Da te mogu pizdom zvati…

“Koji je konj onaj Milanović i njegovi ministri magarci. Umjesto da Sabor raspravlja o problemima ove države i nalazi rješenja za njih, oni šalju imbecilne zakone na raspravu i donošenje.” – Rečenica ovog tipa najbolje opisuje ono što i kako radi trenutna hrvatska vlada.
Ali rečenica ovog tipa mogla bi autora u bliskoj budućnosti stajati i 15000 kn. A možda i više, ako se kazne za vrijeđanje političara budu kumulativno zbrajale. Ili 15 tisućica ili 2 mjeseca zatvora. 15000 kuna basnoslovna je suma, koju mnogi građani nisu vidjeli na jednom mjestu, a mnogi nikada ni neće. Zatvori su pretrpani, ali za one koji požele pustiti jeziku da mlati naći će se mjesta.

Jer, tko je vidio vrijeđati te veleuvažene face. Te čobane koji u normalnom svijetu ne bi dobili 2 nacrtane ovce na čuvanje, jer bi jednu sigurno izgubili.
Ako u gornjoj rečenici i ima nešto uvredljivo, onda je to uvredljivo za konje i magarce, jer te predivne životinje nikome nisu zlo nanijele, nikoga opljačkale. Naprotiv, korisne su na mnoge načine.

Ako vam se slučajno, ili namjerno, dogodi da uvrijedite tankoćutne osjećaje nekog gradonačelnika iz džepa bi vam mogli izbiti i do 5000 kn ili vas poslati mjesec dana iza rešetaka. Da groteska bude potpuna, udruga gradova žali se na diskriminaciju. Dame i gospoda okupljeni u toj udruzi smatraju da su oni jednako veliki konji i magarci i da kazne moraju biti jednake onima za premijera. Diskriminacija, vrište oni!

Kažnjavat će se i vrijeđanje građana, ali to je samo smokvin list za gore navedeno.
Politička korektnost uvodit će se silom. Kultura nametati zakonom.

Skoro pa je nevjerojatno da se o ovakvim zakonima uopće raspravlja u trenucima kada sve ide u Honduras. Kada se urušava i privid normalnog života. Pa ipak, ova kukurikava vlada odlučila je biti veći katolik od pape. Odlučila je donositi zakone koji nemaju puno veze sa zdravim razumom.
U svom oštrom obračunu s mafijom uspjeli su razbiti lanac nelegalnih dadilja, uspjeli su utjerati strah u kosti beračima gljiva, uspjeli su uhapsiti konobara koji je natočio piće maloljetnicima.
A sada će krenuti u obračun s posvemašnjom nekulturom i političkom nekorektnošću. Neće vam više kurac i pička biti u rječniku, ne zvali se oni ljevičari!

Psovka je poneki put suvišna, poneki put i vulgarno zvuči. Ali, isto tako, poneki put je puno bolji način izbacivanja negativnih emocija nego šaka u glavu ili nešto još gore. S obzirom na frustracije koje su nam priskrbili, političari mogu i trebaju biti sretni da je sve što dolazi u njihovom pravcu samo psovka.
Bilo bi dobro da razmisle što bi se moglo dogoditi ako zatvore taj sigurnosni ventil. Što bi se moglo dogoditi ako nakupljeni bijes ne bude mogao izlaziti u govornom ili pisanom obliku.

Nitko ih nije birao da bi glumili ćudorednu policiju. Nitko ih nije birao da zabranjuju branje gljiva. Nitko ih nije birao da pokušavaju na svaki način izbiti kunu iz džepova svojih građana. Birani su da bi stvorili normalne uvjete življenja. Barem formalno.
U stvarnosti su ti izbori i tako samo fikcija, a navedeni političari služe interesu svojih gazda iz EU i NATO-a.

Možda oni misle da su poslani s neba da zatru psovku koja postoji otkad postoji i jezik. A možda se radi o nekom dogovoru s mantijašima. Pa su onda prepisali propise katoličke malonogometne lige. Svaka psovka, 5 kuna u kutiju.

Gospodo draga, izrečena psovka je najljepša pjesma kada se usporedi s vašim izjavama koje vrijeđaju osnovnu inteligenciju građana. Kada se usporede s onim što radite u zadnjih 20-ak godina, psovke zvuče kao proljetni cvrkut ptica na granama.
Uvreda je kako ste opljačkali državu. Uvreda i kazneno djelo. Uvreda je koliko ste ljudi sveli na donju granicu siromaštva. Uvreda je sve što izgovore Čačić, Milanović, Karamarko.
Sve su to uvrede za koje ne da niste platili, već ste za njih bogato nagrađeni.

Razmislite, gospodo, jeste li vi ljudi koji imaju pravo zabraniti ljudima da kažu što misle o vama. Razmislite jeste li uopće ljudi.

Možete vi misliti da možete raditi što god poželite i kako god vam se digne, ali moglo bi se dogoditi da stvar pukne tamo gdje se najmanje nadate. Pa da vas umjesto psovke snađu neke puno materijalnije “uvrede”…ili povrede.
Provodite većinu vremena međusobno se izdrkavajući, glumeći protivnike, a u stvari ste svi zajedno jedna velika nakupina beskorisnih živih organizama koji se hrane pijući krv milijunima ljudi. Paraziti obični, ma koliko se naš premijer upinjao u tvrdnjama da se on ne osjeća parazitom.

Dobar dio ljudi u ovoj državi se više ne osjećaju ljudima, iako to jesu. Ne osjećaju se ljudima samo i samo vašom zaslugom.

Budite sretni što živite u državi u kojoj narod ili ima strahovito veliko strpljenje ili je sklon mazohizmu do razine sadizma.
Budite sretni kada vas netko pošalje u pičku materinu. Budite sretni i još vi njemu dajte koju kunu. Jer ta pička materina mogla je biti batina kojom će vam polomiti kosti. I nitko ne bi mogao reći da nije postojao razlog.

Onoga tko više nema što izgubiti politička korektnost ni najmanje ne zanima, a kultura mu je počesto dostupna samo sa stranica novina kojima se pokriva u parku. Ako takva još uvijek postoji u novinama pored vaših imbecilnih slika i izjava i pored guzica i sisa svih mogućih “selebritija”.
U poziciju da više nema što izgubiti doveli ste ga upravo vi, svojom politikom. Vi koji ste se u 20-ak godina toliko potkožili baveći se politikom, da vam više nije bitno jeste li ministri u trenutku kada na poljoprivrednom zemljištu gradite apartmane za prodaju. Ni ne skrivate više svoju bahatost i bezobrazluk.

Budite sretni, rekoh, dok narod pjeva “da te mogu pizdom zvati…”.
Budite sretni i ne izazivajte sreću, jer i ona ima svoje granice.

A kada pređete te granice, sreća vas neće poslati u kurac. Raspalit će vas po glavi svom snagom. (Komentar Dana – Petar Ciganović)