Home Kolumne Fiume prije 100 godina: Sex, droge i fašizam

Fiume prije 100 godina: Sex, droge i fašizam

2540
0
Piše: Péter Techet - prijevod s mađarskog: Gergely Ágoston

Prije stotinu godina Gabrielle D’Annunzio proglasio je svoju državu u Rijeci (Fiume). On nije samo poslužio Mussolinju kao primjer, već je legalizirao i droge, neki političari su se pak goli šetali gradom, izdržavao se gusarenjem i ponudio azil mađarskom revolucionaru Bela Kunu.

Što je uzrokovalo takav kaos u nekadašnjem ugarskom lučkom gradu ?

Krajem 1. svjetskog rata Italija je bila na strani pobjednika, te se s pravom očekivalo, da za svoj ulazak u rat 1915. dobije sve one alpske i jadranske teritorije, gdje žive Talijani.
Puno toga im se ostvarilo. Kraljevina Italija se povećala, pogotovo na štetu Austrije.
Prisvojen je Južni Tirol, Trst, Friuli, Istra i djelovi Dalmacije.

No, javno mijenje je tražilo još više: Fiume – Rijeku i cijelu Dalmaciju, kako bi Jadransko more postalo u cijelosti talijansko more. Tu ideju je najglasnije propagirao dobrovoljac rata, literalni velikan Gabrielle D’Annunzio, koji je 24.listopada 1918 pisao u liberalnom Corriere della Sera: TALIJANI SU POSTIGLI SAMO OKRNJENU POBJEDU

To je ujedno i bio apel da Rim i talijanski narod ne prihvate nove granice, već da zahtjeva još teritorija.

KOCKA JE BAČENA

Međutim, talijanska se vlada nije željela upuštati se u konflikt s novom Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca. Nisu forsirali pitanje jadranskih teritorija iako se već u listopadu oformilo Nacionalno Vijeće u Rijeci koje se izjasnilo za pripajanje Italiji ali to nije imalo nikakve međunarodno pravne i političke posljedice. Istovremeno, u gradu se oformilo i jedno drugo Nacionalno Vijeće, većinom od hrvatskih političara, koji su taj primorski grad “priključili” novoj državi Južnih Slavena.

Gabrielle D’Annunzio je u Rimu držao govore protiv vlade. On 55-godišnji literalni velikan, sa svojim ekspresionističkim erotskim romanima i pjesmama, do današnjih dana se smatra najznačajnijim piscem kraja 19. stoljeća.
Izbijanje 1.svjetskog rata komentirao je nacionalističkim-militantnim stavovima, te je u mnogome doprinio da Italija u svibnju 1915 objavi rat Austrougarskoj monarhiji, tj sa godinu dana zakašnjenja uđe u 1.Svjetski rat.

Pošto je D’Annunzio već početkom 1919 shvatio da su globalna politika, a i Rim odustali od jadranskih teritorija, uzeo je stvari u svoje ruke. S četom istomišljenika, oformljenom u Monfalconeu kraj Trsta, krajem ljeta 1919
zauzeo je Fiume – Rijeku.

DRAGI PRIJATELJU, KOCKA JE BAČENA, SUTRA POLAZIM I ZAUZETI ĆU FIUME. NEKA JE BOG ITALIJE SAMNOM.
PISAO JE MUSSOLINIJU 11. RUJNA 1919.

Mussolini je tada već organizirao fašistički pokret i bio glavni urednik utjecajnog lista Popolo d’Italia.

12.rujna 1919. D’Annunzio je s nekoliko stotina dobrovoljaca ušao u Fiume. Grad je proglasio dijelom Italije. No, Rim na to nije reagirao.

Vladavinu D’Annunzia je u početku talijansko stanovništvo podržavalo. No, kada im je početkom 1920 postalo jasno, da je sa svojim stavovima ostao usamljen, postao je radikalniji, što ga je uvelo u konflikte i s lokalnim Talijanima. Npr. kada mu je je vlada u Rimu ponudila kompromis, tu temu je stavio na javno glasanje i kada je većina stanovnika to prihvatila, poništio je rezultate.

