Home Kolumne Bradarić: ‘I have a dream’

Bradarić: ‘I have a dream’

1439
0
Piše: Boris Bradarić
Piše: Boris Bradarić
Piše: Boris Bradarić

Dana 28.8.1963.godine Martin Luther King Jr. održao je javni govor tražeći prestanak društvenih podjela između bijele i crne Amerike. Njegov govor nije preko noći izbrisao podijele u društvu ali je to bio odlučujući korak u stvaranju American Civil Rights Movement. Taj intelektualni pokret za ljudska prava je u godinama koje su nadolazile, polagano počeo mjenjati SAD brišući postepeno podjele iz svih sfera američkog društva. Martin Luther King Jr. je svoj američki dream platio vlastitom glavom ali promjene koje je on započeo nisu se više mogle zaustaviti. Sve više ljudi koji su bili sastavni dio američkih podjela polako ali sigurno počeli su se distancirati od takve politike. Američke savezne države koje su najdalje otišle u premoštavanju društvenih podjela daleko su se brže razvijale. Ako želite oslobodite kreativne snage u društvu prvo morate skinuti okove pojedincima.
Hrvatsko društvo, kao i američko u ono vrijeme, je strašno podijeljeno. Isto tako, sudbinu svog šireg društvenog okruženja dijele i mediji. U njima još uvijek nisu oslobođene sve kreativne snage da mogu raditi samostalno i slobodno. U medijima prevladava okruženje koje diktiraju politički opterećeni i frustrirani novinari. Hrvatska je demokratski osviješćena onoliko koliko su demokratski osviješćeni njezini novinari i mediji.
Možda nije loše kronološki krenuti od samog početka kako bi uvidjeli zašto je Hrvatska toliko ideološki podijeljena i zašto se u Hrvatskoj ne mogu osloboditi kreativne snage u medijima. S 59 saborskih mandata Domoljubna koalicija je postala relativni pobjednik izbora. Relativni pobjednik izbora svugdje u normalnom svijetu ima prednost u postizbornom pregovorima i ako uspiju složiti postizborni ugovor imaju pravo predložiti mandatara predsjednici RH. Hrvatska raste (SDP-ova koalicija) s 56 saborskih zastupnika je gubitnik ovih izbora. IDS-ova 3 saborska zastupnika se ne priznaju jer je ova politička grupacija izašla samostalno na izbore i kao takva ne može biti dio koalicije Hrvatska raste. Hipotetički, recimo da je IDS bio dio koalicije Hrvatska raste i da se broj sveo na 59:59 – i u ovom slučaju relativni pobjednik je Domoljubna koalicija jer Hrvatska raste ima manje zastupnika nego što je imala na prošlim izborima pa se smatra apsolutnim izbornim gubitnikom. To su demokratska pravila kojih se ili treba držati ili su zagarantirana zakonima o strankama ili parlamentarnim izborima. Postoje slučajevi kada se taj prvi stupanj postizbornog pregovaranja može preskočiti. U tom slučaju stranke moraju jasno predsjedniku ili monarhu dati pismenu izjavu da ne žele nikakvu suradnju s relativnim pobjednikom izbora. To se desilo u Belgiji kada je izbore dobio Flamanski Blok i kada su sve ostale stranke stvorile sanitarni koridor oko relativnog pobjednika izbora. Da li je moguće su ove opće poznate činjenice o demokratskim procesima i standardima toliko nerazumljive našim novinare da su za njh špansko selo?
Onog dana kada je Milanović krenuo u nasilno prikupljanje potpisa kao apsolutni gubitnik izbora i rušenje MOSTA preko Drage Prgometa, nitko iz medija u tome nije vidio ništa spornog. Da su birači koji su glasovali za Most željeli Milovanovića ili Karamarka za premijera onda bi oni dali glas tim koalicijama, a ne MOST-u. Da je Milanović uspio razbiti MOST i skupiti dovoljan broj saborskih zastupnika on bi za naše medije i novinare bio sposoban političar. Vjerovatno nitko od novinara ne bi postavio logičan zaključak da je gospodin Milanović s tim činom lažirao izbore. Većina onih koji su dali glas MOST-u bili bi apsolutno prevareni od strane MOST-ovih zastupnika koje je Milanović nasilno kupio. Koliko kao novinar moraš biti demokratski nepismen da ovo ne možes shvatiti? Ovdje govorimo o minimum minimuma demokratskih standarda oko kojih se društvo mora složiti.
Ako nisi demokratski pismen kao novinar onda si ideološki zadojen. I u jednom i u drugom slučaju radiš ogromnu štetu vlastitom društvu. Ako u Njemačkoj pitate novinara, koji rade za medije koji su bliski desnici ili ljevici, on će vam točno znati reći tko može, a tko ne može otpočeti postizborne pregovore. To je onaj minimum minimuma koji svaki pošteni i demokratski odgovoran novinar mora braniti inače će društvo zadesiti ideološke podjele.
