Slušajući ovih dana o “uspjehu” HR nacionalista u ukidanju dvojezičnosti u Vukovaru, steže mi se srce. Pitam se, do kada će retrogradne vizure i postupci imati prevagu u ovoj jadnoj i zaostaloj zemlji.
Ne ulazim u formalna nadmudrivanja o ustavnim odredbama, o odlukama gradskog vijeća, o stavu ove ili one partije, već ulazim u meritum odnosa. Zar se ukidanje jezika, ako baš hoćete pisma, može smatrati uspjehom? Ne radi se o nekom pismu koji dolazi iz antipoda zemljine kugle, već o pismu “stvorenog, a ne rođenog” tu, na ovom prostoru, kojim se koristi veliki dio Europe i svijeta. Pismo, koje je nastalo iz glagoljice, koju Hrvati smatraju svojim pismom.
Znam da se ponavljam, ali moram ponovo i ponovno reći neke osnovne stvari. Toliko je apsurdno i jadno okrivljavati pismo za bilo što. Te odluke imaju podlogu samo u osjećajima. Zakoni, kao ni stanje i budućnost zemlje ne smiju se graditi na osjećajima. Osjećaji su nestabilni i prolazni. Povrh svega, svijet kojem nismo baš dragi i primamljivi, kome ne izgledamo uzorno-napredni i uljuđeni, neće nas radi naše tvrdokornosti gledati s većim simpatijama. Možda to za nekoga nije važno, možda netko ne mari za to. No, civiliziranim osobama iz ove zemlje to nazadnjaštvo može biti samo žalosno.
Uzimam ponovo za uzor Trentino Alto Adige, regiju na sjeveru Italije. Po površini cca jednu četvrtinu Hrvatske, a u tom odnosu je po prilici i broj stanovnika. U toj regije na snazi, ili bolje reći u upotrebi, je pet jezika. Talijanski, njemački, jezik Močena, jezik Čimbra i jezik grupe iz Lucerne. Ta regija je napredna i uzorna regija. Kada sam se raspitivao o istoj u ranim devedesetim, imala je povrh podmirenja svih obaveza, višak od tada milijardu i devetsto miliona lira. Tu svotu je Hrvatska mogla dostići i nekoliko puta nadmašiti samo s negativnim predznakom. Dakle, zaduživanjem.
Službenici, kao i njihovo napredovanje vezani su uz znanje tih uporabnih jezika. Nikome to ne smeta, nikome ne pada na pamet da razbija ploče s drukčijim natpisom, a još manje da se time diči.
Vodeći se logikom mudrih naših “domoljuba” trebalo bi ukinuti neke jezike. Njemački jezik, talijanski, portugalski, španjolski, mađarski…bi po logici RH nacionalista trebali biti uklonjeni. U nekom su vremenu ti jezici bili “jezici fašizma”. Prema takvom mudrovanju trebalo bi ukinuti i hrvatski. Zar nije i taj jezik bio fašistički jezik, jezik NDH-azije?
Nekada su nas “pumpali znanjima” da je Balkan zaostao jer je bio dugo pod Turcima. Zanemarujući da su Turci tada (a i sada) daleko ispred ovih jadnih prostora. Prisutna zaostalost na ovim geografskim koordinatama ima druge uzroke i drugačije korijene. Ta zaostalost usađena je u mentalitetu ljudi a korištena i bodrena od političkih mešetara.
Stvarno mi je dosta tog vulgarnog primitivizma, te sveobuhvatne duhovne učmalosti i nazadnjaštva. Dosta mi je šutnje partija koje računaju da će dobiti glas više ako šute. Dosta mi je firmi koje rade i prodaju proizvod a radnicima ne isplaćuju plaće. Dosta mi je vijesti koje ništa ne kažu. Dosta mi je branitelja koji si uzimaju za pravo da vladaju ovom zemljom. Da vladaju bez odgovornosti, bez znanja i bez vizije. Da vladaju iako nisu birani! Dosta mi je osjećaja inferiornosti kada nas uspoređuju s ostalim državama Europe i svijeta. Dosta mi je turističkih rekorda od kojih nemam nikakve koristi osim poskupljenja i povećane hrpe smeća. Dosta mi je faca koje moram gledati u svakom dnevniku. Dosta mi je “mudrih” političara koji nisu nikada ništa korisno uradili. Političara (možeš misliti) koji se bave tračem i koji se prema građanima odnose kao da su zaostali debili. Dosta mi je političkih stranaka koje nemaju program i jasno s time nemaju odgovornosti. Dosta mi je uzvika da smo najbolji a u stvari smo šaka jada. Dosta mi je lopova i prevaranata koji brže izlaze iz zatvora nego što u njega ulaze. Prevaranti i lopovi koji postaju medijske zvijezde i to po formuli što veći lopov to veća medijska zvijezda. Dosta mi je “fikusa” koji samo koštaju a beskorisni su. Dosta mi je političkih stranaka čije vođe sazivaju kišu, jasno bezuspješno, ali na naš račun.
to je samo djelomično istina. I talijanima je padalo na pamet razbijati ploče, no kad su krenule rigorozne zatvorske i novčane kazne brzo je proradila “kultura”. Kultura se postiže brzim, rigoroznim i stabilnim kaznenim sustavom.
I meni je dosta ovakvih površnih članaka u kojima se miješaju kruške i jabuke. Ne bi gospodinu Pauletti pala dlaka s glave da je barem spomenuo moliške Hrvate kad već toliko drobi o pravu na vlastiti jezik u spomenutoj talijanskoj regiji. Ne treba smetnuti s uma niti gradišćanske Hrvate koji marljivo čuvaj svoj izuzetno simpatičan jezik na čakavskoj osnovi. Što tek reći o brojnoj koloniji Hrvata u Chicagu koji su se prilagodili tamošnjem svijetu, pače dali su i jednog gradonačelnika (40-ti redom!), eto nigdje hrvatskih nadpisa, a suživot je od najvećeg značaja!
Ma dajmo, ljudi, smirimo strasti! Meni je osobno drago doći u riječki Slovenski dom Bazovica gdje je službeni jezik slovenski, a jedna pored druge su hrvatska i slovenska zastava. Nisam duže vrijeme bio u Zajednici Talijana, ali čini mi se da je i tamo isto. Sve su to naši sugrađani, prijatelji i znanci, čemu to sipanje otrova?
Ako itko želi učiti ćirilicu i pisati ćirilicom, neka uči i neka piše, ali mora znati da ipak živi u Hrvatskoj, tu se rabi latinično pismo i gotova stvar.
Glede glagoljice, uzgred spomenute, treba je učiti i proučavati, to je jedno od najstarijih i najljepših pisama u Europi, čak je starija od germanskih runa! Uživajmo u tim blagodatima “što nam je Višnji Bog do”!
Slažem se u ovome dijelu glede politike i gospodarstva, to su prevažne stvari za naš obstanak i ugled, na tome treba raditi. Raščlanite malo kako je propala riječka industrija; u vrijeme socijalizma podignute su tvornice i poduzeća, zapošljavani su ljudi, a smisao propasti jest doslovno u neulaganju u razvoj i modernizaciju tehnologije! O tome treba pisati!