Futuristi, boljševici, nudisti

Udaljivši se od Rima i realpolitike, u proljeće 1920. zamolio je anarhistu ALCESTE DE AMBRISTA na izradu novog ustava. U to vrijeme Fiume je postala ne samo avanturom talijanskog nacionalizma, već i svakojakih europskih radikala. Mnogi talijanski futuristički umjetnici su došli u grad. LEON KOHNITZKY belgijski boljševik je vodio vanjske poslove te je ponudio prognanim članovima mađarske boljševičke republike da nađu politički azil u gradu.
Jedan od njih Miklós Sziza je to prihvatio nakon pada crvenog režima Béla Kuna.
Istovremeno, životni uvjeti u gradu su se drastično pogoršali, pa su se dali u gusarenje po Kvarneru i Jadranu.

Predstavnik Vatikana Celso Constantini je tih dana pisao o “rađanju poganske kulture” u kojoj se miješa hedonizam i estetika. Hedonizam nije značio samo slobodnu upotrebu droge, već kod nekih umjetnika i život bez odjeće, kao ostatka malograđanskog morala.

D’Annunzio u nudističkom izdanju

VIŠE FUTURISTIČKIH UMJETNIKA ŠETALI GOLI PO GRADU.

Guido Keller pozira kao Neptun

Pored heteroseksualnosti D’Annunzio je podupirao i homoseksualizam pogotovu među vojnicima i to još pod utjecajem droga. Bilo je takvih scena usred grada. Pisac, dobrovoljac GUIDO KELLER se rado sjeća tih 1920tih kada je ‘ljubav bila neograničena’.

GUIDO KELLER je publicist, koji je došao u Fiume – Rijeku širiti nudizam, vegetarijanstvo i budizam.

D’Annunzio u međuvremenu nastavlja s nacionalizmom i antiklerikalizmom, pogotov protiv katolicizma, jer je većina svećenstva bilo hrvatske nacionalnosti. U gradu je religioznost bila najzastupljenija među nižim slojevima, no
već u ugarskoj eri građanski sloj, kako Talijani tako i Mađari bili su pretežno sekularni.
D’Annunzio je sebe smatrao komandantom grada ali i umjetnikom, te je svaki dan pred Guvernerovom palačom, u koji se uselio s ljubavnicama, priređivao vojne parade u uniformama otetim iz fundusa Opere. Obično je završavao sa višesatnim govorima.
On je uveo i fašistički uzvik EIA EIA ALALA, što u biti ne znači ništa, ali im je postao slogan.

Muzikalnost je podigao na rang ustavnosti, te je u duhu toga i Arturo Toscanini nastupao u okupiranom gradu.

RECITE MI, MOLIM VAS, JE LI TO BIO FAŠIZAM ?

Zastava Kvarnerske regencije

Do današnjeg dana je diskutabilno, koliko je D’Annunzijeva avantura bila početak fašizma? Činjenica je da je prijateljio s Mussolinijem, pisao mu je o svojim planovima, mada ga Mussolini nije podupirao. Ipak je njegov militantni nacionalizam bio sličan fašizmu.

Slobodnom zidaru i ateisti D’Annunziu nacija je značila novo božanstvo kojeg silom treba služiti. U politici su mu primjetni znaci ekspresionizma, dok mu je estetika bila važnija od realno političke taktike. Kao političar bio je nikakav, kao pisac napuhan.
Oni koji negiraju fašistički vid njegove avanture, ukazuju na to, da su mu i komunisti bili privrženi.
Kurator D’Annunzijeve ostavštine Giordano Bruno Guerri, liberalfašista piše: D’Annunzio I NJEGOVI BORCI BILI SU PRAVI 68-OSMAŠI.

Na dan 8. rujna 1920 proglasio je svoju državu, koja je, barem na papiru, objedinila duh anarhista, sindikalista, demokrata.

