Kolumne

Denis Kuljiš: Vlaji protiv ostatka čovječanstva

Denis Kuljiš: Vlaji protiv ostatka čovječanstva

Piše: Denis Kuljiš/Žurnalist

Tko su, zapravo, hrvatski nogometaši, Dalićevih 11, ili 23, računajući i klupu, koji su trijumfirali na Svjetskom prvenstvu u Moskvi? Kakav im je genski pool, kakva je ”kulturna denominacija”? Peta su prosječno najviše reprezentacije na prvenstvu (Srbi su bili najviši). No, koji segment hrvatskog društva oni predstavljaju? U čemu je stvar, što je tajna formula njihova uspjeha? Kao da su monopolizirali europski i svjetski nogomet, a Srbi košarku, Kosovarke američku pop-glazbu (Rita Ora, Bebe Rexha, Dua Lipa…) dok se o podvizima Crnogoraca koji nastupaju pod umjetničkim imenom ”Pink Panther” snimaju filmovi. Na čemu se, dakle, zasniva ta balkanska supremecija, a na čemu hrvatska nogometna supkultura? Koji su najčešći i podudarni elementi u biografijama tih ludo uspješnih šampiona nogometa?

Danijel Subašić (34) rodio se u Zadru, kamo su njegovi roditelji, otac Jovo, pekar, i majka Boja stigli iz Raštevića u Ravnim Kotarima, sela desetak kilometara udaljenog od Benkovca i tridesetak od Zadra, odnosno, današnjom toponimikom – između Čermakove pumpe na Dalmatini i zadarskog aerdoroma. Danijel jer kao klinac od šest godina počeo dolazi u gradski nogometni klub zadnje predratne godine. Najstariji hrvatsko reprezentativac (34) danas igra u ”Monacu”, francuskom prvoligašu, dok su se roditelji preselili k nepokretnoj devedesetogodišnjoj baki, doma na selo, i žive od penzije, s nekoliko kokoši i ovaca. Vuk im je zaklao janje, što bi im teško palo da ne pomaže Danijel, koji je obnovio kuću – druga dva, starija brata koji rade u Hrvatskoj, ne bi se mogli tako isprsiti. S djevojkom je Danijel u vezi – šesasnest godina. Potpuno je jasan lik što se tiče porijekla i korijena – čisti Vlaj, skroman, uporan, radin i odgovoran. Fizički – prava zvijer, visok 192 centimetra, s refleksima poput onog vuka koji je njegovu ocu pojeo janje.

Dejan Lovren (29) izbjegao je s roditeljima u Njemačku iz Zenice kad je imao tri godine. Ondje je odrastao i naučio prvo njemački, a kad su se njegovi roditelji, Hrvati bez stalnih papira, morali vratiti u zemlju, stigao je u Karlovac, natucao našili, ali, srećom, odmah pokazao da ima dara za nogomet te počeo igrati s deset godina. Iz lokalnih klubova prešao je u ”Dinamo” gdje počinje svaka ozbiljna hrvatska nogometna priča, da bi već sa 24 zaigrao u britanskoj Premier-ligi. Visok je 188 centimetara, crn i čvrst, jak kao bik, a ima nešto one njemačke samokontrole.

Domagoj Vida (29) je potpuno suprotan likom i karakterom – žovijalan dečko, iz Miholjca u Podravini na pola puta između Osijeka i Virovitice, zafrkant, agresivan, na terenu i izvan njega. Slavonac bekrija, duša kafane. Spleen Miholjca najbolje demonstrira lokalni reper Kandžija, popularan na cijelom Balkanu. U ukrajinskom Kijevu gdje je Domagoj igrao, našao je sebi ekipu u lokalnoj srpskoj birtiji ”Beograd”, koje je pozdravio tvitom (Slava Ukrajini – Beograd gori) što je zamalo izazvao nedogledne međunarodne konflikte, te diglo na noge FIFA-u. Domagojev otac bio je popularan nogometaš lokalnog ”Belišća” i ”Osijeka”, a oženio se Kraljicom Hrvatske (to natjecanje koje ne treba miješati s Trampovom Miss Universe, a ni s Kraljicom Hrvata koja se pojavljuje u Međugorju). I Domagoj je počeo igrati u Osijeku, pa se oženio za Kraljicu Hrvatske i zatim preko Lyona i Kijeva logično dospio u carigradski ”Bešiktaš”.

