Home Mozaik Filip Jakovac s volonterima, beskućnicima i društvom s Kozale očistio cijeli kvart,...

Filip Jakovac s volonterima, beskućnicima i društvom s Kozale očistio cijeli kvart, najavio i nastavak čišćenja Rijeke! (FOTO)

374
0

Prošle subote 16.10.2021 u 10 sati u našem gradu se dogodilo nešto pomalo drugačije. Bez previše pompe, najavljivanja i oglašavanja MO Kozala je organizirao akciju čišćenja svog kvarta. Kako to zna biti, malo ljudi uopće dođe do vijesti koje mjesni odbori šalju u javnost jer se to čini službenim kanalima komunikacije koje uglavnom ljudi ne prate i iz nekih drugih razloga, ali o tom potom. No MO Kozala je pozvao na svoju akciju štićenike prihvatilišta za beskućnike Ruže Svetog Franje i uputio poziv osnovnoj školi Kozala. Uz to, članovi mjesnog odbora su pozvali par svojih prijatelja i za ono što se smatralo da će biti uspjeh, ako dođe 10-ak ljudi, se pretvorilo u pravu oveću „blitzkrieg“ akciju čišćenja. Iz brige i ljubavi prema svom kvartu, gradu, državi i planeti, jer planeta ne poznaje ljudske granice, okupilo se 30-ak volontera koji su u manje od dva sata uspjeli sakupiti preko 30 najvećih, crnih vreća za smeće te ponešto stvarno začuđujućeg otpada. Porazgovarali smo s idejnim začetnikom akcije, suorganizatorom iste i članom mjesnog odbora Kozala Filipom Jakovcem koji nam je objasnio o čemu se tu radi:

„Kad organizirate ovako nešto pa makar i simboličnu akciju čišćenja, uvijek se pitate brojna pitanja i pokušavate odagnati sumnje. Hoće li biti dobro vrijeme, koliko će se ljudi pojaviti, kako ih usmjeriti, hoće li biti hrane itd. Čak mi je na pamet palo i iracionalno pitanje poput: Hoće li biti dovoljno smeća za sve (smijeh). Ovo je bilo jedno predivno iskustvo i spoznaja da je ljudima uistinu stalo. Kasnije ću reći nešto više o tome, ali do pred par godina bilo je nemoguće zamisliti da se može skupiti tek tako pa čak i spontano 30ak ljudi da čiste svoj kvart. Od 40 koliko smo zvali, 30 je došlo. Ne da nose, vare, opremaju i rade neke fizičke radove već da či-ste-sme-će. Ono što jedan dio naših sugrađana i dalje smatra sramotnim zanimanjem. Pa to je fantastično! To pokazuje da je ljudima stalo i da im je dosta života u zapuštenom gradu. Ali sve se posložilo: Vrijeme je bilo predivno, došlo je dovoljno ljudi. Držali smo se rasporeda u minutu i u 2 sata smo napunili 30 vreća, ali tako da smo obuhvatili većinu Kozale i još more toga. I na koncu svega smo se upoznali, podružili i ojačali odnose naše zajednice i sugrađana.“

„I je li bilo smeća?“

„Nažalost je. S jedne strane je dobro da je projekt uspio pokazati svu zapuštenost našeg grada i neosviještenost brojnih sugrađana i susjeda jer sad vidimo da je 30ak volontera uspjelo očistiti u manje od dva sata javne površine i napuniti oko 30ak vreća otpada. I to samo na području Kozale! I to samo na glavni prometnicama! Nismo se zavlačili u kanale i opasne dijelove jer je riskantno, a tamo se pak svega zavuklo. Ako to ne šalje jasnu poruku, ne znam što šalje. S druge strane činjenica da smo ih uspjeli napuniti je… žalosna. Ne možete vjerovati što sve neki ljudi (premda sam ljubazan kad ih nazovem tako) bacaju. Pronašli smo u parku bačenu wc školjku. Ej! S daskom. Izgleda kao nova, treba nekom (smijeh). Pronašli smo uz to računalo, televiziju i u grm parka bačena dječja kolica. Trebam li dalje? Inače, skupljali smo sve – od papirića, računa, kutija cigareta itd.“

„I čega je najviše bilo?“

„Klasika – kutije cigareta, celofan od istih, omoti slatkiša i grickalica, računi, boce plastične od jogurta do staklenih i tim redom. Najviše je smeća bilo oko škole i po glavnoj pješačkoj Baštijanovoj ulici“

