Sedmogodišnji dječak s Lošinja, jedva je preživio nakon rutinske operacije krajnika. Odmah je pušten kući, ali šest dana kasnije počeo je krvariti. Hitno je prebačen u KBC Rijeka, da bi ga već sljedećeg jutra opet pustili iz bolnice, piše net.hr.
“Dogodilo se prvo krvarenje, mi smo ga doveli u Rijeku, s tim krvarenjem. I zašto si ga otpustio? Zašto mi ga puštaš dok krvari”, pitanje je koje si otac sedmogodišnjaka ne može izbaciti iz glave.
“Eto, zdrav dječak, sin, skoro umro. To je bilo gotovo”, kaže Marko Radošević otac dječaka.
Dječaku su 15. listopada operirani krajnici. Nakon toga, redovno je otpušten iz bolnice kući, na Lošinj. Šesti dan od operacije dječak krvari. Hitna ga s Lošinja prevozi nazad u riječki KBC. Drugo jutro je otpušten iz bolnice. Dva dana nakon tog otpusta počeo je još obilnije krvariti. Diže se posada trajekta, koji dječaka izvanrednom linijom, prevozi do kopna. U KBC je stigao oko dva ujutro.
Nakon više od 24 sata dječak je tada ponovno operiran. Otac objašnjava da su mu rekli kako će djetetu laički paliti žile iz kojih je išla krv, no dan kasnije oko 20 sati sve se zakompliciralo.
“Počelo je arterijsko krvarenje, to je trajalo cirka sat i pol dva, ne znam točno, ta operacija. Njega su odmah uspavali i to s poteškoćama i svaka čast ekipi koja je to odradila jer su mu spasili život”, kaže otac.
Napominje da mu je sinu život spasio doktor Blažen Marijić. Kao i da mu je rečeno dječak ne bi preživio da je bio van bolnice.
“Po meni najveći problem je otpuštanje nakon tog prvog krvarenja. Pogotovo zato što smo s otoka, nama i vremenski uvjeti utječu možemo li doći ili ne, a kamoli što nisu stalne te veze i daleki je put”, objašnjava otac.
Iz riječkog KBC-a kažu i da je dječak nakon prvog krvarenja zadržan na promatranju i idući dan pušten kući s urednim nalazima, dok je nakon drugog krvarenja zadržan u bolnici.
Predsjednik županijske koordinacije obiteljskih liječnika ističe da je ovdje situacija specifična.
“Jedna je stvar ako dijete stanuje 500 metara od bolnice, uvijek je sigurno otpustiti ga možda ranije, ali ako se radi o djetetu koje živi izvan tog grada ili čak na nekom drugom, trećem otoku”, objašnjava predsjednik Koordinacija obiteljske medicine Primorsko-goranske županije
Gradonačelnica Malog Lošinja već dugo upozorava na ovaj problem.
“Ima velik broj naših građana koji su kao hitnoće prošli čak tri otoka da bi došli u rijeku te nakon pružene pomoći i obrade otpušteni. poslijepodne, uvečer, čak i po noći. I ako se ne uključe svi nadležni i županija, sljedeći slučaj može biti tragičan”, kaže Ana Kučić.
Sedmogodišnjak je sada još uvijek u bolnici.
“Cilj mi je da ostane što duže tu, jer ja ga se bojim odvest doma. I da mi daju otpusno pismo za sedam dana, ja ću ga odbit”, kaže zabrinuti otac.
Samo želi da mu se sin potpuno oporavi i da tako nešto više nitko nikada ne doživi.
Da nije tragično ,bilo bi za smijati se samopouzdanju vrsnog operatera.Ponekad “cvakneš” kolateralu,ponekad načmeš blisku karotidnu arteriju ,no toliko samopouzdanje je tragikomična seansa u kojoj je netko tko operira možda “bolesnik”,a stvarni bolesnik pravednik pred Bogom.Lošinj je uistinu daleko,bojim se čak i bez jedne jedinice nula negativne krvi.