Šime Vrsaljko (26) je mlad, seriozni dečko iz Zadra, koji je preko ”Dinama”, gdje je ugovor dobio u 14. godini, stigao do madridskog ”Atletica”, oženio se za curu iz srednje škole, a osim nogometom, zanima se tetovažom i prakticira vjeru, pa je cijela leđa oslikao velikom freskom ”Posljednje večere”.

Ivan Strinić (29) je porijeklom iz sela Kučine pored Mravinaca, a to je najbliže što su se Vlaji približili moru – skoro do Stobreča koji je, udaljen nekoliko kilometara, već na Mediteranu. Otac Petar mu je radio u ”Dalmacijavinu”, a Ivan se oženio za Ivanu i dobili su sina Petra. Za razliku od rodovskog i obiteljskog života koji je predvidiv i postojan, karijera mu je bila poput roller coastera. Junior u Hajduku pa Le Mannes FC – Hrvatski Dragovoljac – opet Hajduk – Dnjepropetrovsk (upravo na početku ukrajinsko-ruskog rata) pa Napoli – Genova i sad, napokon, trogodišnji ugovor za ”Milan”.

Marcelo Brozović (26) je napustio srednju školu u trećem razredu, te počeo igrati nogomet. I otac mu je bio nogometaš u Velikoj Gorici i Maloj Mlaki. Stigao je tek do treće lige, ali je sad postao sinov menadžer, poput Ante ”Gipsa” Kostelića. Marcelo je igrao za NK Udarnik, klub iz velikogoričke četvrti Kurilovec, koji ima neobično jaku školu s oko 200 polaznika jer je to ”Dinamov” inkubator na gradskoj periferiji. Uzeli su ga u ”Hrvatski dragovoljac”, pa u ”Lokomotivu”, što je isto kao da si u Dinamu, gdje je odmah zatim i zaigrao pa ušao u reprezentaciju – sve kao po špagici, u sklopu nevidljivog sustava koji je uspostravio Mamić. Zatim je prodan milanskom ”Interu”. Tu se dosta natezao s trenerom – sklon je raznim ispadima, ali se valjda malo smirio kad se oženio dugogodišnjom djevojkom iz Velike Gorice pa s njom i kćeri Aurorom živi u Milanu. U međuvremenu, uletio je privatni kineski klub Tianjin Quanjian iz njihove SuperLige s ponudom od 50 milijuna dolara.Tianjin je pekinška luka, praktično predgrađe glavnog grada, ako se to može reći za naseobinu sa 15 milijuna duša. No, Brozovićevi su odlučili ostati u Milanu, s dugoročnim ugovorom i većom plaćom.

Luka Modrić (33) je porijeklom iz kamenih Modrića kod Obrovca, gdje su se u surovom pejsažu snimale sve verzije njemačkom ”Winnetoua”. Kao dijete čuvao je ovce i koze, a izbjegao je u Zadar za vrijeme rata i poslije se kao tinejdžer preselio u Zagreb, upisao srednju ugostiteljsku, ali već poslije prve godine ušao u nogometnu profesiju, gdje mu nije lako išlo zbog malena rasta koji je kompenzirao talentom nogometnog genija. Nepogrešivi Dinamo katapultirao ga je u ”Tottenhem Hotspur” za velike pare, a odatle je otišao u ”Real”, u reprezentaciju i u povijest. Oženio se za ozbiljnu žensku koju je upoznao u srednjoj i s njom ima troje djece.