 

 

„Ali dobro, smeća je bilo uvijek i to je tužno, ali što sad?“

„Jasno, bilo ga je i biti će ga nažalost dok se ne uvedu strože zakonske norme, otpad ne počne prikupljati odgovornije itd. Ali Rijeku ne pamtim uvijek kao ovako prljav grad. Rijeka je nekada imala više stanovnika i bila je čišća. Koga god sam ikad pitao to tvrdi, jer pitao sam se je li to do mene ili i drugi tako misle. U Rijeci su se nekada zelene površine ljepše održavale. Trava se šišala, a ne iskorijenjivala. Raslinje se obrezivalo, a ne rezalo do debla. Cvijeće se sadilo više, a danas imam osjećaj da na katalogu imamo 3 biljke za birati i ili uzmi to ili betoniraj.“

„Kako uređivanje javnih površina utječe na svijest građana hoće li baciti smeće na ulicu, u grm ili u kantu?“

Priznata „teorija razbijenih prozora“ kaže da, ako npr imate zgradu tvornice koju su nedavno napustili radnici i uprava i ona ostaje stajati da će početi propadati, ako nitko ne reagira. To je jasno. Ono što se otkrilo je nešto drugačije – Naime, prvo će vjetar otpuhati par grilja s prozora. Ljudi ne reagiraju. Pa će prozori popucati. Ljudi ne reagiraju. Pa će vandali razbiti još par prozora iz zabave. Ljudi ne reagiraju. Pa će vandali provaliti u zgradu. Ljudi ne reagiraju. Pa će zgrada postati okupljalište kriminalaca. Ljudi ne reagiraju. Pa će to postati sjedište kriminalnih radnji i puno ozbiljnijih posljedica, a ljudi i dalje ne reagiraju… To se događa s našim gradom. Ne govorim o razvoju kriminala toliko koliko o zapuštanju grada. Ako vlast i ljudi ne održavaju svoj grad onda to šalje poruku da je u redu da živimo u zapuštenoj sredini. Ako se djecu ne educira u školi i obitelji dovoljno da se smeće ne baca na ulicu i u prirodu onda su trasa od npr. Oš Kozala do glavnog trga i okolica škole najprljavije sredine. Ako se smeće tolerira na ulicama i to može tamo stajati tjednima u što se na svoje oči uvjeravam svaki dan, onda je ljudima jasno da je bacanje smeća na ulicu normalna i poželjna pojava. I tako jedna stvar vodi drugoj…“

„Ali vi ste rekli da je stvar puno ozbiljnija od bacanja smeća u okoliš.“

Da. Stvar je puno ozbiljnija od estetske prirode i u tome leži problem. Istraživanja pokazuju da prosječan čovjek u sebe unese između 5 do 7 grama plastike tjedno ili oko 1 kg kroz 3 do 4 godine putem prehrane, pića, a po najnovijim istraživanjima čak i zraka koji udišemo. A ta brojka stalno raste kako nekontrolirano proizvodimo sve više i više plastike. Što to znači? Ljudi vide vrećicu u prirodi koja se raspala do sitnih komadića i misle da se ona razgrađuje. To uopće nije istina. Ona se samo pod uvjetima vjetra, temperature i padalina raspada na sitnije komadiće dok se ne pretvori u mikroplastiku odnosno u čestice koje više golim okom ne možemo ni vidjeti. Potom one bivaju nošene vjetrom zrakom do naših nosnica ili nosnica hrane koju jedemo, isprane vodom do plodnih livada npr gdje ju jede stoka koju jedemo mi itd. itd. odnosno, ulazi u naš hranidbeni lanac. Sve počinje i završava glavnom i zadnjom karikom na hranidbenom lancu – čovjeku. Nama se sve vraća. Što se samog utjecaja plastike na naše zdravlje tiče mislim da je dovoljno malo proguglati i zapitati se je li dobro da imamo mikročestice plastike da kolaju našim organizmima. Istraživanja se tek vrše, a dosadašnji rezultati nisu dobri.

Što činiti onda?

