Home Kolumne Ćirilica, nasiljem na nasilje

Ćirilica, nasiljem na nasilje

1898
2

“Dajemo Vladi rok od 14 dana da ukloni i posljednju ćiriličnu ploču sa zgrade policije inače će branitelji iz cijele zemlje doći i skinuti ju, bez obzira koliko policajaca ju bude čuvalo.” Zaključak je to Koordinacije braniteljskih udruga koje su ostavile slabašnu mogućnost za sporazum pozivom predsjedniku Ivi Josipoviću da bude posrednik.

Vukovar je Grad heroj. Nijedno mjesto u cijeloj Hrvatskoj nije toliko sustavno i temeljito razoreno u Domovinskom ratu. Žrtve u ljudskim životima su nebrojene, zarobljenici su odvođeni u koncentracijske logore u Srbiju, a za mnogim nestalima se još uvijek traga. Sve to su bili razlozi zašto su vukovarski Hrvati još pred godinu dana zatražili da se Vukovar proglasi mjestom posebnog pijeteta uz zahtjev da se uvede moratorij na uvođenje ćiriličnih natpisa na 20 godina dok ratne rane ne zacijele.

Hrvatskoj je Vladi sve to bilo poznato. Baš kao i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u kojem se kaže da je za uvođenje ćirilice potrebna suglasnost Srba, ali i Hrvata. Premijer Zoran Milanović to nije ispoštovao. Ćirilične table uvedene su u Vukovar nasilno, preko noći, a i protuustavno!

Da je tome tako govori članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina kojeg vrijedi citirati u cijelosti. “Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primijenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima”. Razvidno je da u ovom slučaju Vlada nije poštivala mišljenje hrvatskog naroda, kao da o tom pitanju nije bilo dijaloga između Srba i Hrvata.

Ćirilica je, dakle, u Vukovar uvedena na nasilan način. Ali je isto tako za osudu na nasilje vlasti odgovarati drugim oblicima nasilja kao što su razbijanje i skidanje već postavljenih tabli, a pogotovo prijetnjama. Ionako krhki međunacionalni odnosi su Vukovaru ozbiljno ugroženi, a daljnje raspirivanje strasti i eventualno prevladavanje iracionalnosti nad razumom moglo bi stvoriti još kaotičniju situaciju u cijeloj zemlji, jer su branitelji najavili prosvjed i u Zagrebu. Na potezu je Vlada, koja je sve i “zakuhala”, da ponudi ne isključivo, već kompromisno rješenje. A premijer Zoran Milanović bi mogao naći vremena i posjetiti Vukovar.(Giancarlo KRAVAR)

2 COMMENTS

  1. Ja stvarno neznam da u Hrvatskoj mogu neki ljudi ćirilicu smatrati neprijateljem Hrvata, pa Hrvatski jezik bilježi se ćirilicom od XII. stoljeća. Njome su pisani tekstovi u mnogim hrvatskim krajevima, posebice u Bosni, u Poljicama (zaleđe Splita) i u Dubrovniku. Ćirilica se počinje oblikovati u XII.. i XIII. stoljeću na kamenim spomenicima, ali i na drugim materijalima, za liturgijske i druge potrebe bosanskih krstjana te za potrebe bosanske i hrvatske diplomatike. Od XV. do XVIII. stoljeća to se pismo jako proširilo, a bosanski su ga franjevci upotrebljavali i u rukopisima i u tiskanim djelima. Ćirilicom su se u privatne i službene svrhe služili članovi poznatih hrvatskih obitelji: Frankapani, Zrinski, Keglevići, naravno, uz glagoljicu i latinicu. Najvažnija su ćirilična djela Povaljska listina, Povaljski prag, Poljički statut, a ćirilicom su tiskana mnoga djela bosanskih franjevaca. I hrvatski su popovi glagoljaši znali čitati i pisati tim pismom.
    Pa što je tu uopće sporno oko ćirilice za neke ljude u Vukovaru. Da li bi to značilo da su eventulno četnici iz Srbije došli sa pisanim transparentima na latinici da bi i nju odbacili kao službeno pismo. Znam gotovo za sve što se u Vukovaru događalo za vrijeme domovinskog rata, znam što su stanovnici našeg Grada Heroja proživjeli ali im za ovo sigurno nije potrebno gubiti energiju. Obnovaljati Grad, stvoriti nova radna mjesta, zaposliti građane, podići standard građana za to treba upotrebiti ovu energija. Sve ostalo je gubitak vremena i ne vodi ničemu.

  2. Ne čini mi se da je dvjestotinjak (ili manje) glasnih i primitivnih prosvjednika odraz “mišljenja hrvatskog naroda”.
    U gradu u kome se djeca segregiraju a zakon ne provodi, situacija neodoljivo podsjeća na nacionalsocijalizam, mislim onaj od prije gotovo stotinjak godina, u Njemačkoj..Ispada da su ipak “partizani” bili tolerantniji po pitanju multikulturalsnosti

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here