Ivan Rakitić (30) je iz mjesta Sikirevci u Posavini, ali hrvatskoj, bliže Županji nego Slavonskom Brodu, preko puta Modriče i Odžaka. To je bio teritorij brodske regimente Vojne Krajine, a među popisanim stanovništvom, vjerojatno katoličkim doseljenicima iz Bosne, najbrojnije je prezime 1698. godine bilo – Rakitić. Rakitićevi su ondje i sad najbrojniji. Mjesto je ukrašeno Ivičinim jumbo-plakatima koje su postavila navijačka skupina ”Korovi” mjesnog kluba gdje su mu igrali otac, a bome i djed, jer sve što oni rade, rade isto, i tako već stoljećima. No, osamdesetih, zbog rata, iselili su se u Švicarsku, u Basel, gdje su otac i braća radili na baušteli. Ivan je ondje zaigrao kao junior, a kad je imao šesnaest došli su ”Milan”, ”Bracelona” i Mamićevi ljudi da mu ponude ugovor. Budući da je znao njemački i već bio svoj čovjek, sve ih je odbio i postao sam svoj menadžer, te dotjerao do ”Barcelone”, ali za vlastiti račun! Raketa je malo drukčiji od ostalih Hrvata iz repke – zato on jedini nema domaću, nego stranu curu. Oženio se za jako zgodnu Andažanku Raquel, šest godina ju je osvajao i sad s njom ima dvije slatke plave kćeri.

Mario Mandžukić (32) je završio školu za keramičara-oblagača, odrastao je u Slavonskom Brodu, a obitelj mu je porijeklom iz – Odžaka. Otac mu je igrao nogomet u nižerazrednom njemačkom klubu, a djevojka mu se zove Ivana i s njom hoda već šesnaest godina. Počeo je igrati u tatinom klubu ”Ditzingen”, u satelitskom naselju Stuttgarta, a zatim u brodskoj ”Marsoniji” i ”Željezničaru”, a onda je imao sreću da dospije u ”Zagreb” dok je ondje kratko radio Ćiro Blažević, kojemu taj talent nije promakao. Preuzeli su ga zatim u ”Dinamo” za ozbiljne pare, a ondje je zaigrao fantastično, na razini svojih jedinstvenih sposobnosti, refleksa i građe koji ga čine svojevrsnim nogometnim supermanom. U skoku i šutu on instiktivno iznalazi nemoguća rješenja, i posve je nepredvidiv – jedino što se u vezi s njim moglo sa sigurnošću predvidjeti bilo je da će svake četiri godine odšteta za njegov transfer narasti četvorostruko, dok mu je plaća sad između pet i sedam milijuna eura u torinskom ”Juventusu”.

Ivan Perišić (29) Sve ono što je Raktiću išlo samo od sebe, Perišiću je išlo vraški teško. Deset godina uzbrdice, koju je uzrokovao pogrešan start. Kao nesumnjivi talent primili su ga sa šesnaest godina u ”Hajduk”, ali kako mu je uto otac bankrotirao, morao je otići u gastarbajtere, u drugoligaški klub iz francuskog gradića na granici sa Švicarskom, udaljenog od Rakitićeva Basela pedeset kilometara. Pa se selio u mali belgijski klub, a onda u drugi, nešto veći i onda se tek poslije pet godina dokopao ”Borussije”, velikog kluba iz neevelikog, bogatog Dortmunda u Rurskoj oblasti. Zatim ”Wolfsburg” iz Volkswagenova grada i napokon ”Inter” gdje je zabljesnuo te postpisao dugoročni ugovor. Perišići su Omišani, žena mu se zove Josipa, a upoznao ju je u srednjoj školi koju nije završio zbog nogometa.

