Boško Balaban, šalala…

‘Eto njega nama skoro i u Rijeci’ prognozirali su za Boška Balabana još tamo prošle godine kada se vratio u ‘Dinamo’ stariji i iskusniji pratitelji nogometa, koji su već naučili kako to kod nas ide. I dok je u to tada malo tko vjerovao s obzirom da je prošle godine dotični bio bombastično pojačanje nuklearnog kluba i samim time miljama udaljen od rodne mu provincije stvari se eto polako slažu i taj scenarij više nije nezamisliv. Balaban u Dinamu ima sve samo ne status zvijezde i miljenika i njegove maksimirske epizode sudeći po odnosu s trenerom, omiljenim mu navijačima i prije svega gazdom Mamićem čini se napokon dolaze kraju. Pravog li trenutka za vratiti se u rodni mu kraj i ‘najdraži’ mu klub. Možda nije dovoljno dobar za Dinamo, možda nije ‘mlad i perspektivan’, možda nogomet više ne shvaća previše ozbiljno, ali je i dalje dovoljno dobar za Rijeku. No je li to zbilja tako?

Logično je i ispravno da klubovi ne razmišljaju i ne vode svoje poslovanje na način kako razmišlja prosječni emotivni navijač, koji u ovom slučaju naravno omraženog prebjega Balabana, koji je u srcima i mislima istih posebno ostao zapažen po vatrenim slavljima pogodaka protiv Rijeke. No iako se klubovi prije svega vode racionalno, a ne srcem u ovom slučaju i racionalno i emotivno dolaze na isto, a to je da Bošku Balabanu ne smije biti mjesta na Kantridi. I to iz slijedećih razloga:
Kao prvo ovaj 30-godišnji napadač, koji za riječke pojmove jest kvalitetan, upitno bi bio i isplativo pojačanje.
Balaban, ako bi na Kantridu došao, došao bi samo da tu završi karijeru. I da pritom zgrne što još više novaca može. A to sigurno s obzirom na njegovu reputaciju ne bi bilo nešto zanemarivo. S obzirom da se na neku daljnju prodaju i odštetu ne može računati njegova plaća bila bi čisti trošak.

Nadalje s obzirom da trener Ivančić inzistira na sustavu s jednom klasičnom špicom to znači da bi na toj poziciji dobili četvrtu mogućnost, koja bi s obzirom na koliko je plaćena bila i ona prva i glavna. To bi u najmanju ruku učinilo upitnim dovođenje Ahmada Sharbinija, koji bi mizernu minutažu još dodatno dijelio sa Škorom. Afirmiranje mladog Stepčića, kojeg je Đalović iznimno hvalio, da ni ne spominjemo. Bolje da mu se odmah daju slobodni papiri.
No sve to moglo bi se opravdati kada bi Balaban bio taj igrač prevage, ta špica koja sama rješava utakmicu, kako su to svojedobno radili Erceg i Vugrinec i kada bi za takvim skupim kratkoročnim rješenjima bilo potrebe. Ali on to nije. On je nadprosječno(ali Ercegu ni do koljena) kvalitetan, skup, stariji napadač koji se neće dugo zadržati i koji klubu kao Rijeka u sezoni bez trenutnih realnih rezultatskih ambicija nije potreban.

Ima i još jedan itekako bitan racionalan razlog zašto Balabanu treba zatvoriti vrata Kantride. Zato što dok god puštamo da se svi igrači, koji su iz Rijeke otišli put Maksimira u tu istu Rijeku vrate kada im je rok trajanja na isteku, iako su se, i to ne samo u očima navijača, dok su bili u Dinamu ponašali iznimno nekorektno rušimo ugled i dostojanstvo vlastitog kluba. A suprotno nekim slabovidnijm razmišljanjima to dvoje su itekako kapital kluba. Jer su upravo ugledni klubovi ti, koji privlače ugledne i kvalitetne igrače i jer si jedino oni mogu osgurati da svaki mladić ponikao u njihovoj omladinskoj školi na taj klub gledao kao nešto ozbiljno, a ne kao na stepenicu za veliki i nuklearni Dinamo.

Da zaključim, ako nam se u klub budu vraćali razni Balabani nećemo se imati nikakva prava čuditi kada nam se Sharbini, Pamići, Tadejević i tko zna tko sve ne, svim silama budu trudili da pređu u Dinamo. I kada naravno tamo završe. A kada nam se na kraju svoje karijere, nakon što ih ni taj isti klub ne bude htio vrate nazad u Rijeku, da eto poberu još malo love i odgoje još jednu generaciju, kojima je Rijeka stepenica za Zagreb. (Vladimir Nikolić)