Gorski kotar je zaista mjesto svjetske klase za jedan zimski sport. Međutim, nisam baš siguran kako se taj sport točno zove. Može se opisati kao skijaško trčanje bez unaprijed napravljenih staza. U nordijskim zemljama, gdje je jako popularan, to se zove Nordic ski touring, ali kako mi nismo nordijska zemlja nema smisla, možda “skijaško trčanje bez staza”? – što ne zvuči dobro.
Kako smo slučajno otkrili divlje skijaško trčanje
Bez obzira na naziv, Gorski kotar je nevjerojatno mjesto za divlje skijaško trčanje, dobro kao bilo gdje u svijetu. Otkrio sam to slučajno. Moja žena i ja ponekad smo u Sloveniji iznajmljivali skije za trčanje kako bismo skijali na stazama, uvijek zabavno, ali oprema je uvijek bila prilično loša. Odlučili smo kupiti svoju, što jeftiniju, na kraju krajeva samo je morala biti bolja od dotrajale opreme za iznajmljivanje. Kad smo imali opremu, naravno da smo je išli koristiti na Platak kad god je bilo snijega. Bilo nam je tako lijepo, istražujući šumske staze iako naša oprema nije bila dizajnirana za svježi snijeg. Ulaganje u opremu namijenjenu za ovu aktivnost činilo se isplativim – šire skije i košare za štapove, čvršće čizme, itd.
Istraživanje netaknutih staza Gorskog kotara
Bila je to mudra odluka. Nakon velikog božićnog snijega imali smo nevjerojatan tjedan istraživanja staza u Gorskom kotaru. Mnoge šumske staze su pod pravim kutom, pogledi su prekrasni kao s razglednice, a potencijal za istraživanje je neograničen. Teško je zamisliti kako bi moglo biti bolje.
Snježne padaline u prosincu stvorile su savršene uvjete. Za Božić smo imali dva fantastična dana na skijanju na Begovom Razdolju. Prvog dana krenuli smo gore prema Bijelolasici i nazad, praveći svježe staze na blistavom suncu. Sutradan je bilo još bolje, prelazak na Matić poljanu i uz plato. Osim nekoliko krplja na početku, imali smo šume za sebe. Mi sami i divlje životinje. Oba dana smo naišli na svježe tragove medvjeda (zar ne bi trebali spavati zimski san?), a drugi dan smo naišli na druge tragove za koje smo, srećom, tek kad smo došli kući shvatili da su tragovi vukova.
Vikend na Platku: Tajni autobus i skijaške pustolovine
Kako nema javnog prijevoza do Begovog Razdolja, nerado smo morali unajmiti auto, srećom Carwiz ima odlične akcije zimi. Vikendom na Platak vozi tajni autobus i to smo iskoristili za još jedan pustolovni skijaški dan, krenuvši na zapad stazom Gumanac prije nego što se popnemo na greben prema Javornici. Dan je počeo sivo, ali suho, rano poslijepodne je prešlo na slabu kišu, pa smo se povukli u Veliki Dom na gulaš i kuhano vino onda smo se večernjim autobusom vratili u Rijeku.
Netom prije nego što se snijeg konačno otopio uspjeli smo možda i najneobičnije putovanje: skijanje vlakom. Popodnevni vlak dovezao nas je iz Rijeke u Vrata, odmah pokraj Fužina. Mogli smo dva sata skijati na padinama Bitoraja prije nego što u sumrak uhvatimo vlak natrag za Rijeku. Kratko ali jako slatko! A možda smo i prvi ljudi ikada koji su napravili skijaško putovanje vlakom unutar Hrvatske.
Snježna idila: Planovi za povratak čim padne snijeg
Kada ima snijega, Gorski kotar je zaista izvanredno i svjetsko mjesto za skijaško trčanje. Na svakom našem putovanju prošli smo toliko puno staza koje su samo zvale da ih istražimo, jedva se čekamo vratiti. Naravno, kritična riječ je “kada”. Snijeg u Gorskom kotaru postaje sve manje pouzdan, što frustrira. Kako god mi sretni što živimo u Rijeci, čekamo, pomalo nestrpljivi, spremni sa skijama, da ponovno padnu one dragocjene bijele pahuljice. Kad to učine, ići ćemo što je više moguće s vlakom, autobusom ili automobilom. Možda će me još nekoliko nevjerojatnih dana kroz planina konačno potaknuti da pronađem privlačnije ime za svoj novopronađeni omiljeni sport.
Ako volite planinarenje ili brdski biciklizam, onda je ovo odlična zimska opcija. Iako definitivno cijenimo što imamo šume samo za sebe, ima dovoljno prostora. Rado dijelimo!!
Učitao sam većinu naših ruta na Wikiloc, dostupne ovdje: Safatempo’s trails and waypoints | Wikiloc : wikiloc.com