Ante Rebić (25) je iz imotske općine Vinjani Donji, otac mu se zove Boško, majka Nediljka, iz sela su kroz koje prođeš na putu za Imotski preko Gruda. Hvali ga vjeroučiteljica kao solidnog, ozbiljnog dečka. Za oca se navodi da je ”poznavatelj automobila”, što ne čudi jer se u Imotskom ne vozi ništa osim ”mercedesa”. Ante je pošao predvidivim putem – NK Vinjani, NK Imotski, RNK Split (ovo ”R” je prefiks ”radnički”, ”licence to drill”), a taj drugoligaški klub dobio je za nj odštetu od – sedam milijuna eura, kad ga je sa 20 godina pustio u firentinsku ”Fiorentinu”. Posudili su ga ”Leipzigu” odakle ga je, opet na posudbu, uzeo trener Niko Kovač za ”Eintracht” iz Frankfurta. Da ga stave pod ugovor trebali bi iskeširati 40 milijuna eura, što znači da sve pare od špekulacija s nogometašima ne izvuče samo Mamić, nego i vrijedni ljudi iz Toskane, koji s Balkanom inače nemaju ništa. Kad je Kovač uzeo Rebića i sam potpisao za ”Bayern” Rebić mu je za doviđenja na posljednjoj ”Entreichtovoj” utakmici upravo protiv ”Bayerna” uvalio dva komada, što će mu neviđeno dići cijenu, ali i Kovaču, budući da se pokazalo kako nije dvolični oportunist – počinje raditi za poslodavca tek kad mu se aktivira ugovor i ni sekunde prije. Za Nijemce – impozantno kad to uoče kod Balkanaca! Budući da je Rebić na Svjetskom prvenstvu zabio Argentini presudni gol, pa je tako Messijev tim ispao iz natjecanja, bit će sad u ”Bayernu” sretni dobiju li ga za četrdeset, jer se sad u licitaciju uključuje i – ”Manchester United”, pa bi moglo biti i dvostruko.

Lovre Kalinić (28), dva metra visok, rezervni golman iz Solina, završio je Sportsku gimnaziju, zamrznuo studij, žena je samozatajna magistra forenzike, odavna su u vezi, žive u Ghentu gdje on igra.

Dominik Livaković (23) iz Arbanasa kod Zadra, 188 centimetara, priprema se psihološki za utakmicu tako što razgovara s pokojnim didom i pomoli se.

Nogometni veteran Vedran Ćorluka (32) iz Doboja, visok je i tvrdoglav, a idoli su mu mama Anđa i tata Josip. Hodao je s djevojkom iz Velike Gorice koja je bila pomodarka, fotomodelskih performansi, što se Anđi nije ni malo sviđalo, pa je o tome slobodno iskazivala svoje mišljenje. Ali, oduševljena je sadašnjom djevojkom, čednom i strahovito zgodnom pjevačicom Frankom Betelić iz Rijeke, koja studira pravo, a završila je muzičku akademiju u Bostonu.

Milan Badelj (29) je iz zagrebačke perifirijske četvrti Gajnice, na samom rubu grada, a roditelji su mu cvjećari. Preko ”Dinama” stigao je u ”Fiorentinu”, u Firenzu, a s njim je i dugogodišnja djevojka Martina, koja studira klasičnu glazbu.

Andrej Kramarić (27) potpuno je netipičan hrvatski nogometaš (ali nalik Niki Kranjčaru).Živio je u centru Zagreba, na početku Maksimira, gdje nije bilo igrališta oko kuće pa ga je otac odveo tramvajem u Maksimir, gdje je Štef Lamza odmah ekspertno ustanovio da je mali prirođeno nadaren za nogomet (brzina, refleksi). Odmah je ušao u pogon, a u školu išao je u Matematičku gimnaziju, blizu kuće i stadiona, te zavolio matematiku i zatim upisao Ekonomski fakultet, koji se nalazi preko kod stadiona ”Dinama”, odmah preko ceste. Zadnjih pet godina Andreje je u prometu – nije pristao na aranžman s mamićevim ljudima pa su mu pondje zatvorili vrata. ”Rijeka”, pa ”Leicester”, klub iz Premier-lige, a zatim u Hoffenheim, simpatično selo od 3,200 stanovnika u Porajnju. Donedavno je mjesni klub nastupao u petoj njemačkoj ligi, ali kako je tu svojedobnu u juniorima igrao g. Dietmar Hopp, koji je izmislio korporativni računovodstveni sustav SAP i postao teški milijarder, preuzeo je on stvari u svoje ruke i klub se sad uz opće negodovanje etabliranih prvotimaca iz većih centara, natječe u prvoj Bundes-ligi. Matematičar Kramarić za njih je pravi kadar. On se, doduše, rastao od svoje dugogodišnje djevojke, ali je već našao novu, jednu jako feš Zagrepčanku Miju, koju je upoznao u Dubrovniku.