Nakon toga, izvan svih demokratskih standarda i normi, MOST otvara razgovore s koalicijom Hrvatska raste. Recimo da je MOST-ov primarni cilj od početka bila tripartitna vlada (HDZ-SDP-MOST), u cilju lakšeg provođenje strukturnih reformi. Nakon nasilnog pokušaja rušenja MOST-a ja osobno bi apsolutnom gubitniku izbora, SDP-u, zalupio vrata pred nosom. I to bi bio kraj razgovora. Na moje osobno iznenađenje, MOST, zbog višh ciljeva, nakon incidenta s Prgometom nastavlja razgovore s onima koji su ih htjeli uništiti? Ja znam da ulazimo u krščansku godinu milosrđa ali u politici ne postoji milosrđe. Milosrđe (I have a dream) postoji jedino ako se radi o višim ciljevima koji su jako bitni za društvo. Da li Božo Petrov i MOST vide nešto što mi obični smrtnici ne vidimo? Treba napomenuti da je legitimno pravo MOST-a da postavlja određene uvjete, pa ako su ti uvjeti bili da neće koalirati niti s jednom strankom pojedinačno (ovjera kod javnog bilježnika), onda su i HDZ-ova i SDP-ova koalicija već unaprijed znale šta ih čeka ako pokucaju na vrata. Da obje koalicije ulaze s figom u džepu, kada je u pitanju tripatitna koalicija, bilo je jasno onog trenutka kada je MOST bio titlovan kao most za povratak zločinačke organizacije. Jedna i druga koalicija su znale da će ,prije ili poslije, netko od njih će morati odustati, a da će pobijediti onaj s dužim dahom.
Da je MOST u tom trenutku završio priču s SDP-om, i pozvao se na demokratsku praksu relativnog pobjednika, elegantno bi se izvukao iz problema u koji se sam naivno uvukao. Vrativši SDP u tripartitne pregovore “razbjesnilo” je HDZ i stvar se dodatno zakuhala. Karamarko i Milanović su ispod stola dogovarali nove izbore, ali, kao i obično, čekali su i moment da nasanjkaju jedan drugoga. Stari politički lisac Milanović pustio je Karamarka u minsko polje iz kojeg se tog dana nije mogao dan izvući. Milanović je sve potpisao i predložio Božu Petrova za premijera. To je ona doktrina pregovora koju je koristio i Prgomet. Božu za premijera. Da se razumijemo, MOST s 15 i 19 zastupnika ne može predlagati niti uvjetovati svog premijera. Da je MOST pristao na tu prozirnu igru SDP – Prgomet na kraju bi im se urušila kompletna vjerodostojnost, a HDZ kao relativni pobjednik izbora (što je bila volja većine birača) otišao u opoziciju zbog foteljaštva MOST-a i SDP-a. Čak neke nespretne izjave MOST-ovih zastupnika oko broja ministarstava koja bi im trebala pripasti, dokazuju da su u određenom trenutku MOST-ovci izašli iz okvira demokratskih standarda i normi.
Božo Petrov i MOST morali su izaći iz ove političke sapunice da bi spasili vlastitu vjerodostojnost. Vlada bez HDZ-a koji je relativni pobjednik ovih izbora bila bi protiv onoga za što su se izjasnili birači. To bi bila krađa izbora. Vlada HDZ-SDP, HDZ-SDP-MOST ili HDZ-MOST imala bi svoj izborni legimitet ali SDP-MOST ne. Onaj tko to ne razumije nije mu mjesto u politici ali niti u novinarstvu.
Zbog Milanovićeve nasapunane daske probijeni su rokovi koji su zadani od strane Predsjednice RH. HDZ i MOST su skupili potpise a da nije potpisan koalicijski sporazum. To se nije smjelo dogoditi. Vjerodostojnost potpisa i vjerodostojnost novog mandatara počiva na obavezujućem koalicijskom sporazumu koji je trebao biti popisan između Domoljubne koalicije i MOST-a. Koalicijski sporazum je dokument po kojem rade Premijer i Vlada I to je jedini dokaz da je postizborno pregovaranje prošlo u skladu s visokim demokratskim normana i standardima. Inače i ovdje možemo pričati o foteljaštvu i uhljebljivanju.
Prema tome, Božo Petrov i MOST svojim biračima duguju koalicijski sporazum da se jasno vidi što će se to raditi u sljedeće 4 godine, i koji programi iz mostovom izbornog program će biti realizirani u cijelosti ili djelomično. O izbornoj prevari MOST-a tek možemo govoriti ako dobijemo Vladu RH bez koalicijskog sporazuma. Onda ćemo morati čekati nekog drugog Mesiju s “I have a dream”.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here