Alceste de Ambris, pisac ustava regencije

Već spomenuti anarhist De Ambris napisao je ustav Talijanske Kvarnerske Regencije, koji je, iako više umjetničko nego pravno djelo, ipak unio puno novina: odvojio je državu od crkve, ukinuo katolicizam i crkvene privilegije, istaknuo sekularnu nacionalnu vjeru, dao ženama pravo glasa, uključio sindikaliste u vlast.

Međutim, ne odgovara istini da je legalizirao drogu i homoseksualizam. Ipak, taj ustav nikada nije saživio,
tako da se nisu održali ni izbori. Proglašenje regencije, čije je cilj bio priključenje Italiji, ipak se završio konfrontacijom sa Rimom.

D’Annunzio osobno i njegova riječka avantura postali su Rimu teret

Novi talijanski premijer Francesco Severio Nitti radije je postigao ugovor sa Beogradom, po kojem su u studenom 1920. Rapalskim ugovorom utvrđene granice, te je Rijeka – Fiume postala samostalni grad država.
S time su propali planovi D’Annunzio svoju regenciju priključi Italiji. To je za njega značio poraz, jer ga Nittijev kabinet nije podržao.

Nakon toga D’Annunzio je 21.prosinca 1920. Italiji proglasio rat. Nerazumljivo je kako li je to zamislio ? Sa svojih nekoliko stotina pristaša, koji su većinom bili avanturisti, umjetnici, a manje vojnici.
Istovremeno talijanska flota čekala je usidrena pred gradom.
Odgovor je ubrzo uslijedio. 24.12. je flota topovima istjerala D’Annunzia iz Guvernerove palače. Napustio je Fiume na čelu svoje vojske.

Nakon D’Annunzia došla je prava Slobodna Država Rijeka

Grad je po Rapalskom ugovoru službeno postao samostalna država. Vlast je preuzeo nekadašnji zastupnik u Budimpeštanskom parlamentu Riccardo Zanella.
Iako je 1918. i sam zagovarao pripajanje Italiji, 1920. ponovo – kao u ugarska vremena – zagovarao je autonomiju.
Poricao je da u gradu žive Talijani i Hrvati, prema njemu, oni svi pripadaju “Fijumanskoj Naciji”, koja je kao i Švicarska nacija, mnogojezična. Njegovu vlast su 1922 srušili pravi fašisti. Nakon što je 1924. Mussolini došao na vlast, Fiume – Rijeku su službeno priključili Italiji. To je sa sobom donijelo progon hrvatskog i slovenskog stanovništva, kao i u Trstu.

Je li Rijeka – Fiume zanimljiva samo zbog D’Annunzia?

Kada se govori o samostalnoj Rijeci, često se pomiješa sa D’Annunzijevomm državom, čija je osnova bila talijanski iredentizam. Zanellina država je zaista željela samostalnu Rijeku. (Sušak, koji je danas integralni dio grada, nije pripadao SDR-u, jer je i u ugarsko doba pripadao Hrvatskoj).

Na talijanskoj desnici D’Annunzio je legendarna figura – gradonačelnik Trsta, član pokreta Forza Italia diže mu bistu baš na stogodišnjicu Fiumanske avanture. Povijest Fiume – Rijeke između 1918. i 1922. ne svodi se samo na tu jednu akciju, tim više što stanovništvo D’Annunzia nije primilo s radošću.

Koga ove turbulentne godine zanimaju, predlažem knjigu G.B. Guerria: Disobbedisco cinquecento giorni di rivoluzione: Fiume 1919-1920. Vrlo detaljno razrađuje tematiku futurizma i ekspresionizma fiumanske avanture.

Koga pak zanimaju prava društvena događanja i reakcije, vrijedi dočekati monografiju Dominq Kirchner Reilla, povjesničarke sa Floride, čije djelo će se pojaviti krajem godine. Naslov je: The Fiume Crisis. Life In The Wake Of The Habsburg Empire. Autor želi ispričati zbivanja u Rijeci – Fiume za vrijeme i nakon D’Annunzia. (Tekst prenesen uz dozvolu autora Péter Techeta originalno je objavljen na portalu azonnali.hu)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here