Filip Bradarić (25) završio je u Splitu srednju ekonomski i zaigrao profesionalno za ”Hajduk”, pa otišao u ”Rijeku”, a zatim je s dugogodišnjom djevojkom Melanijom dobio sina Luku. Ona je završila pomorsku akademiju, ali je odustala od dužeg ukrcaja kao časnica, radi uspjeha braka – zna se kako to najčešće završi kod pomoraca… Filipov brat je profesionalni tenisački trener. Sportska obuitelj.

Duje Ćaleta Car (22) je iz sela Bilica, na utoku Krke u more. Čim je zaigrao za NK Šibenik odustao je, nak dva razreda, od srednje tehničke. Ubrzo je bio u Salzburgu u ”Red Bullu”. Uoči prvenstva došao je na promociju svoje jako zgodne djevojke Adrijane, koja je diplomirala na Pravnom fakultetu u Splitu.

Tin Jedvaj (23) odrastao je u Zagrebu, gdje mu se familija početkom rata preselila iz Mostara – otac je inače igrao nogomet za ”Velež”. Tako je Tin sa sedam godina počeo igrati u ”Zagrebu”, a sa deset u ”Dinamu”, odakle ga je vrijedni Mamić kao sedamnaestogodišnjaka frknuo ”Romi” za 6 milijuna eura. Oni su ga posudili ”Bayer Leverkusenu” koji ga je poslije dvije godine otkupio. Već godinama živi s djevojkom Dinom Dragijom koja se bavi modelingom, te studira političke znanosti i međunardne odnose.

Josip Pivarić (19) iz Svetog Ivana Zeline, gradića od 15 tisuća stanovnika u zagrebačkoj neposrednoj okolici, nogomet je počeo igrati u ”Dinamu”, ali mu, kaže, nikad nije palo na um da se preseli u grad. Djevjku je našao u obližnjoj Kašini (1.500 stanovnika) pa su se oženili i sad imaju dvoje djece. ”Dinamo” ga je frknuo drugom ”Dinamu”, onom iz Kijeva.

Marko Pjaca (23) je iz Zagreba, iz sportske obitelji. Tata je profesionalni hrvač i trener, majka državna prvakinja u džudu, a sestre su igrale odbojku i trenirale skokove u vodu. Zaigrao je još kao dječak u klubu ”Zagrebačkog električnog tramvaja” (ZET) a potpisao za ”Lokomotivu” (”Dinamovim” vanjskim pogonom) kad mu je bilo 15 godina, a zatim ga je ”Dinamo” uzeo za milijun eura i prodao ”Juventusu” za 23 milijuna, koji ga je posudio ”Schalkeu 04”. U Gelsenkirchenu živi sa svojom jako zgodnom djevkom, apsolventica. Skupa su snimili reklamu za šampon za kosu francuske upmarket kozmetičke tvrtke ”Vichy”.

Mateo Kovačić (24) se rodio u Linzu – otac mu je iz Kotor Varoši kod Banja Luke. Izbjegavši sbog rata, oženio se Ružicom, skrasio u Austriji i dobio sina, koji je počeo igrati u mjesnom klubu. No, otac se htio vratiti u Hrvatsku, u Split, ali mu sina nisu htjeli u ”Hajduk”. Mamić ga je uzeo u ”Dinamo” i lijepo zaradio kad ga je za 15 milijuna eura frknuo milanskom ”Interu”, koji se, međutim, naplatio u ”Real Madridu” gdje su za Matea dobili 29 milijuna. Dotle se Mateo oženio s dugogodišnjom jako zgodnom djevojkom Izabelu Andrijanić iz Sesvetskih Sela, s kojom je hodao sedam godina. Upoznali su se u crkvi, on je ministrirao, a ona pjevala u crkvenom koru. Izabel se sad bavi biznisom – sa sestrom je osnovala modnu marku.