Reducirati, ponovno koristiti i reciklirati. Ne trebamo stalno novu odjeću i obuću. Najnoviji tip mobitela, najnovije ovo ili ono. Znam, živimo u konzumerističkom svijetu i roba je namjerno rađena da kraće traje, ali svejedno smo mi ti koji možemo se nekih stvari odreći. Odluka je na nama. Također, ako je nešto što imamo dobro i još nije za baciti onda to možemo koristiti dalje ili dati nekome tko hoće umjesto da bacimo. Na kraju, ako je baš nešto za otpad onda to bacimo u odgovarajući spremnik kako bi se recikliralo. Evo, za početak, možemo svi kupiti trajne vrećice za voće i povrće kada odlazimo u trgovinu da ne moramo više koristiti one tanke poluprozirne vrećice na odjelima voća i povrća od Brodokomerca, Konzuma Plodina itd. Prosječni vijek te vrećice je 20 minuta. Kad dođemo doma, bacimo ju u smeće. Kako uzaludno iskorišteni zemljini resursi… Još je gore kad završi na deponiju umjesto u reciklaži. Ništa ne može opravdati takvo obijesno rasipanje kao što ništa ne može opravdati ljudsku glupost kad baci nešto na ulicu ili prirodu umjesto u koš.“

„Spomenuli ste da Vaša akcija najavljuje početak većeg projekta“

Da, projekt se zove „5 do 7 grama – plastike koliko tjedno u sebe unesemo“ ili samo skraćeno „5 do 7 grama“. Namjerno ima provocirajući naslov i aludira na drogu jer se i komunikacijom odmičemo od klasične „službene komunikacije“. To ne djeluje kod većine mladih ljudi, a i šire. 5 do 7 grama svi vide i svi se pitaju. Netko se nasmije, netko se razljuti, netko se oduševi, ali… Većina primijeti i zapita se. U tom trenutku kad imamo pažnju pošaljemo poruku – plastika je u pitanju i kratka komatozna činjenica da ju svakodnevno konzumiramo. Projekt će u sljedećim fazama postaviti na Kozalu kao pilot eksperiment oko 20ak info ploča na rasvjetne stupove sa slikama, iznošenjem problema i prijedlogom rješenja, a poslije je plan napraviti info brošure za sve učenike osnovnih i srednjih škola u Rijeci prilagođene komunikacijom tom uzrastu.“

„Što se nadate time postići?“

Smanjiti količinu otpada po ulicama i zelenim površinama našega grada, stvoriti zdraviju i ljepšu sredinu, obrnuti proces teorije razbijenih prozora da građani svojim primjerom pokažu vlasti da su svoj dio posla učinili i da od vlasti očekuju strukturalne promijene u zbrinjavanju otpada i brizi za okoliš grada i kandidirati jednom u skoroj budućnosti Rijeku za europsku zelenu prijestolnicu.

„Zezate se za ovo zadnje?“

Ne, ali provjeravam da me i dalje slušate i to je dobro. (smijeh)

Na kraju, koji bi bio zaključak ove subotnje akcije?

Od subotnje akcije izrodile su se prekrasne spoznaje. Moje srce je ispunjeno i kao nekome tko svakodnevno skuplja smeće s ulica kao hobi, ali kao i neki „poziv“ ajmo reći, ova akcija me oduševila i dovela do važnih spoznaja. Ali uistinu je. Nekada, kada sam organizirao akcije čišćenja jedva bi došao do par entuzijasta od kojih bi par morao emocionalno ucijeniti (smijeh), ali ovo sad… ove subote… to dokazuje da su ljudi postali svjesniji, da su željni promijene! Moj cilj ulaska u mjesni odbor je otpočetka bio jasan – ne stvara vlast bolje uvjete za život – građani ih stvaraju. Promjena počinje od nas samih, a ne od drugoga ili vlasti. Moj cilj je putem ovakvih projekata pozvati zajednicu svog kvarta na druženje. Na jačanje naših odnosa. Da upoznamo jedni druge kao susjede i kao osobe. Od organizacije kvartovskog adventa, sportskog dana itd., naš mjesni odbor je u dosadašnjem radu organizirao projekte koje građani očito vole. I jednako tako, građani vole ovaj grad i žele mu sve najbolje. Pa su došli u subotu. I čistili smo. I nakon toga smo pojeli, podružili se i uživali. I ovim putem bi se htio posebno zahvaliti štićenicima Ruže svetog Franje i roditeljima učenika OŠ Kozala kojima skidam kapu kao i OŠ Kozala, članovima MO Kozala i našoj tajnici, te svim svojim prijateljima i ostalima koji su došli, a i onima koji su htjeli doći, ali bili su spriječeni. I da odgovorim na opetovano postavljeno pitanje: Bit će toga još. Ubrzo krećemo i u druge kvartove i krećemo čistiti Rijeku. 😉

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here