‘Da mogu, sva bih ulaganja ponovio, pa i još više‘”. Ovakve i slične izjave ovih dana možemo često čuti od Gradonačelnika Vojka Obersnela. Prema njegovim dosadašnjim tumačenjima, on u vrijeme kada je zaduživao grad nije bio toliko ekonomski ‘vidovit’, što znači da nije postojala namjera njegove financijske neodgovornosti naspram sadašnjih i budućih generacija našeg grada.
Međutim, ako se danas Gradonačelnik može koristiti posljednim dostupnim informacijama makroekonomskih i proračunskih projekcijama, zar svojim izjavama ne krši Zakon o fiskalnoj odgovornosti? Ako zna da su prihodi grada pali ispod 700 milijuna HRK (a i dalje tvrdi da bi činio isto da može) zar onda njegove izjave ne iskazuju namjeru izvršenja djela koja su u suprotnosti s Zakonom o fiskalnoj odgovornosti? Da je znao šta će biti, jos više bi se zadužio!
Zakon o fiskalnoj odgovornosti je tu nedvosmislen
Po Članku 5a stavak (1):
(1) Fiskalno planiranje temelji se na realističnim makroekonomskim i proračunskim projekcijama uz korištenje posljednjih dostupnih informacija.
Članak 2. Stavka (2) kaže:
(2) Izjava o fiskalnoj odgovornosti je godišnja izjava kojom čelnik proračunskog i izvanproračunskog korisnika državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i čelnik jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave(…)potvrđuje da je u radu osigurao zakonito, namjensko i svrhovito korištenje sredstava te učinkovito i djelotvorno funkcioniranje sustava financijskog upravljanja i kontrola.
Po Članku 11. Stavka (2):
(2) U slučajevima kada se utvrdi da je čelnik proračunskog i izvanproračunskog korisnika jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave prekršio odredbe ovoga Zakona stavit će svoj mandat za obavljanje dužnosti na raspolaganje tijelu koje ga je imenovalo.
Izgleda da Gradaonačelnik i njegova uprava ne znaju što je smisao odredbe
Članaka 2. Stavak(1)
(1) Cilj ovoga Zakona je osiguranje i održavanje fiskalne odgovornosti, transparentnosti i srednjoročne i dugoročne održivosti javnih financija.
Da je gradska uprava svoje proračune i gradevinske “apetite” planirala prema srednoročnoj i dugoročnoj održivosti gradskih financija, onda se 99% onoga što su stavili u RI2020 tamo uopće ne bi niti našlo, nego bi prioriteti investicija bili nešto sasvim drugo. I zato se postavlja pitanje, da li bi ove izjave trebale iznjedriti i neke reakcije nadležnih tijela uprave? (boris bradarić)