Nikola Kalinić (30) izgnanik je iz momčadi – trener Dalić potjerao ga je iz tima, jer je počeo izvoljevati. On je, inače iz sela Rupotine na planini Kozjak iznad Solina, pa je u školu i na na nogometni teren kao klinac putovao busom u šest sati ujutro. U ”Hajdukovoj” školi je od deset godine. Posudili su ga u ”Pulu” pa u ”Šibenik”. Napokon je sa osamnaest godina prodan u Englesku, u ”Blackburn Roverse” iz druge lige, koji ga je prodao u Dnjepropetrovsk za 6 milijuna funti. Zatim ga je prekupila ”Fiorentina” i posudila ”Milanu” gdje sad igra. Život ga je naučio da ne dobiva ništa ako se ne bori, pa je pritom, možda, izgubio nešto od socijalne inteeligencije. Inače, već deset godina oženjen je za Vanju s Pelješca i s njom ima kći Mateu. Vanja je isto fajterica – iz svog rodnog mjesta otišla je u grad da bi se školovala, i cijelu srednju živjela posve sama. Sad prati muža – Manchester, Ukrajina, Firenza, Milano…

Po hrvatskim reprezentativcima vidiš koliko su naši ljudi, mali svijet, stradali u ratu. Gotovo svi ti nogometaši su ratne izbjeglice – oni i njihovi roditelji odlazili su iz svojih sela i gradova gdje se nije moglo opstati i presađivali se u neke druge zemlje i krajeve, gdje im je preostajao samo jedan oblik zajedništva i osjećaja doma, naime ono što bi odnijeli sa sobom – obiteljske vrijednosti i tradicionalizam ljudi iz pasivnih krajeva. To i nogomet, univerzalna zabava socijalno marginaliziranih. Vlaji i Posavljaci, te nekoliko momaka s periferije velikih gradova, ali iz siromašnih, proleterskih naselja industrijskih radnika koji su ostali bez posla. Podzastupljeni su Zagreb, Rijeka i sjeverozapdna Hrvatska, nema Istrana ni Hercegovaca. Naš reprezentativac ima između dvadeset i pet i trideset godina, dva razreda srednje škole i vjeruje u Boga. Autentični, jaki Hrvati, iz obitelji gdje su najčešća imena Ivan, Ivana, Ante, Petar. Idoli su mama i tata, koji je i sam možda igrao nogomet, ali u trećoj ligi, a osim njih još sv. Davor Šuker i sv. Robert Prosinečki. Obiteljski kult šire i u svoju generaciju – svi hodaju s curama koje su upoznali u srednjoj školi, žene se s njima nakon dugogodišnje veze i još prije trideset imaju barem dvoje djece. Žena je tu uvijek dominantna – pametnija, bolje školovana, ambicioznija ali posvećena, te daje stabilnost promjenjivom ambijentu nogometnih gaža. Čak je i Rakitić našao jednu Španjolku, konobaricu, koja bi po svemu mogla biti cura iz nekih naših krajeva.

Snaga hrvatske reprezentacije zasniva se na sklađenosti i osjećaju zajedništva jedne uske populacije, u kojoj se svi poznaju makar iz druge ili treće ruke. To je, zapravo, balkanska ”narodnosna zajednica” ili, jezikom veberovske sociologije – gemeinschaft. Podjednako snažnu, vitalnu populaciju, ali selektiranu s dva kontinenta, kroz društveni i korporativni sustav, mobilizira francuska momčad, koja predstavlja sirotinju cijele Afrike. Afrikanci protiv Vlajlendera, tko će tu biti jači?

Midas

Click to add a comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Kolumne

More in Kolumne

Koliko je djecu uopće briga za vašu seksualnu orijentaciju?

spNovember 26, 2018

Kuljiš: Festival uhljeba i zloslutna grmljavina s Pantovčaka

spNovember 1, 2018

KOMENTAR: Spaljeni ili liječeni

spOctober 19, 2018

Denis Kuljiš: Milijan ustaje iz mrtvih?

spOctober 19, 2018

Svi Vasini i Komadinini ljudi!

spOctober 5, 2018

Denis Kuljiš: Tko će priopćiti Vladi? Sljedeći je Brodosplit…

adminSeptember 19, 2018

KOMENTAR: Mali vs. Veliki socijalistički lopovi!

spSeptember 15, 2018

Reagiranje: Danko Končar oštro odbacuje tvrdnje iz teksta ‘Potpomognuto samoubojstvo brodogradnje’

spSeptember 14, 2018

Kruha i jogurta, daj nam danas

spSeptember 13, 2018

Copyright © 2017 Rijeka danas.