivna, osobito kad se pogledaju tekstovi pjesama. Ili je barem to zaključak do kojeg je došao tim austrijskih istraživača glazbe u nedavnoj studiji objavljenoj u časopisu Scientific Reports.

Studija ispitala osobine pjesama

Studija je ispitala više od 12 tisuća pjesama na engleskom jeziku objavljenih između 1980. i 2020., koje se mogu pripisati pet glazbenih žanrova: rap, country, pop, rock i r&b. Istraživači su analizirali različite karakteristike teksta i glazbe svake pjesme, kao što su repetitivnost, lirska složenost, emocionalnost. Zatim su povezali rezultate s godinom izdanja pjesama, kako bi potvrdili kako se glazbena panorama takozvane “pop glazbe” razvijala u posljednjih 40 godina.

Pjesme sve slabije kvalitete

Rezultati su otkrili tendenciju pojednostavljivanja i sve više ponavljanja tekstova. Odnosno, korištenja manjeg izbora riječi, a češće ponavljanja stihova i refrena bez varijacija. Osobito je ova niža leksička i strukturna složenost naglašena u rock pjesmama i rap komadima posljednjih desetljeća. U slučaju rapa, čini se da su tekstovi postali sve emocionalniji u posljednjih 40 godina, dok oni r&b, pop i country pjesama pokazuju tendenciju prema negativnosti. Nadalje, za sve analizirane žanrove postoji tendencija prema sve više gnjevnim i autobiografskim (ili možda samoreferentnim) tekstovima, što pokazuje sve češća upotreba pojmova kao što su “ja” i “moje”.

Glazba se konzumira na drugačiji način

Analiza stoga nudi sliku glazbene panorame koja nastoji sve više biti jednoobrazno sastavljena od zaraznih i lako pamtljivih melodija, koje od slušatelja ne zahtijevaju osobito leksičko razumijevanje ili pažnju. Nije jasno što je uzrokovalo te stilske promjene, ali istraživači pretpostavljaju da bi to moglo ovisiti, barem djelomično, o promjenama u načinu na koji se glazba konzumira. A posebno o činjenici da se sve više sluša kao pozadina: kao soundtrack koji vam pravi  društvo dok radite nešto drugo, a ne kao oblik umjetnosti ili zabave kojoj posvećujete svoju pažnju.